Iz kamena nastali, od kamena žive

Mirno je i radno jutro u Pučišćima na Braču. Autobusi dovode nekolicinu putnika i odlaze. Na jutarnjoj kavi mlade majke s djecom uživaju u sunčanom danu. Obično je to i ni po čemu drukčije jutro u jednom od najljepših malih mjesta na svijetu.

- Svakom tko je rođen gdje je rođen, tamo mu je najljepše. To je prirodno - kazuje nam Aleksa Kovačić odmarajući se na proljetnom suncu ispod jednog od trinaest pučiških kaštila.

No, bez obzira na to što se u njemu nisi rodili, da je jedno od najljepših malih mjesta na svijetu smatraju i urednici na internetskoj stranici Distractify, gdje su Pučišća ubrojena među trideset malih gradova u svijetu koja “oduzimaju dah“. A već ih je i prije dvije godine portal Global Grasshopper proglasio jednim od petnaest najljepših mjesta u Europi koje, naveli su, obvezno treba posjetiti.

- A bi će radi kamena. A bilo je pri i puno bilih kuć, s pločima na krovu koje su se bilile - objašnjava takav izbor 87-godišnji Ivan Drpić koji je sjedio na suncu pokraj Alekse u kružoku pučiških starješina.
- Vidite, kako bura ne bi otpuhala te ploče, onda bi ih se svake tri-četiri godine bilo polilo vapnom i onda to drži i ne pušća vodu. Zbog toga su ti krovovi bijeli - pojasnio je Kovačić

Bijeli krovovi

I premda je bijelih krovova sve manje i mijenjaju ih mnogo lakše kupe, Pučišća više od mnogih drugih mjesta odolijevaju promjenama. O tome nam priča i Lucija Puljak, ravnateljica pučiške Osnovne škole. Poznata po svom radu i volji da održi i zadrži tradiciju, istu je ljubav prema Pučišćima i baštini usadila i svojim učenicima.
- Čini mi se da su Pučišća lijepa zato što su drukčija, neiskvarena, barem u onoj mjeri u kojoj su druga mjesta, u arhitektonskom smislu, iskvarena. Onaj kulturni krajolik se izmijenio na neprimjeren način. Ovdje se to ne mijenja. Nije tome razlog čak ni svjesno djelovanje, već su na to utjecale različite okolnosti. Najprije su bila lijepa sama po sebi od starine. A i ova konfiguracija tla i ne dopušta da se mnogo proširite. Pučiške su kuće prilagođene ovom terenu i ovom brdu. I hvala Bogu da je to tako - objašnjava nam Puljak.

- Kad iziđete na pučišku rivu i pogledate prema mjestu, vidjet ćete jedan takav sklad. U jednom dijelu su ovi palačini s krovovima s baroknim izrazom. Uđete li malo u pozadinu, kuće postaju manje, krovovi bijeli, a ograde drukčije, ali sve na jedan skladan način. Kad se brodom ulazi u ovu milju duboku uvalu, a jedinstven je to pogled koji trebate doživjeti, pred vama se otvara panorama na te bijele krovove koji izgledaju poput galebova sletjelih na brdo - ne skrivajući osmijeh priča nam pučiška ravnateljica.

Listajući knjige s fotografijama, radovima učenika njene škole, Puljak prepričava kako je sve manje majstora koji baštine znanje o tome raditi bijele krovove koji su Pučišća činili toliko prepoznatljivim.

- Treba sve snage ujediniti i prenijeti ljubav prema tradiciji, prema tome da se mladi opamete i shvate da od toga mogu živjeti. Od ljepote mogu živjeti - zaključila je.
Za našeg posjeta njezini učenici su uživali u vikendu bez nastave. Kao i 87 srednjoškolaca Klesarske škole u Pučišćma, no njihov ravnatelj Tonči Vlahović ne miruje. Otključava školsku radionicu i čeka dolazak najavljene grupe turista. Njegova je škola jedinstvena na ovim prostorima i zbog toga nezaobilazna točka u obilasku otoka.

Oporavak ‘Jadrankamena’

Dok ih čeka, pokazuje nam radionicu ispunjenu radovima od kamena učenika i kamene rozete na prozorima.
- Ponekad mi se vodiči žale da im gosti predugo ostaju tu - sa smiješkom priča Vlahović.

- Najveće bogatstvo i ljepota Pučišća upravo je kamen. On je gotovo i neiscrpna sirovina. Često me pitaju zašto ne bismo prodavali ove radove. Nama je bitnije zbog naših učenika imati ove visokokvalitetne radove, kako bi im usadili ljubav prema ovom poslu. Bit je da kad učenici prvih razreda uđu u radionicu i vide radove koji su napravili njihovi kolege, shvate da će oni uskoro kroz školovanje biti u stanju napraviti isto. Vidite, ‘Jadrankamen’ se lagano oporavlja, imaju novih narudžbi i povećao se opseg posla. To je dobra vijest i za nas jer će trebati obrazovanu i stručnu radnu snagu koja izlazi iz ove škole - kazuje Vlahović

Učenika ima iz svih dijelova Hrvatske, ali i susjedne BiH. Međutim, iz samih Pučišća samo ih je troje. Stanje u ‘Jadrankamenu’, brojni otkazi i stečaj posljednjih su godina uzdrmali ovo mirno mjesto i zasigurno ostavili traga i kod izbora budućeg zanimanja.

