Članak Slobodne Dalmacije o službenicima u splitskoj Banovini koji su zaštićeni kao "lički medvjedi", potaknuo nas je da istražimo kakva je situacija u Gradu Makarskoj. S obzirom na činjenicu da službenici i namještenici nisu zaštićeni kolektivnim ugovorom, nego prava propisuje Zakon o državnim službenicima i namještenicima, te da su najviši koeficijenti relativno niski, a imajući u vidu i to da posljednjih 15 godina nije rasla osnovica za plaću koja i dalje iznosi 4130 kuna, moglo bi se reći da u Makarskoj lički medvjedi obitavaju samo u gradskim poduzećima.
Krenimo redom. Predstojnica Ureda gradonačelnika Lara Rakušić kaže kako je Grad Makarska jedan od rijetkih gradova koji nemaju kolektivni ugovor. Odvjetnik Željko Ravlić, “specijaliziran” za pitanje radnog prava, veli kako je u osnovi za radnika uvijek najbolje kad postoji kolektivni ugovor jer u praksi daje širu zaštitu od samog zakona.
Pa onda, kako kaže Rakušić, postoje slučajevi da zaposlenik Grada radi 40 godina, ne koristi godišnji odmor, osobito u krizno vrijeme rata, i onda u mirovinu ode sa svega 8000 kuna otpremnine.
- To je sramotno za grad poput Makarske – napominje Rakušić.
Dakle, po pitanju pravne zaštite, postoji bitna razlika u odnosu na Split. Velika je razlika sa Splitom i po pitanju koeficijenata. Uredba propisuje raspon od 0,9 do 6, a u Makarskoj najviši koeficijent iznosi 2,4, a imaju ga tek pročelnici. Dužnosnici, odnosno gradonačelnik i njegovi zamjenici nisu obuhvaćeni ovim zakonom ni Odlukom o koeficijentima.
Uz osnovicu plaće od 4130 kuna dođemo do nekih 10-ak tisuća kuna za pročelnike, te par stotina kuna manje plaće za više savjetnike. U Splitu se, kako kaže Siniša Mračević, predstavnik Sindikata, koriste i maksimalni koeficijenti, pa je onda, dodaje, imalo smisla da gradonačelnik Andro Krstulović Opara "reže" koeficijente.
Treća stvar koja Makarsku, prema tvrdnjama Lare Rakušić, Dražena Nemčića (na slici dolje), zamjenika gradonačelnika, te Siniše Mračevića, razlikuje od velikog broja drugih gradova, osobito veličine i proračunske snage jedne Makarske, jest činjenica da se osnovica nije podizala posljednjih 15 godina.
Uglavnom, iz svega navedenog moglo bi se reći da nije toliki bingo dobiti posao u makarskoj “Bijeloj kući”. Plaća nije bogznakakva, u prosjeku se kreće od 4000 do 6000 kuna, ali je, kako kaže Nemčić, sigurna.
Kao i svuda, rad u gradskim službama može biti raj za one koji nisu ambiciozni, koji ne vole raditi i zadovoljavaju se nevelikom no sigurnom plaćom, te jednog dana mirovinom. Siniša Mračević, međutim, kaže kako je na neki način riječ o društvenom mitu.
- Ima ta percepcija ljudi o uhljebima, ali s druge strane imami jednu drugu činjenicu. Prosječna plaća namještenika iznosi 3500 kuna, i kada imamo natječaj za određene poslove, primjerice za komunalnog redara ili kontrolora parking službi, nema odaziva. To najbolje pokazuje koliko je plaća stimulativna, I kakva je percepcija tih “sigurnih” poslova koji pogotovo u sezoni iziskuju puno posla – kaže Mračević.
Lanjski nalaz revizije dao je zeleno svjetlo za podizanje plaća, kaže Rakušić, a pitanje hoće li se na to ići uputili smo zamjeniku Nemčiću.
- Pregovaramo sa sindikatom. Istina je, nije to u javnosti neka popularna mjera, jer svi će reći da radiš u gradskoj upravi i imaš siguran posao. Ali u privatnom sektoru plaće rastu, pada vrijednost kune koju zaradiš u odnosu na proizvod koji moraš kupiti, i nije to baš tako bajno kako se misli – kaže Nemčić.
Hoće li viša plaća motivirati ljude? Nemčić kaže kako sigurno hoće, jer se na taj način pokazuje da im je stalo do zaposlenika. Bolje je pitanje bi li ih motivirali bonusi koje bi ostvarili u slučaju dobrih ocjena, odnosno rezanje plaća ako se posao obavlja neodgovorno. Jer Grad Makarska već ima Pravilnik o ocjenjivanju, no nikad ga nije primjenjivao. Postoji čak mogućnost da se u proračunu osigura novac za bonuse “odlikašima”, ali se ne konzumira. I Rakušić i Nemčić nisu neki veliki pobornici ocjenjivanja, za što se Grad Vrgorac, o čemu smo pisali u prošlom broju, odlučio usvojivši pravilnik na prošlotjednoj sjednici Vijeća.
