U Dubrovniku izmjereno 29,1 °C u moru! Poznata liječnica upozorava na toplinsku zamku u plićaku

Ušli ste ovih dana u more i niste osjetili ono poznato, trenutačno osvježenje? Razlog je vrlo jednostavan: Jadran je mjestimice zagrijan gotovo do 30 stupnjeva, a ponegdje tu granicu i prelazi. Podaci DHMZ-a pokazuju koliko se more zagrijalo: Malo jezero na Mljetu dosegnulo je ovih dana 30,7 °C, Veliko jezero 29,7 °C, u Dubrovniku je izmjereno do 29,1 °C, u Splitu 28,9 °C, a u Rovinju 28 °C. Na nizu drugih postaja duž obale more se držalo oko 27 stupnjeva, piše Jutarnji list.

Takve temperature nameću vrlo konkretno pitanje: hladi li nas more od gotovo 30 stupnjeva još uvijek i koliko toplo mora postati prije nego što ljudskom tijelu prestane pružati pravo rashlađenje?

I dok more od 29 ili 30 stupnjeva mnogima zvuči idealno za dugo kupanje, upravo se iza tog osjećaja krije zanimljiva fiziologija ljudskog tijela. O tome smo razgovarali s prof. dr. sc. Marijom Rakovac, liječnicom, redovitom profesoricom Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i voditeljicom Katedre za medicinu sporta i vježbanja.

Dobra je vijest da more od 29 ili 30 stupnjeva ipak nije toliko toplo da bi prestalo hladiti čovjeka.

– Da, i visoke temperature mora od 29 do 30 stupnjeva još uvijek hlade ljudsko tijelo, ali je učinak tog hlađenja značajno manji nego u moru temperature 24 do 25 stupnjeva – kaže prof. Rakovac. U svom znanstvenom radu Rakovac se bavila upravo termoregulacijom i središnjom temperaturom tijela, pa dobro poznaje mehanizme kojima organizam stvara i gubi toplinu.

Razlog leži u vrlo jednostavnoj fizici našeg tijela, objašnjava profesorica. Temperatura njegove unutrašnjosti, takozvana središnja temperatura, prosječno iznosi oko 37 °C, dok je temperatura kože otprilike 33 do 35 °C. Sve dok je voda hladnija od kože i unutrašnjosti organizma, toplina prelazi iz tijela u vodu.

– Zbog te temperaturne razlike, odnosno temperaturnog gradijenta, tijelo će svoju toplinu odavati morskoj vodi i time će se hladiti – kaže prof. Rakovac. Pritom je voda izuzetno učinkovita u prijenosu topline: provodi je približno 25 puta bolje od zraka, pa je i relativno mala temperaturna razlika dovoljna da čovjek u vodi gubi toplinu.

Velika razlika između mora od 24 i 30 stupnjeva

No upravo je veličina te temperaturne razlike, kako objašnjava liječnica, ključna za ono što osjećamo kada uđemo u more. Ako je voda 24 do 25 °C, razlika u odnosu na središnju temperaturu tijela iznosi otprilike 12 do 13 stupnjeva. Ako je more zagrijano na 29 do 30 °C, ta razlika pada na svega 7 do 8 stupnjeva.

Još je očitije usporedimo li more s temperaturom kože. Kod mora od 24 do 25 stupnjeva razlika je otprilike 9 do 10 stupnjeva, dok kod mora od 29 do 30 stupnjeva ostaje tek četiri do pet.

– Temperaturna razlika koja potiče gubitak topline iz tijela u moru temperature 29 do 30 stupnjeva oko 40 posto je manja – zaključuje prof. Rakovac.

To, pojednostavnjeno, objašnjava zašto more od 24 °C nakon nekoliko minuta može djelovati gotovo hladno, ono od 27 °C vrlo ugodno i osvježavajuće, dok pri 30 °C možemo imati osjećaj da smo ušli u ogromnu mlaku kupku.

Međutim, stvarni gubitak topline ne može se izračunati samo iz temperature vode. Ovisi i o temperaturi kože, cirkulaciji krvi kroz kožu, količini potkožnog masnog tkiva, koje djeluje kao izolator, te o tome mirujemo li ili intenzivno plivamo i pritom sami proizvodimo dodatnu toplinu.

– Zato odgovor nije potpuno jednostavan ni jednak za svakoga. Na gubitak topline utječu individualni čimbenici, protok krvi kroz kožu, količina potkožnog masnog tkiva, ali i intenzitet tjelesne aktivnosti – kaže prof. Rakovac.

Granica postoji: oko 34 do 35 stupnjeva

Postoji li onda temperatura na kojoj kupanje više praktički ne hladi? Postoji, i iznenađujuće je blizu temperaturama koje se povremeno mogu izmjeriti u vrlo plitkom i zatvorenom moru.

