Za nekoliko tjedana, a najkasnije do proljeća, trebali bi se nastaviti radovi na sanaciji zemljišta u krugu negdašnje dugoratske tvornice ferolegura, a Hrvatski zavod za zapošljavanje trebao bi biti “lakši” za stotinjak zaposlenih sretnika.
Čelnici britanske tvrtke “Landmark Property Management SA” − koja sjedište ima u Luksemburgu, premda se sve odluke donose u Londonu − proteklih su dana, kako doznajemo, boravili u Hrvatskoj, odradili su pritom više sastanaka, a u Vladi im je, tvrde naši izvori, dano jamstvo kako će nesmetano moći nastaviti s vađenjem troske i ferokroma kojim obiluje zemljište bivše “Dalmacije Dugi Rat”, ali samo pod uvjetom da u najkraćem roku ispoštuju ono što se od njih traži. Britanci su, doznajemo, spremni pristati na sve uvjete, no ipak su od Vlade zatražili da im dade nekoliko dana da se pregrupiraju i skupe novac potreban za nastavak radova. Pregrupiranje je pri tome važnije jer im novac, pohvalili su se, nije problem.
Četiri uvjeta
Uvjeti su otprije poznati:
Pod a) Britanci moraju do zadnje lipe isplatiti radnike “Landmarkove” sestrinske tvrtke “Colligo”, njih stotinjak koji su radili na sanaciji, a kojima su dužni devet plaća, ukupno oko pet milijuna kuna.
Pod b) moraju ishoditi koncesiju na pomorsko dobro vezanu uz zemljište koje su do sada eksploatirali, a koje im po kupoprodajnom ugovoru ne pripada.
Pod c) svaki mjesec dok traje sanacija/prodaja šljake, sukladno Zakonu o rudarstvu, u državni proračun moraju uplaćivati osam posto od ukupne zarade.
Pod d) moraju kupiti dodatnih 33.000 četvornih metara zemljišta jer ih do sada, iako su se drukčije ponašali, nisu bili kupili. Cijena tog posla trebala bi iznositi oko dva milijuna eura.
Radnici na jednom od prosvjeda u Dugom Ratu |
− Sve je, koliko mi je poznato, dogovoreno, ali svejedno drhtim jer je veliki ulog u igri. Ne samo, naime, da bih i ja dobio devet izostalih plaća, nego bih ponovno dobio i posao, a boljeg od toga, u ovim teškim vremenima, ni u Boga nema − kaže nam jedan od dobro upućenih djelatnika “Colliga”.
Ne bude li novih iznenađenja, u ponedjeljak bi tako dugoratska sapunica napokon mogla biti zgotovljena. I to na sveopće zadovoljstvo: radnici će se, punih džepova, vratiti na posao, a Vlada RH i ekipa iz “Landmarka” zakopat će ratne sjekire isukane još u travnju 2011. godine. I pravit će se kao da se ništa nije dogodilo.
Zlatna hvarska koka
Kao da radnici nisu blokirali Jadransku magistralu, kao da strojevima preko noći nije isključivana struja, kao da se u DORH-u nisu otvarale i zatvarale ladice, kao da se nije prijetilo međunarodnim tužbama, kao da lokalni političari nisu prozivani za korupciju, kao da povrat poreza nije misteriozno nestao s “Colligova” računa i kao da smo zaboravili kako je u Ministarstvu zaštite okoliša upaljen alarm kada je nepoznat netko “iznenada” shvatio da je dugoratska šljaka zapravo iznimno otrovna i kancerogena. I kao da se sve ovo ne odvija u trenucima dok se čelnici “Landmarka” zubima i noktima bore da im zemljište pokraj Staroga Grada, koje su kupili 2006. godine, ostane u turističkoj zoni, baš kako to prpošno predviđa Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije.
I kao da im cijena četvornog metra u tamošnjoj uvali Basina (50 hektara) neće s desetak skočiti na stotinjak eura. I kao da nije očito kako su s Vladom RH pronašli zajednički jezik tek nakon što su im parcele na Hvaru obilježene pravom bojom.
I kao da u Vladi RH ovo neće iskoristiti kako bi svijetu pokazali kako susretljivost prema stranim investitorima neće ostati samo na deklarativnoj razini. Sanacija terena u Dugome Ratu, pod uvjetom da uistinu počne do proljeća, trajat će još najmanje dvije, tri godine. Za to vrijeme, tako barem predviđa sporazum koji obje strane tek imaju potpisati, Britance će u stopu pratiti novoosnovana peteročlana državna komisija, spremna u svakome trenutku, i na samu naznaku nepravilnosti, zatvoriti radilište.
Hotelski kompleks od 330 milijuna €•• “Landmark” je bivšu tvornicu ferolegura kupio 2006. godine za devet milijuna eura, a u nekoliko navrata pred novinarima su prezentirani i amaterski crteži koji su trebali javnost uputiti u dobre namjere “misterioznih” Britanaca, odnosno uvjeriti građane Dugoga Rata kako im nije namjera eksploatirati trosku bogatu skupim ferokromom, nego izgraditi 330 milijuna eura vrijedan turistički kompleks i zaposliti “pola općine”. Prvotno se u ime “Landmarka” u Hrvatskoj pojavljivao Matthew Hurley, da bi koncem prošle godine došlo do sukoba unutar tvrtke, nakon čega je Hurleyjeva struja bila primorana napustiti posao, da bi konce u svoje ruke osobno uzeo Henry Gwyn Jones, izvršni direktor “Landmarka”. Jones se u prosincu, nedugo nakon što im je zemljište na Hvaru pretvoreno iz kamenjara u zlatni rudnik, obratio javnosti otvorenim pismom u kojemu je izrazio žaljenje zbog svih dotadašnjih nesuglasica, da bi proteklih dana, čini se, uspješno priveo kraju pregovore s Vladom RH vezane uz spornu sanaciju terena u Dugome Ratu. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....