Policija uvijek kao krivce za nesreće navodi alkohol, drogu i brzinu, ali jedan razlog svi zaboravljaju, a fatalan je!

Svi mediji su nedavno objavili da je 12 osoba poginulo, a najmanje deset ih je ozlijeđeno nakon što se poljski autobus tijekom noći prevrnuo na autocesti u istočnoj Mađarskoj.  Autobus je sletio u jarak i prevrnuo se rano ujutro kod mjesta Mezokeresztes, na autocesti M3. Policija je priopćila da se vozilo kretalo prema gradu Nyiregyhaza. Državna novinska agencija MTI javlja da je u autobusu bilo 57 putnika i dva vozača. Navodno je vozač zaspao. 

Umor za volanom: sekunde koje mogu završiti tragedijom

Zaspati za volanom nije tek trenutak nepažnje, nego potpuni gubitak kontrole nad vozilom pri brzini na kojoj automobil u nekoliko sekundi može prijeći desetke ili stotine metara. Iako se pospanost u službenim policijskim zapisnicima često ne vodi kao zaseban i lako dokaziv uzrok, europske procjene pokazuju da umor sudjeluje u približno 10 do 20 posto prometnih nesreća, a posebno je opasan na autocestama, dugim ravnim dionicama i u noćnoj vožnji.

Vozač koji osjeti da mu se oči sklapaju, da promašuje prometne znakove ili se ne može sjetiti posljednjih nekoliko kilometara, ne bi smio pokušavati "izdržati još malo". Jedino pouzdano rješenje je stati na sigurnom mjestu i - zaspati. 

Nevidljivi uzrok mnogih sudara

U policijskim statistikama prometne nesreće najčešće se razvrstavaju prema neposredno uočljivim uzrocima: neprilagođena ili prevelika brzina, alkohol, oduzimanje prednosti, nepropisno pretjecanje, nepropisna uporaba mobitela, neodržavanje razmaka ili pogreška pri upravljanju vozilom. Umor se pritom često izgubi u pozadini, iako je upravo on mogao dovesti do propuštanja reakcije, kasnog kočenja, prelaska u suprotni trak ili izlijetanja s kolnika.

To je ključni problem kada se govori o brojkama. Vozač koji je zaspao rijetko može vjerodostojno opisati što se dogodilo, osobito ako je ozlijeđen ili pogine. Ako nema svjedoka, snimke ili jasnog traga poput vozila koje je bez kočenja skrenulo s ceste, umor je teško dokazati. Europski opservatorij za sigurnost prometa upozorava da policijske evidencije u više država bilježe samo 1 do 4 posto službeno registriranih nesreća kao nesreće povezane sa spavanjem ili pospanošću, ali istodobno naglašava da je riječ o velikom podcjenjivanju stvarnog problema.

Detaljnija istraživanja daju znatno ozbiljniju sliku. Europska komisija procjenjuje da je vozački umor čimbenik 15 do 20 posto teških prometnih nesreća. U pojedinim analizama udio raste na autocestama, gdje je oko petine nesreća povezano sa spavanjem, odnosno izrazitim umorom vozača.

Koliko je to opasno?

Europski opservatorij navodi da vožnja nakon 17 sati neprekidne budnosti nosi rizik od sudara usporediv s vožnjom pri koncentraciji alkohola od 0,5 promila. Drugim riječima, rizik je približno dvostruko veći nego u stanju pune odmorenosti. Najgori mogući scenarij je takozvani mikrosan – vrlo kratko, nehotično uspavljivanje koje može trajati tek nekoliko sekundi. Pri 90 kilometara na sat automobil u jednoj sekundi prijeđe 25 metara. U četiri sekunde bez aktivnog upravljanja vozilo prijeđe oko 100 metara, često bez ikakvog kočenja ili pokušaja izbjegavanja prepreke.

Zbog toga su nesreće povezane sa snom često posebno teške. Vozilo može prijeći u suprotni trak, udariti u stablo, zaštitnu ogradu ili drugo vozilo, a izostanak pravodobnog kočenja povećava silinu sudara. 

