Jeste li ikada vidjeli čudnijeg štrajkaša glađu? Na prekrasnoj dalmatinskoj plaži plaži prosvjeduje skupljajući smeće i udarajući po bubnjevima

Tri kilometra hoda ili oko pola sata trebalo nam je od početka šume poluotoka Osejava do plaže Nugal kako bismo vidjeli u kakvom je stanju Makaranin Goran Konjicija koji je 12. ožujka, po najjačoj buri, otišao iz kuće do plaže gdje je započeo štrajk glađu, baš kako je i najavio.

Na Nuglu nam je odmah u oči "upao" mali zeleni šator, a kada smo se bolje zagledali, pored stijene smo ugledali i bubnjeve. Čudna slika, ali ne za Gorana koji je u vrijeme našeg dolaska bio na četverodnevnom čistom postu koji će izgleda, još potrajati.

Naime, Konjicija glađu štrajka kao vođa dijela stanara zgrada na Dugišu, točnije njih 170 koji su potpisali peticiju protiv spajanja njihove Ulice Zrinsko-Frankopanske s magistralom što je projekt Grada vrijedan najmanje milijun kuna.

Iako su radovi najavljeni za listopad, a za projekt je ishođena lokacijska dozvola te sve suglasnoti javnopravnih tijela i punomoć Hrvatskih cesta, Konjicija ne odustaje. Kako smo već pisali, mišljenja je da će se gradnjom spoja na magistralu direktno ugroziti mir, zdravlje i sigurnost svih stanara, a buka od motornih vozila bit će nesnošljiva tako da se na Dugišu neće moći živjeti.

Konjicija usput štrajka i zbog najavljene gradnje na Platnu, za spas, veli, Osejave pred betonizacijom, a mi ga pitamo zašto gladuje sam, gdje mu je onih 170 stanara i, najvažnije, zašto štrajk nije organizirao ispred zgrade Grada ili na nekom vidljivom mjestu na Dugišu, a ne na plaži na kojoj ga nitko i ne vidi i ne čuje.

- Nije to moj stil, mislim da 170 ljudi koji su potpisali peticiju protiv proboja naše ulice na magistralu dobro znaju da sam ovdje na Nuglu, a da se pojavljujem ispred zgrade Grada koja je ionako puna ljudi koji ne vode računa o Makarskoj, to zbilja nema svrhe. Nisam razočaran u potpisnike peticije od kojih mi se nijedan nije pridružio jer znam da imaju svoje obveze, obitelj, posao i djecu, a neki nisu zdravstveno sposobni za gladovanje - objašnjava Konjicija.

Tvrdi kako je ovo što čini gore nego zavezati se lancima i tražiti građanska prava.

- Nije me briga za odjek štrajka jer sam uradio ono što mi nalaže savjest - kazuje nam Konjicija koji usput i skuplja smeće s plaže, ali ga nema gdje odložiti jer su sve kante pretrpane.

Upitali smo ga što još radi tako sam po cijele dane.

- Samo pijem vodu, ostalo mi je još osam litara, danju se sunčam i kupam, a noću se smrzavam, sviram bubnjeve i meditiram. Bilo je gadno kada je puhala bura, a samo mi se nakratko bio pridružio jedan prijetelj koji mi je pomogao donijeti instrumente i opremu - napominje štrajkaš.

Planira štrajkati najmanje 10 dana ili dok mu tijelo "ne doživi kolaps".

- Jesam gladan, ali mi nije nikakav problem izdržati - veli Konjicija dodavši da jednostavno ne može mirno gledati najavu proboja Zrinsko-Frankopanske na magistralu.