Da će Ivan Kotarac, trudbenik iz podmlatka makarskog HDZ-a, doći na čelo Stambenog gospodarstva priča se još od kraja prošle godine. Što su tračevi bivali glasniji, mi se više s njima nismo mogli boriti. Zato smo odlučili mladića upitati ima li u tome išta istine. Bio je 4. siječnja kad smo tražili da nam kaže zna li da će biti imenovan na to rukovodeće mjesto.
- Nisam s time upoznat - odgovorio je.
Pitali smo, a je li ima barem tu ambiciju.
- Nemam.
A u budućnosti?
- Ne znam. Za sad stvarno nemam nikakvih planova. Bio jesam u Nadzornom odboru Stambenog, ali sad imam neke druge planove - ležerno je poručio ovaj dvadesetosmogodišnjak s deset godina staža u HDZ-u.
Čovjek je rekao da sad neće i gotovo. Nije bilo potrebe da to stavljamo na papir. Odmahnuli smo rukom i zaključili da mu valja vjerovati na riječ. Ako je rekao da neće biti novi direktor Stambenog, onda neće.
Nakon 12 dana Ivan Kotarac je na svom Facebook profilu objavio status da "kao novi direktor Stambenog prvi radni dan provodi u obilasku zgrada, razgovarajući sa stanarima o gorućim problemima".
Skinuli smo naočale s glave. Dohvatili krpicu i prebrisali stakla. Vratili ih na oči. I dobro izoštrili pogled čitajući iduće rečenice: "Znam da sam preuzeo jednu odgovornu funkciju te se nadam da ću zadovoljiti očekivanja građana i gradske vlasti. Moj osobni cilj je podići standard i kvalitetu naše usluge".
Ajde!
Kako sad to? Brže-bolje utipkali smo Kotarčev broj. Zvonilo je, zvonilo, i zvonilo…
- Dobar dan! Ma, nikako vam nisam stigao javiti, jesam, eto, zaposlen sam na kraju, direktor sam Stambenog.
E, vidimo, vidimo. Ali odakle sad to, kad smo se nekidan čuli rekli ste da vas to baš i ne zanima? Što se dogodilo? Kako sad ovo odjednom?
- A… Ne odlučujem ja.
Što?! Nisu vas uopće pitali želite li?!
- Mislim, ne pita se mene. Ima tko tu odlučuje. Sad snimam situaciju. Bio sam na terenu. I tako. Na četiri godine sam postao direktor.
O, čestitamo, čestitamo. A to je, bit će, bilo neko vijeće, odbor, pa su glasali, birali među prijavama, procijenili da ste vi idealni za tu funkciju?
- Ma kakvi! Gradonačelnik me sam imenovao.
Aha. Nego, kakve su vaše kvalifikacije za to radno mjesto?
- Završio sam pet godina fakulteta. (Na svom Facebook profilu navodi kako se školovao na Veleučilištu Baltazar u Zaprešiću, op.a.) Stručni sam specijalist ekonomije. Ispunjavam sve uvjete. Radio sam za Dragicu Roščić u Lag Adrionu. U Nadzornom odboru Stambenog bio sam godinu i nešto. Kroz to smo vrijeme imali šest, sedam sastanaka. Tako da razumijem problematiku, vidio sam da se može napraviti da poduzeće bude transparentnije. Da radimo korektno. Grad Makarska kao turističko mjesto. Da se zgrade obnavljaju, fasade. Parlafoni. Tako. Zanimala me problematika. Stanje zgrada. Koji su to problemi, zašto se nisu rješavali.
Jasno. A kad ste prvi put osjetili baš poziv da želite unaprjeđivati održavanje zgrada, jeste li od malih nogu sanjali da jednog dana postanete direktor Stambenog?
- Pa, mislim, sve je išlo nekim svojim tokom. Prije toga sam bio gradski vijećnik. I tako. Prošao sam sve te faze.
Vi ste u HDZ-u praktično od punoljetnosti.
- Je, desetak godina. Bio sam i predsjednik ovdašnje mladeži, prošao sam sve te neke faze kroz stranku, u gradskom sam odboru, i županijski vijećnik u mladeži sam bio. Ali, znate šta, čut ćemo se za godinu dana, kad budu rezultati, neke veće promjene. Ja u Stambenom želim što prije uvesti red. Da sve funkcionira jedan kroz jedan.
Kako vam je prošao prvi radni dan?
- Obišao sam par zgrada vezano za zemljišno-pravne odnose i problematiku grada. Moj cilj je da podignem standard i kvalitetu usluge koju nudimo, za razliku od onih koji su prije mene radili.
Kako to izgleda - ovako za nas laike - koja je to usluga?
- Usluga znači pružanje građanima, na primjer, kad im se nešto pokvari, mi nađemo investitora. Recimo, pokvari se zvono, parlafon, sređivanje pravnih poslova, uknjižba zgrade, održavanje krovova.
Je li kakva informatizacija u planu, digitalizacija podataka?
- Moj osnovni cilj je transparentnost. Na tome će se temeljiti moj rad ove četiri godine. Ne želim da me netko proziva. Želim napraviti web stranicu tako da bi stanari jednim klikom mogli vidjeti stanje svoje zgrade. Modernizirat ću informatiku. Radit ću i na prikupljanju novih zgrada da dođu u Stambeno, a radit ću i na podizanju usluge koja možda prije nije bila tolika. Radit ću na suradnji s predstavnicima stanara da uočimo probleme. To je moj jedini cilj i nikakav drugi. Nikakve druge filozofije tu nema.
Super, pa to baš lijepo zvuči!
- Je, je. Promjena kad bude, čut ćemo se. Sad mi treba mjesec dana da to sve pohvatam, ali ne bojim se, surađujem s ljudima. Tu je pet osoba zaposleno i ja šesti. Pravna služba, računovođa i tehnička služba. Ja sam sebi smanjio plaću tako da sam odmah pokazao…
A je! Pa to je glavna stvar!
- …da drugima treba pokazati na svom primjeru.
Fantastično! Na koliko ste je smanjili?
- A, sad, pa to je poslovna tajna.
Kakva poslovna tajna, to je javni podatak!
- A dobro.
Nećete mi reći?
- (Tišina)
Hoćete da pošaljemo novinarski upit…?
- Ha.
Ajde dobro. Poslat ćemo.
I hoćemo, stvarno. Ovo je velika vijest. Očekujte da ćemo tu informaciju imati u idućem broju "Kronike". Jedino je pitanje koliko će nam brzo odgovoriti iz Grada. Kakvi bismo mi to, naime, novinari bili ako znamo da je novi direktor Stambenog smanjio sebi plaću, a da ne znamo za koliko! Pa ovo bi mogao biti presedan. Tko zna što sve još možemo očekivati od mladog Kotarca. I od njegovih poslovnih tajni. Vidjet ćemo, kako je rekao, rezultate već za godinu dana.