Bez vode van živin od rođenja, a sada slavin 58. rođendan. I sad ti viruj da smo u 21. stoljeću. Da imamo državu, a nemamo pitku vodu.
Plaćan sve šta triba mojoj Hrvatskoj, a ona ni da mi vodu dovede. Ili je moja loša sudbina šta živin u Općini Seget di se zadnjih trideset godina ništa, ama baš ništa nije prominilo – sa sjetom, ali i ljutnjom dočekao nas je Vinko Ban ispred svoje kuće u Ljubitovici, na adresi Bani 15.
Riječ je o zagorskom prostoru iznad Trogira, uz cestu prema Boraji i Šibeniku, a odmah iza župne crkve je i dom Banovih. U obitelji uz Vinka, umirovljenog električara, njegova je 85-godišnja majka, supruga, te dvoje djece, sin i kći.
Ostali su na svojoj grudi iako im je najbliži dućan udaljen 15 kilometara. Nisu željeli napustiti svoju zemlju, premda kada ostanu bez električne energije zbog loših vodova i čestih kvarova, u tren se vrate u – kameno doba.
– Ako nema struje, nema ni vode. Ne radi hidrofor, pa ti zaludu šta imaš dvi velike čatrnje pune vode. A liti opet pakal – nema vode. Triba živit, dat beštijama vodu, ono malo šta usadiš triba i zalit, ali pitke vode nema. I tu van je naš problem. Vodu nan cisternon dovozi privatnik kojeg angažira Općina, i sve ove godine nam je isporučuje bez računa! – pjeni se naš sugovornik, podsjećajući nas kako im još od 1993. godine, od segetskog osamostaljenja od dotadašnje velike trogirske općine, obećavaju vodu.
Još je veći kuriozitet što je sve ove 24 godine, pa i na netom okončanim lokalnim izborima, na čelu Općine Vinko Zulim.
– Svi susidi imaju vodu, i Primorski Dolac i Boraja, a mi Segećani koji živimo u trokutu Ljubitovica - Bristivica - Prapatnica, pa i oni u Segetu Gornjem, špinu nismo ni vidili. A obećali oni nama puno toga, i prisidnica Kolinda je rekla kako ovo područje triba biti mala Švicarska. Ma koja Švicarska, mi smo spaljena zemlja – govori naš domaćin.
Govori nam to Vinko i figurativno, ali i stvarno jer gori zemlja, gori nebo po ovoj suši, a voda samo u bunaru, pa kada se nazire dno bunara, treba zvat "doli u Općinu" da cisterna doveze tu kap koja život znači.
– Odeš doli, ispuniš zahtjev za cisternu, i čekaš nekih deset dana. Stigne cisterna, ispumpa vodu u tvoj bunar, i kaže 180 kuna jer je ulija 13.000 litara vode. Nit znan koliko je ulija, nit znan koliko mi je čega koliko naplatija, jer računa nikad nisan ni vidija – ističe Vinko Ban, pokazujući i formular koji se ispunjava za dovoz pitke vode, ne kojem podataka previše i nema.
Tek adresa naručitelja vode, i potpis općinskog službenika.
– Uvik prije izbora se asfaltira deset metri ceste, i to tamo di nema ni ovaca, a kamoli ljudi. Odlaze mi susidi, iseljavaju. Nema ovdi kruva za mlade. Prije je bilo 220 fumara s priko 1100 stanovnika, a sad ako nas je 470, na konju smo! Izolirani smo od svita, izolirani smo od života – jada nam se stanovnik Ljubitovice, pokazujući nam svoja dva bunara, u jedan stane 15 "vagona" vode, u drugom tri "vagona".
Ako padne s neba ili ako je doveze privatnik kojeg angažira Općina. Bez računa za vodu naravno...
– Sad kad san se požalija, neću dobit vodu ni cisternon. Nisan ja od onih podobnih – pokušao se našaliti, iako kiselo, stanovnik trogirske zagore koji želi imati normalne uvjete za život, kao i svi građani, jer je i u onoj bivšoj državi izdvajao samodoprinosom za infrastrukturna ulaganja, a i sada plaća sve što se od njega traži.
No, vodovod prema ovim krajevima očito nikada neće.
– Ljudi bi se bavili turizmom, a ko će ti bazen napunit bez špine? I ekopoljoprivredom, pa al' nismo poznati po luku. Opet triba voda... Šta god oćeš napravit, triba ti voda... A nje kod naših općinara ni za lik. Ma di su svi oni projekti koje su nam nabrajali, obećavali, gradnja ovog, gradnja onog... Ni doli na moru ne gradi se preveć, a kamoli kod nas na selu. Mi smo daleko od svih – tužno nas je ispratio Vinko Ban, koji je smogao hrabrosti ispričati ovaj problem s pitkom vodom, koju su obećavali pri utemeljenju općine, ima 24 godine.
Prošla su desetljeća, a koliko će ih još proći bez vodovoda, nitko i ne može prognozirati. No barem bi mještani mogli dobiti račun za pitku vodu. Ipak smo u modernom dobu, u dobu fiskalizacije.
Odgovor općinara
Prijevoznik 'Iko' izabran na natječaju
Na naš upit kako Općina osigurava vodu za Ljubitovicu, Prapatnicu, Bristivicu i Seget Gornji, čije su cisterne za dostavu vode, tko obavlja tu uslugu, koja je cijena dostave po cisterni i tko plaća prijevoz, kolika je cijena "kubika" vode i tko izdaje račune za isporučenu vodu, dobili smo šturi odgovor općinskog djelatnika zaduženog za odnose s javnošću:
– Temeljem provedenog natječaja odabran je prijevoznik "Iko". Općina plaća prijevoz vode, a mještani plaćaju vodu kao i svi drugi stanovnici Općine Seget.
Cjenik
'Iki' lani isplaćena 268.651 kuna
U traženju odgovora zašto se ne izdaje račun mještanima kada im se isporučuje voda, doznali smo samo kako je obrt "Iko" u vlasništvu Ivice Viljca iz Okruga Gornjeg. U ugovoru stoji kako mu je iz općinske blagajne za prijevoz u 2015. plaćeno 128.739 kuna za Bristivicu, Prapatnicu i Ljubitovicu, te još 69.970 kuna za Seget Gornji. Lani je "Iki" isplaćeno ukupno 268.651 kuna za sva spomenuta četiri sela.