Nema oborite ribe kao što je komarča, kojoj toliko tepaju zbog ukusnog mesa, a u isto vrijeme joj spočitavaju sve po spisku. Školjkari i ribari diljem našeg dijela Jadrana kažu kako se posljednjih nekoliko godina nakotila kao štakor.
S oštrim zubima, koji mogu slomiti i najtvrđi oklop dagnje ili kamenice, prije sedam-osam godina na velike je muke počela bacati uzgajivače iz Stona. Istu su sudbinu prije nekih šest godina počeli doživljavati i kolege im iz Istre.
Ljudi od školjaka čupaju kosu zbog štete koje im izaziva na pergolarima, što se u Stonu, kažu nam školjkari, na godinu znade popeti i do nekoliko stotina tisuća kuna.
– To je monstrum od ribe, čudovište koje zaustaviti ne možeš. Odahnemo tek u deseti mjesec, kada počne odlaziti na mrijest u dublja mora. Tek se tada možemo uhvatiti posla, sanirati štete. Proširila se, nakotila, veliki dio potječe od riba iz uzgajališta.
A ne možeš ni jajašca kad se razmnožavaju zaustaviti. Uvijek nađu izlaz prema vani. Onda, i more je sve toplije, i što više temperatura ide gore, komarči to draže. Pun ih je Jadran. Više ne znamo što ćemo s njima – kaže jedan stonski uzgajivač.
80 tona u dvije noći
Ali zato znaju ribari, i to što je ima na kvintale njima dobro dođe. Samo ovaj tjedan kraj Plomina u dvije noći neki su istarski ribari uhvatili osam vagona, odnosno 80 tona komarče. I da bi je prodali – jer što bi drugo s toliko ribe, pa makar ona bila i oborita, visoko cijenjena – pod pritiskom nakupaca spuštali su joj cijenu s uobičajenih 25 kuna na 15, ponegdje i po osam kuna za kilogram. Preko noći su zaradili lijepe novce, ali i obogatili još više nakupce, jer se ta ista riba na ribarnicama opet nudila po enormnim cijenama.
– Na splitskoj peškariji manja komarča prodaje se od 120 do 150 kuna po kilu, a velika, kapitalac, ide poviše 200 – prenosi uobičajeno stanje "glasnogovornik" peškarije Zlatko Ivulić.
Ribolov s Plomina o kojem svi pričaju nije oduševio baš sve ribare. Danijela Koleca, poznatog ribara i školjkara iz Umaga, jako je razljutio, toliko da je digao glas za spas komarče, tvrdeći da se kraj Plomina dogodio oradocid. Neki od njegovih kolega plivaričara su, veli, iskoristili njezinu migraciju put istoka, koja se zbog mrijesta uobičajeno događa u ovom razdoblju godine.
Komarča koje ima puno u području sjevera Italije, u venecijanskim lagunama, tada se u ogromnim jatima počne kretati put dolje. Jedno od takvih jata glavama je platilo upravo kraj Plomina.
– To nije bio ribolov, to je bila tragedija. U vrijeme mrijesta od kraja rujna pa do studenog, u potrazi za dubljim morem, komarča kreće iz Venecije, preko Slovenije i Istre dolje put juga. Neki od naših kolega plivaričara ciljano su je lovili plivaricama za malu plavu ribu, i to s uporabom osvjetljenja, što im nije dozvoljeno. Nisu vodili računa ni o veličini ribe, glavom su platili i mali primjerci.
I na sve to su joj tragično spustili cijenu. Zapravo su napravili neku sitnu zaradu sebi, ali ponajviše nakupcima koji joj kasnije dižu cijenu u nebesa – alarmirao je Kolec, inače i predsjednik Udruge profesionalnih ribara Mare Croatica iz Umaga, jedan od vođa ribarskih prosvjeda.
Kolec ne krije kako komarča i u tom dijelu hrvatskog primorja uzrokuje štete uzgajivačima dagnji. Ima je u ogromnim količinama, tvrdi, pojašnjavajući kako se u ovom kraju, posebice u talijanskim lagunama razmnožila i poradi činjenice da je Europa zabranila lov na mlađ. Ali, na ruku joj ide i to što joj globalno zatopljenje jako paše, pa se obilato razmnožava. I tu, kao i na jugu, radi velike štete.
Štetno ukidanje lovostaja
– Ima je u velikim količinama, radi štetu, ali opet se bunimo kada se dogodi ovako nešto kao kod Plomina. Reći će neki – ma šta se vi tamo bunite, vama je krivo šta vi niste tu ribu ulovili. Bunimo se jer sve ovo nije u redu, plivaličari nam oduzimaju posao, izazivaju veliko nezadovoljstvo. Ljudi moji, imat ćemo rat ako se ovako nastavi! Imat ćemo gladne ribare. Popuštaju pod pritiskom nakupaca koji tu ribu kupe za euro do dva, a prodaju za 15 do 20 i više? I nitko ne reagira, nitko od onih s vrha – kaže Kolec.
Da je riječ o velikom problemu potvrđuje i dr. Alen Soldo, prorektor sa Splitskog sveučilišta. Čuo je što se dogodilo na području Istre, te potvrđuje kako je to vjerojatno ciljani, namjerni lov nekih ribara na oradu s alatom kojim tu vrstu ne bi uopće trebalo loviti. Potvrđuje kako su u ovakvoj situaciji najveći dobitnici upravo nakupci, koji zbog nepostojanja uređenog tržišta ribom, zapravo određuju tržišna pravila.
– Istina je, prema dostupnim podacima komarče ima u velikim količinama, i kada bi se mene pitalo, u ovom trenutku, upravo radi toga, ja ne bih nad njom uvodio lovostaj. Nasuprot situaciji s komarčom, lovostaj je, uz minimalnu veličinu lovljene ribe koja ne smije biti ispod dužine prve spolne zrelosti, osnovna mjera za racionalno gospodarenje živim resursima.
Svakako bi se trebao ponovno uvesti za veliki broj komercijalnih vrsta, primjerice zubaca i šarga. Stojim i iza toga da je ukidanje lovostaja na neke komercijalne vrste jedna od najvećih greški Ministarstva poljoprivrede. A ujedno i jedan od razloga lošeg stanja brojnih vrsta u Jadranu – kaže dr. Soldo.
Deset godina bez rješenja
Stonski školjkari već desetak godina traže pomoć u saniranju šteta koje orada, ovrata, podlanica radi njihovim nasadima. Domaći je zovu paklenom beštijom, proždrljivom ribetinom koja se bez pardona hrani na njihovim nasadima dagnji i skupocjenih kamenica.
– Izaziva velike, ogromne štete, i svake je godine ima sve više. Odahnemo jedino od listopada do ožujka, kada ode u dublja mora na mrijest. Ali kada se vrati, izgladnjela, mršava, tada za nas počinje pakao – kaže stonski školjkar Boris Franušić.