Ako se, već dobrano zadihani od stalnoga premjeravanja neizbježnim europskim aršinom baš svakog našeg poteza, nakane ili zakona – čak i neovisno o tome jeste li euroskeptik ili euroentuzijast – odlučite malo manje baviti Europom, ili ne baviti se uopće, eto nje odmah da se pozabavi s vama.
Pa nam, vidjeli ste ovih dana, iz Njemačke pošalju befel da se mi još imamo pure najesti ako hoćemo uskoro zaplesati s njima u istome kolu. Potom nam i Slovenci malo nasapunaju dasku tekovinama Ljubljanske banke, a i u još nekoliko europarlamenata baš se i ne utrkuju da nam ovjere propusnicu u žuđeni svijet „uređenih zemalja“.
A tek kako smo se mi bavili sami sobom nakon odluke Milanovićeva kabineta, negdje početkom rujna, da se upravo zbog „europskih razloga“ cijela Hrvatska podijeli na (samo) dvije statističke regije – e, to je posebno slojevita priča. Nekima se, osobito u Slavoniji i u Dalmaciji, učinilo da se na taj način pouzdano gubi autentični regionalni kompas, da će nam Europa propisati čak i datume branja maslina, i nije ih bilo lako uvjeriti u jednostavnu istinu – da je to samo metoda, način otvaranja novčanika, kako bi u njega, konkretno, do 2013. godine „sletjelo“ čak 13,7 milijardi eura iz eurounijske blagajne.
A istina je da se sve okreće baš oko toga,oko naše (ne)sposobnosti da igramo po europskim pravilima i uzmemo taj novac za vlastite projekte. Za „porcije“ koje će nam u budućnosti biti ponuđene tek se treba pripremiti, a od onih koje su nam već servirane nismo, narodski rečeno, pojeli ni pola. Ne što nismo bili gladni, nego nismo znali kako se pravilno jede kavijar. Ukratko, malo je projekata s europski potpomognutom oplodnjom koji su uspješno dovedeni do kraja, onih u kojima se od početka znalo što treba činiti da bi euri učinkovito oplodili kune.
Uistinu, malo ih je, ali ovo je, srećom, prilika da se i ovdje, u Dalmovnici, ukaže na jedan takav „slučaj“ porijeklom iz Dalmacije. Na projekt „NauTour“ – unapređenje razine sigurnosti nautičkog turizma u Dubrovačko - neretvanskoj županiji i na Crnogorskom primorju – Hrvatskog hidrografskog instituta iz Splita, realiziran kao prekogranični program u suradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku te Nacionalnom turističkom organizacijom Crne Gore i njenim Hidrometeorološkim zavodom.
Voditeljica projekta Vinka Jurić i njezin tim – da ne duljimo – znali su što rade. Odabran je program s regionalnim štihom i suradnjom s Crnom Gorom kao EU kandidatkinjom, a to u eurokancelarijama dobro prolazi;sadržaj projekta– unapređenje sigurnosti u sve raširenijem nautičkom turizmu – objektivno je važan i svakako komercijalno perspektivan; precizirane su i svim mogućim podacima opremljene prekogranične rute za jedrilice, motorne brodice i megajahte; štampani su vodiči s informacijama o meteorološkim prilikama, gastronomiji, o povijesnoj baštini, kulturnoj ponudi...; apsolvirani su svi zahtjevi i sve „zamke“ europskog administriranja i –uredeno pristigli euronovac je utrošen, projekt zaokružen i promoviran, a put za nove „proizvode“ iz iste radionice prilično jasno trasiran.
Sve u svemu, s Europom treba znati! Na kraju, o ključu za uspjeh ovako govori dr. Zvonko Gržetić, direktor HHI-a:“S ovim smo projektom prošli uistinu korisnu školu za tzv. povlačenje eurosredstava, osobito o nužnosti kvalitetnog „administriranja“,veoma složenog i podložnog brojnim analizama i provjerama.
Tko na to nije spreman, bolje da u taj posao i ne ulazi, jer projekt neće uspjeti i sigurno će doći do obveze vraćanja novca. Tu su neki problemi vezani uz naše zakonodavstvo, neki uz europsku strogoću, ali – najpraktičnije – onima kojima se otvore vrata nekog europskog fonda preporučujemo da za cijelo vrijeme trajanja projekta zaposle (bar) dvojicu izuzetno educiranih strčnjaka za europroblematiku. Europa košta, ali i daje“.
MLADEN KRNIĆ