– U znanstvenoj literaturi kao takozvana termoneutralna temperatura vode najčešće se spominje temperatura od 34 do 35 °C – kaže prof. Rakovac. Pri takvoj temperaturi uronjeno tijelo više se ne bi osjetno hladilo, a iznad nje bi se počelo zagrijavati. Već pri temperaturi vode oko 33 °C hlađenje postaje značajno manje učinkovito, dodaje.

Drugim riječima, 30 °C još nije granica nakon koje more više ne hladi. Ali razlika između 24 i 30 °C za naš organizam itekako postoji.

Posebna je situacija kada u tako toplo more ne ulazimo iz klimatizirane sobe, nego već pregrijani – nakon dugog boravka na suncu, šetnje, trčanja, vožnje biciklom ili druge fizičke aktivnosti. Tada tijelo već pokušava riješiti višak proizvedene i primljene topline.

– Osoba koja u more temperature oko 30 °C ulazi nakon boravka na suncu ili tjelesne aktivnosti imat će usporeno i ograničeno sniženje unutarnje temperature tijela – kaže prof. Rakovac. Sama voda od 30 stupnjeva neće izazvati hipertermiju jer je još uvijek hladnija od tijela, ali hlađenje neće biti ni približno učinkovito kao u hladnijem moru.

Ljetna zamka

Postoji i jedna tipično ljetna zamka. – Ako osoba dulje boravi u plićaku i izravno je izložena suncu, temperatura tijela može čak nastaviti rasti – kaže prof. Rakovac.

Dakle, činjenica da smo u vodi ne znači automatski da smo zaštićeni od pregrijavanja.

Jednako tako, more ne može nadoknaditi tekućinu koju smo izgubili znojenjem. Nakon fizičke aktivnosti po vrućini tijelo gubi i vodu i elektrolite te ih treba nadoknaditi bez obzira na to što smo se nakon toga okupali.

– Gubitak tekućine ne bi trebao prijeći dva posto tjelesne mase – kaže prof. Rakovac. Tjelesna aktivnost u velikoj vrućini istodobno povećava središnju temperaturu i gubitak tekućine, čime raste rizik od toplinske iscrpljenosti i grčeva, a u ekstremnom slučaju i toplinskog udara.

Djeca se mogu zagrijati brže nego odrasli

Poseban oprez potreban je kod male djece i starijih ljudi. Njihov organizam na toplinu ne odgovara jednako kao organizam zdrave mlađe odrasle osobe. Kod djece je važna već sama građa tijela.

– Mala djeca imaju veći omjer površine tijela u odnosu na njegovu masu – kaže prof. Rakovac. Relativno veća površina kože znači da dijete u toplim uvjetima preko okoliša može primati toplinu brže nego odrasla osoba. Zato se dječje tijelo, relativno gledajući, ljeti brže zagrijava, ali se u hladnim uvjetima i brže hladi.

Uz to, dječji termoregulacijski sustav još nije potpuno razvijen. – Djeca imaju nižu stopu znojenja i smanjen kapacitet odavanja topline znojenjem, odnosno hlapljenjem znoja, koje je kod odraslih u velikoj ljetnoj vrućini jedan od najvažnijih načina hlađenja – kaže prof. Rakovac.

Na drugom kraju dobne ljestvice problem je drukčiji. Starenjem termoregulacijski sustav postupno gubi dio svoje učinkovitosti. – Kod starijih osoba slabi termoregulacijska funkcija organizma, pa pri jednakom toplinskom opterećenju mogu nakupiti više topline u tijelu nego mlađe odrasle osobe – kaže prof. Rakovac.

Stariji se manje znoje, a smanjeno je i širenje krvnih žila kože. Zbog toga kroz kožu prolazi manje krvi i organizam teže predaje višak topline okolišu.

– Oslabljen je i odgovor srčanožilnog sustava na porast tjelesne temperature, a situaciju mogu dodatno pogoršati bolesti poput hipertenzije, dijabetesa tipa 2 i bolesti srca i krvnih žila, kao i određeni lijekovi, među njima diuretici i beta-blokatori – kaže prof. Rakovac. Zanimljivo je da djeca i stariji dijele još jednu osobinu koja može biti posebno nezgodna za vrijeme toplinskog vala: ne moraju uvijek jednako dobro procijeniti koliko im je zapravo vruće.

– I mala djeca i starije osobe imaju smanjenu subjektivnu percepciju topline. Slabije osjećaju koliko su joj izloženi, zbog čega se odlazak u hlad, pijenje tekućine ili hlađenje može dogoditi tek kada je fiziološko toplinsko opterećenje već uznapredovalo – upozorava prof. Rakovac.