Peteročlano optužno vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici bilo je na dva koraka do objave presude bivšim supružnicima Werneru Trautmannu (58) i Marini Šnajder (62), optuženima da su iz koristoljublja ubili bogatog Dubrovčanina Tonka Zeca (58), alias Tonyja Gerarda, a čije su tijelo zakopali u okolici Samobora te s odmakom kosti premještali i domogli se novca od prodaje njegove otete nekretnine, piše Jutarnji list.
Međutim, sasvim neočekivano, obrana je povukla novi potez nakon što im se nije svidjela posljednja odluka vijeća o predloženim dokazima nakon iznesenih obrana. Naime, odbijeni su prijedlozi za saslušanjem svjedoka M. A. D. i N. A. te odvjetnika Dragana P. i vještaka Marijana K. kao nepotrebni i odugovlačeći.
A s obzirom na to da je nakon iznošenja obrane tužiteljica promijenila bitan dio činjeničnog opisa, zamijenivši “neutvrđeno mjesto ubojstva” točnom lokacijom stana u Hoto Villama nedaleko od Samobora koji je Šnajder iznajmila za Trautmanna, optuženima je ponuđeno da dopune obrane. Za razliku od Šnajder, koja nije imala ništa za dodati, Trautmann je imao potrebu naglasiti kako policija u njegovu stanu “nije pronašla nikakve tragove vezane uz smrt žrtve”.
- To potvrđuje moju iznesenu obranu. Osim toga, policija je ispitala i susjede jesu li viđali Tonyja u mojoj zgradi ili stanu. Hoto Ville su opskrbljene kamerama. Inače, Tony je imao vrlo čudno ponašanje, tako da bi susjedi sigurno znali da je boravio u mome stanu. On je naglo povisivao glas, bacao stvari i lonce, a jednom prilikom sam bio prisutan kad je susjed, ispred Tonyjeva stana, upozorio ga na ponašanje, zaprijetivši mu zvanjem policije ako se ne promijeni. On je stanovao ispod Tonija i govorio kako nema mira jer je Toni priređivao kokainske partije. Nakon toga se Tony bojao dolaska policije pa je dva tjedna živio u hotelu. Da sam ja ubio Tonyja u stanu u kojem sam živio, a kako me se tereti, suludo je da bih tamo mogao nastaviti živjeti. U tom stanu je kasnije živjela i moja kći s unukom. I to sigurno ne bih dozvolio da se tamo dogodilo ubojstvo - uvjeravao je još Trautmann sud, ponovivši da u stanu u kojem je netko umro sigurno ne bi mogao boraviti.
I nastavno na taj novi potez tužiteljstva, Branko Šerić, odvjetnik Šnajder, predložio je da se pribave videozapisi s kamera postavljenih na objektu koji je naveden kao mjesto izvršenja ubojstva, a kako bi se potvrdilo da je pokojni doista došao do tog stana 21. veljače 2022.
Tužiteljica se tom prijedlogu usprotivila, smatrajući ga irelevantnim s obzirom na to da je od kaznenog djela prošlo više od četiri godine, ali i jer nije poznato posjeduje li ta zgrada kameru i, ako da, je li ista uopće usmjerena prema ulazu u zgradu.
Predsjednica vijeća prijedlog obrane odbila je kao neprikladan jer je u telefonskom kontaktu s predstavnikom tvrtke, kao ranijim upraviteljem Hoto Ville, dobila podatak da u naselju kamere postoje, ali da su bile u funkciji i snimale do 2018. godine, kada je naselje imalo rampu i portu kao čuvani prostor.
Sve se to nije svidjelo odvjetniku Šeriću, koji je na kraju povukao novi potez. Zatražio je izuzeće raspravne sutkinje jer sumnja, kako je kazao, u njezinu nepristranost s obzirom na to da se uhvatila telefona i zvala tijekom sudskog ročišta kako bi utvrdila činjenice.
- To je dio istrage. I to je nedopustivo. Isto tako, tražim i izuzeće predsjednice suda, koja je u ovom kaznenom predmetu postupala kao sutkinja istrage. A tražim i izuzeće zamjenice predsjednice suda jer sumnjamo i u njezinu pristranost s obzirom na to da bi ona trebala odlučivati o izuzeću predsjednice suda – zavapio je Šerić, pa je sud do daljnjega obustavio rad na predmetu kako bi se spis uputio na daljnje odlučivanje.