Tog je trenutka grupa njemačkih turista koje ravnatelj očekivao stigla pred školu. Pogled su im privukle kamene rozete na prozorima radionice.

- Kod gostiju su vam skoro uvijek najljepše reakcije u Pučišćima. Pogotovo za školu. Autentično je mjesto. Općenito im se sviđa što je svagdje kamen i što, uspoređujući s ostalim mjestima na otoku u kojima je prisutno više tih modernih kuća u raznim bojama koje im odmah upadnu u oko i koje im se ne sviđaju, ovdje toga nema - otkrila nam je njihova vodička Daria Pitalo.
Pitali smo ih znaju li kako su Pučišća često na popisu najljepših malih mjesta u Europi i svijetu te što misle o tome.

Nedostaje sadržaja

- Nismo znali za to. Međutim, vidim zašto je to tako. Kombinacija plavetnila mora, bjeline kuća i zelenila borova je dobitna. Lijepih kamenih kuća ima i u drugim bračkim mjestima, no čini se da je upravo ovo to što ih čini drugačijim - kazala je jedna od gošći iz grupe.

Nakon razgledavanja radionice Klesarske škole, oni će se prošetati i možda kupiti kameni suvenir lokalnih proizvođača na obližnjem štandu. No, tradicionalno kamenu okrenuta Pučišća turistima zapravo ne nude mnogo.
- Paradoksalna je situacija da mi Pučišćani znamo sebi zamjerati što nismo usmjereniji turizmu, ali zapravo nas to i čini toliko zanimljivima - kazao nam je mladi Pučišćanin Nikola Nižetić. On je i voditelj Lokalnog infocentra i svoj ured na pučiškoj rivi dijeli s Dijanom Šabić, voditeljicom Lokalnog volonterskog centra.
- Pučišća su lijepa, imaju potencijala, ali im nedostaje života, nedostaje sadržaja. Biti na listi najljepših malih mjesta u Europi ogromna je promidžba, i uz to je besplatna, to je svakako nešto što ovo mjesto može iskoristiti - kazala je Dijana.

- Mi sve ovo, pa i taj status na raznim popisima najljepših mjesta zahvaljujemo nerazvijenosti mjesta. Ostala je autohtonost i po govoru, dijalektu koji je naš zaštitni znak. Vidi se da se ovdje njeguje ta priča stare Dalmacije, starog Brača, starih Pučišća. A i tu je taj odnos prema stini. Zbog Klesarske škole, ali i tradicije, kamen ovdje ima poseban status.Točnije, on je indikator statusa, svojevrsna socijalna valuta i temelj svega. Svaka je kuća obložena njime - nadovezao se Nikola.

Zavuče ti se pod kožu...

Njihova je zadaća da kroz svoj rad pruže više sadržaja domaćem stanovništvu, posebno mladima. Kroz brojne radionice, kinoprojekcije, pub-kvizove. Mladi Pučišćani su, smatra Dijana, željni boljih promjena za mjesto. Pogotovo osnovnoškolci s kojima, kaže, već mnogo rade njihove učiteljice i ravnateljica Puljak. No sadržaj je,slažu se redom svi sugovornici, bitno ponuditi i gostima. Ipak, ne u tolikoj mjeri da se naruši prepoznatljiv identitet mjesta.

Da postoje želja za očuvanjem baštine Pučišćani dokazuju svakim svojim djelom. Čak i oni koji su daleko od svog otoka. Zorana Geržinić živi u Istri, no svoju ljubav prema Pučišćima svakodnevno iskazuje preko Facebook stranice Pučišća kojoj je adminstrator. Prava, mala, živa, ali i brojna zajednica djeluje na internetskoj vezi te poput
kronike bilježi Pučišku svakodnevicu.

“Pučišća su lijepa u svojoj jednostavnosti. I jedinstvenosti. No, kad pitate one koji se godinama vraćaju u Pučišća, koji s nama dijele svoje dojmove, shvatit ćete da su oni svjesni da pučiška jednostavnost ima više slojeva. I oni su to osjetili. Možda i više od domaćega puka. Jedan sloj čine i sami stanovnici ovoga mjesta koji svojim življenjem, pristupačnošću i šarmom osvajaju naše goste. Nisu samo kuće, more i kamen ono što nas izdvaja. Izdvaja nas i ta moć da znamo svom gostu ponuditi i orahovicu, hrustulu, svoj obid ako treba, a najvažnije, znamo s njim sjesti i proćakulati. Tada nije važno ni tko si ni odakle dolaziš, Pučišćanin zna sve jezike svijeta i zavuče ti sebe i svoj kraj pod kožu”, napisala nam je Zorana, pa zaključila ovu priču.

Život na sjevernoj obali Općina Pučišća ima 2171 stanovnika, uz Supetar najveće su bračko naselje. Smještena na sjevernoj obali otoka Brača, zaklonjena su u dubokoj uvali i poznata su po kamenoklesarskoj tradiciji. Kamen iz obližnjeg kamenoloma ugrađen je u brojna zdanja, uključujući i Dioklecijanovu palaču u Splitu, Bijelu kuću u Washingtonu, Parlament i Novi dvor u Beču, Parlament u Budimpešti...