Britanci su pobjegli iz Dugog Rata jer nisu mogli zgrnuti 100 milijuna eura

Čelnicima britanskoga fonda “Landmark Property Management” niti u primisli nije bila gradnja hotelskoga naselja u Dugome Ratu, te još od 2006. godine, kada su kupili zemljište bivše tvornice “Dalmacija”, obmanjuju ne samo Dugoraćane nego i cijelu hrvatsku javnost.

Sukus je to razmišljanja većine naših sugovornika, koji su nam, ponukani misterioznim nestankom Britanaca iz Dalmacije, odlučili otkriti pravu pozadinu investicije koja je, papagajski su ponavljali landmarkovci, trebala težiti 330 milijuna eura. Za čitav Dugi Rat, govorili su, bilo bi posla, a općina koja ni u 21. stoljeću nema kanalizaciju preko noći bi procvjetala. A sukladno tome i prodisala jer nakon dugih desetljeća provedenih ispod kužnih dimnjaka novo je vrijeme obećavalo ono što je Dugoraćanima, uz novac, najviše trebalo - svjež zrak.

Prelijepo je zvučalo

Bila je to nova pravednost na dugoratski način. Nakon što su im očevi u tri smjene zdravlje trošili ložeći peći u tvornici ferolegura, i red je bio da djeca, baš kao što su na televiziji gledali da se događa s ostatkom Dalmacije, počnu živjeti od turizma. Lagodno: hotel, marina, bazeni, apartmani, euri... Dankešen, Aufiderzen...

- Je, sve je to lijepo zvučalo. A narod im je povjerovao. Pa sam, priznajem, povjerovao i ja. A zašto i ne bih?! Zaposlili su me, radio sam, primao plaću i nakon dugo vremena bio zadovoljan čovjek - govori nam jedan visokopozicionirani radnik tvrtke “Colligo”, koju su Britanci osnovali kako bi, prije negoli na lokaciji nazvanoj “Korenat Point” niknu sva ta turistička čudesa, sanirali teren.

A na sanaciji je i zapelo. Država je, naime, procijenila kako Britanci kupljene parcele ne saniraju, nego bezobzirno eksploatiraju. Iz nagomilane šljake odvajaju ferokrom te ga po prosječnoj cijeni od 2000 eura za tonu prodaju na svjetskom tržištu. A to tako ne ide. Zapravo, može ići, ali samo uz uvjet, upozorila je država, da se i njoj nešto dade. A Britanci nisu željeli dati jer su, odgovor je bio kratak, već dovoljno dali.

- Teško je u bilo koga uprijeti prstom, ali je činjenica da su državni organi naredili zatvaranje radilišta tek nakon što je iz Vlade otišla ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marina Matulović-Dropulić - napominje naš drugi sugovornik, čovjek koji je također blisko surađivao s Otočanima iz “Landmarka”.

Sumnjivi projekt

Otkriva nam i kako se sanacija obavljala po sumnjivom projektu koji je napisan i odobren u samo nekoliko dana, a znakovito je, kaže, i što za trajanja sanacije nitko Britance nije pitao za građevinsku dozvolu.

- A što će ih pitati kad su svi znali da je nemaju, niti su je do danas dobili - tvrdi naš sugovornik.

Radnici “Colliga”, njih više od stotinu, posljednjih godinu i pol dana nalaze se na Zavodu za zapošljavanje. A tamo će, poznato je, teško naći posao. Poglavito u mjestu koje građevinsku dizalicu već zimama nije vidjelo.

- Na povratak ekipe iz “Landmarka” mogu zaboraviti. Oni će se teško u Dugi Rat vratiti, pokupili su zadnju lipu s računa i pobjegli. I baš zato je dobro što je načelnik općine poslao dopis u Zagreb da se ovo stanje napokon riješi. Ako neće Britanci, a neće, onda neka država o svom trošku dovrši sanaciju. Ionako se dobar dio onoga što su ovi iz “Landmarka” htjeli sanirati nalazi na javno-pomorskome dobru - ističu upućeni Dugoraćani.

I naše sugovornike je izigralo. Pa su odlučili progovoriti, te s neskrivenim zadovoljstvom ustvrditi kako je, u konačnici, netko prevario prevarante. I kako se baš u toj dvostrukoj prijevari krije tajna bijega koji je s rogovima na glavi i bez kune u džepu ostavio mnoge Dugoraćane.

- Doznali smo da je došlo do svađe unutar samog “Landmarka”, odnosno među investitorima jer smatraju da ih je netko prevario kad je u pitanju ferokromski potencijal dugoratskog zemljišta. Do sada su na prodaji zaradili nešto manje od osam milijuna eura, a da se radovi nastave, maksimalno bi mogli uprihoditi 15 milijuna eura, što je daleko 100 milijuna eura koliko su očekivali - vele bivši visokopozicionirani “Landmarkovi” radnici.

Do pogreške u izračunu nije, međutim, došlo slučajno. Jedan od naših sugovornika tvrdi da je izvješće na osnovi kojega su se Britanci i odlučili dati devet milijuna eura za teren ugasle tvornice, bilo lažirano. Tko ga je lažirao, ne zna se. No, zna se da u DORH-u već mjesecima češljaju ovaj slučaj.

VINKO VUKOVIĆ

‘Pišite što želite’ Zastupnici ‘Landmarka’ u Hrvatskoj za medije ne žele govoriti. Jučer nam je tek kratko poručeno kako nemaju komentara. Nakon što smo ih upoznali sa sadržajem današnjega teksta, dobili smo jednostavan odgovor: ‘Pišite što želite.’

Još ništa od resorta na Hvaru ‘Landmark Property Management’ britanski je investicijski fond osnovan 2005. godine sa sjedištem u Luksemburgu. Na službenoj internetskoj stranici detaljnije podatke nemoguće je pronaći, no zanimljivo je kako se navodi da su im u fokusu ulaganja u srednju i jugoistočnu Europu. Kada, međutim, otvorite stranicu na kojoj se nalaze zemlje u kojima ‘Landmark’ djeluje, naići ćete samo na jednu državu - Hrvatsku. Iste godine kad su ‘ušli’ u Dugi Rat, pojavili su se i na Hvaru kako bi, rekoše glasno i jasno, u blizini Staroga Grada izgradili turistički resort. Kvaka je u tome da su 80 hektara zemljišta od mještana otkupili po cijeni od 22 eura za četvorni metar nadajući se da će općina teren prenamijeniti u građevinski kako bi mu i vrijednost višestruko porasla. No, to se još uvijek nije dogodilo. Da je zemljište postalo građevinsko, četvorni metar koštao bi 200 eura.