Dodajmo ovome kako im je oboje na pretprošlom ročištu produljen istražni zatvor, a iza rešetaka u ovom slučaju se nalaze od kraja veljače 2024. godine. S obzirom na to da maksimalni pritvor istječe nakon tri godine, kao i da je Šnajder u ovom slučaju, s obzirom na objedinjeni postupak, jer je u dubrovačkom zatvoru zbog prevare oko Gerardove nekretnine provela već šest mjeseci, ima pola godine više pritvorskog ‘staža‘ od Trautmanna, njoj će silom zakona, ako se ne donese prvostupanjska odluka, pritvor isteći krajem kolovoza 2026.
Hoće li se ponoviti slučaj nepravomoćno osuđenog ubojice Damira Keleminčića, koji je uoči iznošenja obrane i izricanja presude otkazao punomoć branitelju, pa mu je u tom vremenskom ‘vakuumu‘ istekao maksimalni pritvor, pokazat će vrijeme.
Velikogoričko tužiteljstvo je uvjereno da su bivši supružnici 21. veljače 2022. s tri udarca po glavi tupo-tvrdim predmetom usmrtili Tonyja Gerarda u stanu koji je Šnajder za Trautmanna unajmila u Ulici Platana u Strmcu, u Svetoj Nedelji. A potom su Gerardovo tijelo bacili u šipražje blizu glavne ceste u Domaslovcu, odakle su potom, s odmakom od dvije godine, u veljači 2024., odlučili njegove kosti premjestiti u iskopanu, 60 centimetara duboku rupu uz jezero Orešje.
Taj potez odradio je, tvrde tužitelji nakon uvida u policijske snimke dronom, Trautmann, nakon što je 21. veljače 2024. kupio u sisačkom Pevexu lopatu, radne rukavice i paket vreća za šutu. A cijelo to zakopavanje, iskopavanje, premještanje, pa novo zakapanje odrađeno je s ciljem da prikriju nezakonitu prodaju Zecove nekretnine u Dubrovniku za 400 tisuća eura, koje su, prema tužiteljstvu, stavili u džep. Šnajder je, prema optužnici, krivotvorila i punomoć kojom ju Zec ovlašćuje da proda njegove nekretnine, a usput je sastavila i lažni ugovor o doživotnom uzdržavanju žrtve, prema kojem sve nakon smrti pripada njoj, pa i novac.
Bivši supružnici su u većini razgovora snimljenih kroz posebne dokazne radnje imali posrednika, točnije njihovu zajedničku kćer, koja tijekom ovog sudskog postupka koristi blagodat nesvjedočenja, a koja je u razgovorima s ocem i majkom prenosila međusobni sadržaj komunikacije. I nije trebalo dugo da kriminalisti zaključe da sve troje zapravo imaju zajednički problem – nestanak Tonyja Gerarda i prodaju njegove dubrovačke nekretnine.
Pa se tako 31. listopada 2023. moglo čuti kako Šnajder govori kćeri o njezinu ocu kako joj „to ide na ku*ac jer je spala na 10 ili 20 eura i da to tako ne funkcionira, i da ode kod njega da uzme svoju lovu, da bez veze jede go*na i da je glupa jer je trebala sve sebi ostaviti, a njemu ništa ne dati”.
Zatim njih dvije 19. listopada iste godine u razgovoru zaključuju, s obzirom na to da ih Trautmann ne doživljava, da je „sigurno dobio lovu čim se ne javlja i da ga boli k... ali da je znao uzeti...”. S obzirom na to da se protiv Šnajder na dubrovačkom sudu zbog prevare s nekretninom vodi sudski postupak, ona je upitala kćer je li joj plaćen odvjetnik te dodaje da „nije, jer da on platiti neće, ali i da je znao uzeti novac”, na što ju kćer tješi da je oca „strah da ga uhapse i stave u zatvor”.
Dodatni nemir u život Šnajder unio je telefonski poziv vlasnice stana u Hoto Villama, iz kojega je nestao madrac. Upitana tog 4. listopada 2023. je li ona bacila madrac koji je bio u stanu, Šnajder bivšoj stanodavki odgovara: „Čujte, ja nisam... To je gospon koji je bio tamo, to je on... Ja ne znam... Mene poslije nije bilo uopće u Samoboru, bila sam u Dubrovniku, tako da ne znam što se izdogađalo.” Bio je to okidač da nakon tog razgovora Šnajder opet okrene kćerin broj telefona te joj napomene da bi se trebale naći. Kći ju na to pita „kaj je bilo”, pa joj dalje odgovara da „ne može pričati preko telefona, da je imala jedan poziv, da se trebaju naći bez puno filozofiranja”.