Evo i zašto:
- Pozdravljam sve alate koji će omogućiti bolje funkcioniranje grada, sve ono što poboljšava radnu učinkovitost i podiže standarde radne etike, ali ocjenjivanje može biti i nezahvalno. Nešto je moguće mjeriti brojem rješenja, ili evaluirati egzaktnim metodama, ali nešto i ne, a u konačnici ne želimo da se itko pri ocjenjivanju vodi subjektivnim dojmom – kaže Nemčić.
Rakušić rezolutno tvrdi kako neće biti ništa od toga dok ocjenjivanuje ne bude objektivno, a to je teško.
- Ili da se uvede i ocjena onomu tko ocjenjuje druge – dodaje Rakušić.
Povezivanje ocjenjivanja s izvršenjem proračuna, kako to Grad Vrgorac misli raditi? Nemčić kaže kako je za neke urede to moguće, ali za druge ne. Kaže kako je generalno zadovoljan radom službenika. Dodaje i kako rad i nerad imaju svoje ime i prezime, te kako oboje imaju stalni posao i kako će, dok se ne bude primjenjivalo bodovanje, imati i istu plaću. Autonomija u donošenju odluka je, kaže Nemčić, solidna, iako se slaže da može biti veća i da se gradske oce i ne treba bap vući za rukav za svaku stvar.
Situaciju u gradskoj upravi pokušali smo skenirati i s vremenskog aspekta, usporedivši je s 2003. godinom. Ako se uzme u obzir činjenica da je onda Grad imao 33 zaposlenika, a danas 55, može se reći da je gradska uprava nabujala za 40 posto. Uz 55 službenika tu je i 39 zaposlenika Komunalnog pogona, koji je prije bio pod Makarskim komunalcem. Nemčić napominje da je porastao i proračun, i to otprilike duplo.
S druge strane, neke su se stvari i smanjile, a među njima su, vjerovali ili ne, dužnosničke plaće. Lara Rakušić kaže kako su od početka mandata bivšeg gradonačelnika Tonćija Bilića triput smanjivane, zadnji put također u Bilićevu mandatu. Tako je plaća dužnosnika za neke pala i 2000 kuna.
- To su sramotno niske plaće, osobito kad pogledate koji promet imamo, koliko transakcija obavljamo – upozorava Rakušić.
Upravo na plaće dužnosnika referira se i predstavnik Sindikata Mračević koji kaže kako im je cilj povećati i minimalnu plaću i onu najvišu.
- Zamjenikova plaća uvjetuje plaću pročelnika, i zato je bitno povisiti plaće dužnosnicima koje su, bez ikakva ulizivanja, niske. Svakako su umnogome manje od plaća direktora gradskih poduzeća, što je apsurdno, jer gradska poduzeća se naslanjaju na Grad. To je jednako kao da pročelnik ima veću plaću od gradonačelnika, naprosto nema smisla – kaže Mračević.
Kaže da se bori za veće plaće, ali ne pod cijenu nerada.
- Ja sam za to da se uvede ocjenjivanje, i kao što bi se nagrađivalo zaposlenike, tako sam i za kazne onima koji ne rade. Jer opet će isplivati nekolicina koji žele raditi, a ostali će se zadovoljiti postojećim. Prvi ću istupiti iz Sindikata ako bi to značilo da budem protiv vrednovanja rada, pa samim time i sustava kazni za neradnike – zaključuje Mračević.
Moguće povećanje od 260 kuna
Siniša Mračević, predstavnik Sindikata, kaže kako je nedavno potpisan kolektivni ugovor za javnu upravu te je sukladno tome došlo do povećanja plaće od šest posto, a toliko će, najmanje, tražiti i da se povećaju plaće u Gradu.
- Tražit ćemo da se to poravna, što bi za prosječnu plaću od oko 4500 kuna iznosilo nekih 260 kuna. S gradonačelnikom smo razgovarali, pregovore smo otvorili prije šest mjeseci, ali smo uvažavajući realizaciju proračuna pristali da sa zahtjevom idemo tijekom ove godine – kaže Mračević.
Iako šest posto ne zvuči puno na pojedinačnu plaću, kada se uzme u obzir da se izdvaja oko 11 milijuna kuna za plaće, to bi značilo dodatnih stotinjak tisuća eura opterećenja gradskog proračuna.
Zašto do sada to nije realizirano, Mračević optužuje bivšeg gradonačelnika koji je, kaže, imao "ratničke metode".
- Nije bilo komunikacije, sve je bilo na rubu utuživanja i zabrana - podsjeća Mračević.
Revizija bolovanja
U privatnom sektoru malo tko zna što znači koristiti bolovanje za neke “benignije” stvari, a uvriježeno je mišljenje da se u državnoj službi pravo na bolovanje konzumira bez problema, čak i da se zloupotrebljava. Koliko je prosječno trajanje bolovanja u Gradu, nismo uspjeli doznati. No, predstojnica Ureda gradonačelnika nam je rekla da se na teret Grada koristi do 42 dana uz 95 posto plaće.
- Nekad se znalo vući bolovanje po šest mjeseci, ali imali smo reviziju u mandatu dr. Marka Ožića Bebeka kada je naloženo da se pripazi na to. Osim toga, i zakon je to sada prilično čvrsto regulirao, pa i liječnici posebno paze – kaže Rakušić.