Što pokazuju policijske statistike?

Hrvatska policija u redovitim izvješćima posebno ističe takozvane glavne ubojice u prometu: brzinu, alkohol, nevezivanje sigurnosnog pojasa i korištenje mobitela. Umor se ne pojavljuje redovito kao jednako izdvojena statistička kategorija.

Tko je najizloženiji?

Umor za volanom može pogoditi svakoga, no rizik nije jednak za sve. Posebno su izloženi mladi vozači koji voze nakon noćnog izlaska, vozači koji se vraćaju s dugih putovanja, ljudi koji rade noćne ili smjenske poslove te profesionalni vozači pod pritiskom rokova i velikih kilometraža.

Rizične su i osobe s kroničnim manjkom sna, poremećajima spavanja ili opstruktivnom apnejom, stanjem u kojem se disanje tijekom spavanja povremeno prekida. Europski opservatorij procjenjuje da se s opstruktivnom apnejom u snu suočava približno 3 do 5 posto opće populacije, što može uzrokovati izraženu dnevnu pospanost. Najteži trenuci za održavanje budnosti obično su noću, osobito između ponoći i ranog jutra, te tijekom ranog poslijepodneva, kada prirodni dnevni ritam kod mnogih ljudi izaziva pad budnosti. Dugotrajna vožnja monotonim autocestama ili ravnim dionicama dodatno povećava opasnost: malo je podražaja, pogled se ponavlja, a umorni mozak sve teže obrađuje prometne informacije.

Znakovi koje ne treba ignorirati

Pospanost se ne pojavljuje odjednom. Tijelo uglavnom šalje jasne signale, ali problem nastaje kada ih vozač ignorira zbog žurbe, obaveza ili pogrešnog uvjerenja da će ga kava, glasna glazba ili otvoren prozor "razbuditi".

Alarm za trenutačno zaustavljanje su:

► Učestalo zijevanje, teški kapci i osjećaj pečenja ili suzenja očiju.

► Nemogućnost održavanja pogleda na cesti i česta "lutanja" misli.

► Promašivanje izlaza, prometnih znakova, raskrižja ili prometnih situacija.

► Nemogućnost prisjećanja posljednjih nekoliko kilometara vožnje.

► Česta korekcija upravljača, prelazak preko rubne ili središnje crte.

► Nagli trzaji glave, osjećaj propadanja ili kratki prekidi svijesti.

► Reakcija tek u posljednjem trenutku, primjerice naglo kočenje kada se uoči vozilo ispred sebe.

Što napraviti?

Otvoren prozor, hladan zrak, energetsko piće ili glasnija glazba mogu kratko stvoriti osjećaj razbuđivanja, ali ne uklanjaju biološku potrebu za snom. Takve metode mogu vozača učiniti sigurnijim u vlastite sposobnosti, a da stvarni rizik ostane gotovo nepromijenjen. Najsigurnija odluka je jednostavna: ako se pojavi pospanost, treba stati na prvom sigurnom odmorištu, parkiralištu ili drugom za to predviđenom mjestu. Ne na zaustavnoj traci autoceste, osim u stvarnoj nuždi.

Prije duljeg puta vozač bi trebao naspavati se, realno planirati vrijeme dolaska i predvidjeti stanke. Osobito na putu prema obali i natrag, kada se vozi nakon radnog dana, u kolonama ili kasno noću, nekoliko minuta odmora može biti važnije od pokušaja da se na odredište stigne ranije.

Kratko drijemanje od 15 do 20 minuta može privremeno pomoći, ali nije zamjena za redovit i kvalitetan noćni san. Ako se pospanost vraća čim se krene dalje, vožnju treba prekinuti, zamijeniti se s odmornim vozačem ili organizirati pravo spavanje. Umor za volanom nije slabost niti neugodnost koju treba "izdržati" – to je sigurnosni rizik usporediv s vožnjom pod utjecajem alkohola.