Stvari se kod Šnajder i Trautmanna dodatno kompliciraju i nervoza raste kad su doznali od susjede da je njihovu kćer 16. siječnja 2024. tražila policija. Dalje, kroz telefonski razgovor, kći traži osumnjičenog da preko svojih veza u Heinzelovoj provjeri o čemu se radi, na što joj Trautmann odgovara da „mora ići popiti kavu, ako ga razumije, i da ga netko mora vratiti”. Istog dana sve troje nalazi se u novozagrebačkoj Utrini, a nešto kasnije Šnajder zove Trautmanna, koji ju savjetuje da ne smije ostati kod kuće dok ne doznaju što je. Ubrzo je uslijedio i poziv odvjetniku kako bi se posavjetovali, i Šnajder dobiva odgovor da, ako dobije pouku o pravima, da mu se javi.
Da bi 17. siječnja u obitelji osumnjičenih nastala totalna panika. Njihova kći nazvala je policiju te su joj rekli da joj se trebao uručiti poziv da ode u Heinzelovu, da tamo ima više odjela...
– Ne ideš ti nigdje sama, samo s odvjetnikom – upozorio je kći Trautmann, pa mu ona dalje pojašnjava da joj je policajac na centrali rekao „da je to uznemiravanje građana, da se to ne smije”, i pritom joj spomenuo ljude koji se vide na televiziji kad ih se hapsi... Nakon oca, okrenula je i broj majke Marine, kojoj govori: „Znaš za kaj me zovu? ... Za nestanak.” Šnajder joj odgovara „dobro”, pa ju kći uzrujano propitkuje dalje zna li o čemu priča, i dobiva odgovor „da, da”.
Tog dana su sve troje, bivši supružnici i kći, u konačnici snimljeni kako se sastaju na parkiralištu Super Konzuma u Velikoj Gorici te odlaze u kafić Frida. Razgovore koje vode preko telefona pokušavaju zakamuflirati. Očito je da ih interesira rad policije, no u dijalozima se međusobno propitkuju jesu li se „zvali bolnica, odjel, doktor...”; a spominju se i ginekolozi, ciste, vađenje krvi, ponovni testovi, lijekovi, viroze, epidemije...
Dan pun neizvjesnosti bio im je i 24. siječnja 2024., kada je Šnajder u 10 sati ujutro odvezla kćer u policijsku zgradu u Heinzelovu, nakon čega ju je ostala čekati u autu. Dok čeka kćer, zove Trautmanna te ga pita za susret i može li u kino.
– Ne, ne kino, jel’ ti znaš nešto što ja ne znam? Misliš li da mene traže? – zanimalo je Trautmanna, na što mu Šnajder odgovara: „Kaj si glup da pričaš preko telefona bilo što. Ne znam ništa ni za sebe. I ti znaš jer imaš informacije. Ništa ne mislim i ponašam se kao da je svaki dan nešto. I živim normalno i nisam budala. I čekam kćer” – odrješita je bila Šnajder, koja se, s odmakom od sat i pol, potom javlja i odvjetničkom uredu te im objašnjava: „Kćer mi je poslala poruku da je za 15 minuta šalju na poligraf i da je u panici.” Zatim Šnajder zove odvjetnika ponovno i predlaže susret s njom i kćeri, navodeći mu izravno da je stvar „kompleksna da bi govorila preko telefona, ali da je kćer pozvana kao svjedok radi nje i bivšeg supruga, ali i radi čovjeka koji je nestao”.
Da policija ne odustaje od rješavanja slučaja, Šnajder je dodatno oblila znoj kad je policija nazvala njihovu kćer vezano uz unajmljeni stan u Hoto Villama.
– Je li ti poznat stan u Platani? – upitala je 20. veljače u 18.45 sati kći majku Marinu Šnajder, pa dobiva odgovor da ju malo podsjeti detaljima. Kći joj zatim dodaje da je stan u Strmcu i da ju je zvao radi toga „kriminalist koji je već radio ono nešto kad su došli po nju na ispitivanje”, te da misli da mu ona može pomoći. Pa je, nastavno na niz okolnosti, kći ljutito rekla da joj je „pun k da se samo nju zove...”.
– Kaži da mene nije bilo, da si ti plaćala taj stan za staroga. To što taj zove tebe... Ja s tim nemam apsolutno nikakve veze. Sigurno je ona žena rekla da si plaćala stan, a tako je i mene zvala za madrac. A kako da ja znam gdje je madrac i te gluposti. Eto – savjetovala je uzrujanu kćer Šnajder, piše Jutarnji list.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....