StoryEditor
Otocidragocjeno izdanje

Bračani dobili svoju ‘Bibliju‘, monografiju tešku 6 kilograma. Barilla je 16 godina skupljao priče: U njoj sam sakrio tisuće tajni kamenog otoka

20. listopada 2020. - 09:12

Ljudi, pa je li to moguće, je li istina da je Robert Barilla, supetarski radijski voditelj, novinar, pisac, putopisac, fotograf, autor i urednik brojnih knjiga, dovršio konačno svoju monografiju "Otok Brač – negdje između mora i zvijezda"?!

Je li moguće da je nakon 16 godina rada na knjizi, koju su Bračani krstili nazivom "Bračka Biblija", konačno stavio točku na njezinih 1360 stranica?!

Stranica u koloru, u monografiji s više od tri tisuće fotografija, mapa, dokumenata i ilustracija, materijala koje je sam istražio, sakupio, napisao, na kraju i opremio. Jest, istina je, kada to kaže njezin autor, tada konačno možemo i vama potvrditi.

Najfiniji uvez

Znači, šest kilograma teška monografija, podijeljena u dva toma, svaki sa svojim kožnim uvezom, kao komplet ubačena u luksuzni zaštitni ovitak ukrašen zlatotiskom, početkom iduće godine izlazi iz tiska. Netko u 16 godina napravi bebu, odgoji dijete, podigne ga do završetka prva dva razreda srednje škole.

Netko genijalan završi i tri fakulteta. Barilla je za to vrijeme kao Sizif u japankama šetao otokom. I skupljao priče, anegdote, informacije. Bez diktafona, bez penkale, tekice. I nastade tako "Bračka Biblija".

- Nije još gotova, tek kada izađe iz tiska, kada mi zamiriše sa stola ona njezina fina koža u koju sam je obukao, tada ću reći - gotovo je. U tom trenutku ću je ostaviti iza sebe, odahnuti i posvetit ću se nečem drugom. Sada to još nije tako, spremam je za tisak, a da bih točno predočio kako će izgledati, napravio sam maketu u omjeru 1:1.

Nažalost, morao sam je podijeliti u dva toma jer je teška, glomazna, malo mi je to razbilo koncepciju. Ali kada je već tako moralo biti, onda sam je doradio s još luksuznijim papirom, uvezao u najfiniju kožu, ispisao joj lice zlatotiskom. I to je to, vidi se kraj puta – kaže Barilla.

Dobro, što je to "Bračka Biblija"? Kratko rečeno, spoj priča, legendi, zanimljivosti, anegdota, činjenica, informacija, događanja, artefakata, fenomena iz bračke davnine, kulture, tradicije, života…

image
Zadovoljni Robert Barilla - 'Bračka Biblija' je gotova

Svega apsolutno gledano očima Barille i ljudi rođenih ili vezanih uz ovaj otok. Sukus je to koji će za budućnost sačuvati bračku prošlost i sadašnjost.

Golem posao

Kroz 25 poglavlja, svako posvećeno jednom bračkom mjestu, i kao krunom, 26. za Vidovu goru, o Braču su progovorili ljudi, domaći iseljenici, gastarbajteri, starci.

Za potrebe monografije Barilla je prešao na desetke tisuća kilometara, u potrazi za pričom obišao je cijelu Hrvatsku, posjetio u nekoliko navrata Italiju, Bosnu i Srbiju. Ukupno je u monografiju tijekom 16 godina rada uloženo više od četiri milijuna kuna.

- Samo će tiskanje monografije, tih 500 kompleta s dva toma, doći oko 50 tisuća eura. Već je u pretprodaji otišla znatna količina. Da sam dnevno pisao i opremao jednu stranicu, projekt bi bio gotov za četiri godine. Ali ja je nisam na takav način želio raditi, pa je ona zapravo živi dokaz kako se ovakva knjiga ne bi trebala stvarati. Umjesto tima ljudi, sve sam radio sam, da, to je bio golem posao.

Zbog nje sam se spuštao u jame, evo prva mi je bila Dobra jama, a ako već moram još neku izdvojiti, onda neka to bude ona koju nazivaju "Povaljska ljepotica". U knjizi sam pisao i o Vodnoj jami, lokalitetu iznad Supetra gdje je pronađen ulomak s prikazom nimfi, star više od 1700 godina. Ronio sam i sutivanskoj uvali Likva gdje se nalaze ostaci antičkog broda. Hoću reći, u monografiji sam dao svoj pogled na Brač. I sve ono o čemu sam pisao sâm sam prošao, probao, dotaknuo rukom ili vidio svojim očima… - govori nam.

Zbog starih fotografija i razglednica nalik jedinoj takvoj sačuvanoj iz Novog Sela, obišao je brojne hrvatske muzeje, arhive, zavode…

Vrata su mu zbog "Biblije" i u HAZU-u širom otvorili. Komunicirao je sa stotinama ljudi preko e-maila. Obilazio svećenike i akademike, težake i ribare. Potvrdio je da se tradicionalno bračko piće smutica, mješavina mlijeka i vina, hranjivi napitak kojim su težaci vraćali snagu, i dandanas pije na otoku.

Ulazio je u konobe, probao kolač hrapaćušu, jeo vitalac, obilazio stočare, oduševljavao se u kućama bračkog plemstva, od koje neke još čuvaju predivne komade vrijednog namještaja.

Više od 500 portreta

- Napravio sam više od 500 portreta i svakom čovjeku kojeg sam fotografirao darovao sam njegovu uokvirenu fotografiju. Te su se fotografije s vremenom počele pojavljivati u osmrtnicama ili bi stajale pored njihovih ljesova na sprovodima. To je najveća tuga koju mi je donijela ova monografija.

A toliko smo se radovali da ćemo zajedno prolistati našu "Bračku Bibliju". U sjećanju mi je, među brojnima, ostala Red Bull nona, Bosiljka Marčić Mornor iz Gornjeg Humca. Fotografirao sam je kako prede vunu na stepenicama ispred svoje kuće.

Kad je ustala, vidio sam da ima pregaču Red Bull, dao joj netko iz kafića, pa sam je prozvao Red Bull nona. Sprijateljili smo se i puno mi je pričala o svom mjestu. Bio sam u bolnici u trenutku kad je umrla - raznježi se autor knjige.

Posebno ga emotivnim čini gotovo pa neshvatljiva činjenica da ga u 16 godina rada na monografiji nitko nikada ni u čemu nije odbio. Tisuće ljudi na otoku pružile su mu ruku kad god je trebalo i svatko mu je od njih pokazao svoj Brač.

Barilla bi poetski to ovako rekao: "Kucao sam - otvorili su mi, pitao sam - odgovorili su mi, lutao sam - usmjerili su me, tražio sam - dobio sam. Ako se pojavio neki zid kroz koji nisam mogao proći glavom, na kraju bi prošao srcem." I kao rezultat je stvorio najljepšu ljubavnu priča čovjeka i otoka.

Uveli smo ga u igru brzih asocijacija kako bismo otkrili što ga na "prvi balun" veže uz bračka mjesta. Za većinu ljudi Bol je Zlatni rat. A za Barillu:

- Jedan titulus, nadgrobni spomenik nađen na Zlatnom ratu u Bolu, čaroban, poseban.

A Dol? - pitamo ga.

- Nije hrapaćuša, kako bi puno njih reklo, nego pusi sa špice, po domaći u dvi fete kruva s malo ulja. Ali morate provati sami taj dolski specijalitet.

image
Robert Barilla

Blagoslov mons. Eterovića

Idemo brzo, Pustinja Blaca, je li bilo hladno tu provesti noć?

- Hladno? To je zadnja stvar koja bi mi pala na pamet. To me mjesto omamilo svojom religioznošću - veli.

Ložišća ne veže uz prekrasni zvonik kipara Rendića, već uz pastira Lodu, ne mitsko biće, već pravog Bračanina, veselog čovjeka minijaturnog stasa koji je vatreno obilazio bračke fjere. Barilla je o njemu sakupio mnoštvo informacija od kojih je dio stavio u monografiju, a ostatak sačuvao za jednu buduću knjigu.

- Kada sam "Bračku Bibliju" odlučio napraviti, nisam razmišljao da će to biti tako velik projekt. Nisam je mogao izbaciti s 20 godina, tada te neke druge stvari zanimaju, nego u trenutku u kojem su se kockice posložile. Nastala je kao dokaz moje ljubavi prema Braču. Jer ovo je za mene i za Brač, moje viđenje otoka. Nisam imao rok, nije mi bilo bitno hoće li to biti napravljeno za godinu ili 20. U njoj sam zapravo sakrio tisuće tajni kamenog otoka - kaže.

Monografiju je već na početku rada blagoslovio i monsinjor Nikola Eterović, tadašnji tajnik vatikanske Biskupske sinode u vrijeme pape Ivana Pavla II.

Primio je Barillu na poduži razgovor i detaljno se interesirao o cjelokupnom radu na knjizi. Već tada se po otoku pročulo kako jedan Supetranin radi nešto veliko za otok, a to je veliko u narodu tako i nazvano - "Bračka Biblija". I od tada bi Barillu svako malo netko zaustavljao s pitanjem - pa kada će više ta tvoja Biblija?

A što ga nakon nje čeka?

- Druge knjige, uvijek o Braču, rad u Zakladi, očuvanje baštine otoka. Ova je monografija ujedinila moj otok, izbrisala je općinske granice, Brač predstavila kao jedno živo tijelo. Cjelinu. Kako je rekao akademik Petar Šimunović u predgovoru knjige: "Robert Barilla i otok Brač vole se javno. Njihova ljubav je uzajamna" - kaže autor monografije.

Ana Rucner darovala violončelo


Poznata violončelistica Ana Rucner postala je ambasadorica Zaklade i promotorica monografije, a ono što ju je vezalo uz Barillu je njihova golema ljubav prema Braču.

Ana je tu ulogu primila s velikim poštovanjem, a koliko je oduševljena priznanjem svjedoči i njezina donacija Braču. Riječ je o njezinu bijelom violončelu ukrašenom kristalima Swarovski, koji je donirala u vlasništvo Zaklade.

Za potrebe projekta snimljena je u Zmajevoj špilji, nekadašnjem domu bračkih pustinjaka, u impresivnom prostoru također opisanom u monografiji.

item - id = 1051933
related id = 0 -> 1135163
related id = 1 -> 1135032
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 00:41