Šolta - otok meda

Šolta je konačno došla u svjetske kataloge vrhunskog turizma, našla se u društvu sa šest najljepših, široj javnosti nepoznatih otoka Mediterana. Čista, mirisna, uljonosna, vinorodna, s prekrasnom pučkom arhitekturom i zaboravljenim uvalama. Nije oduvijek bila nepoznata. Grci su joj dali ime, Iliri podizali gradine, a Rimljani gradili bazilike, ville rustice i ribnjake u pitomim valama. Tada je nastupilo dugo razdoblje težaštva, japjeničarstva i ribarstva, dok je industrija i turizam nisu previše obeščastili. Srećom. Danas je jedan od najočuvanijih jadranskih otoka, najbliži Splitu.

Šolta nema puno hotela, ali ima sve ostalo što gostima željnim odmora treba: vina, smokava, ulja, vina, kristalnog mora i umjetnika. Stoga je nautičari i individualni gosti smatraju rajem – objasnila nam je Jasmina Garbin, direktorica Turističkog ureda i uputila nas na otočnu znamenitost koja se ne drži konvencije ulje-vino-more, nego najplemenitijeg zanata u kojem od pamtivijeka surađuju kukac i čovjek – stvaranja meda.

Stoljetno iskustvo

A taj imidž Šolti koja je otočni centar pčelarstva bila stoljećima, zadnjih desetljeća vraća splitska, varoška obitelj Tvrdić iz Kamenite ulice koja se pčelarstvom bavi sedamdeset godina.

- Na Šoltu je pčelinjake donija dida Mirko, pa otac Tomislav, a sada priču nastavljam ja, supruga Nataša i sin Tomislav. Najprije su naši stari 1977. godine otkupili jednu parcelu, pa su napravili malo skladište za alat, pa baraku za prispavat i onda je nikla kuća, obiteljsko gospodarstvo – kaže Goran Tvrdić (51), čija obitelj se na koncu i preselila u Grohote.

- Jedino se prepiremo kad mora neko poć u Split vozit med. Uvik je: ajde ti, ne bi ja, pojdi ti, ko će sad u grad...

- Šolta je, nastavlja Goran, u povijesti poznata kao jedini lokalitet čiji je med imao ime – Olintio, a riječ je o medu od ružmarina. Stoga žele vratiti Šolti epitet ‘otoka meda’.

Tvrdići drže dvije stotine košnica, i to je osim pojedinačnih proizvođača na malo sve što je ostalo od otoka meda, kad je gotovo svaka kuća prijateljevala sa pčelama. Ipak, med koji se stvara na Šolti još je uvijek vrhunski. Oko kuće su uredili pravo mediteransko imanje, gosti koji im dolaze na prezentacije šetaju sa žličicama meda među kamenim kućicama, mladim maslinama, voćkama, kaktusima i sukulentima.

S kućarinom u ruci

- U suradnji s uljarom Frane Kaštelanca iz Gornjeg sela ‘Olynthia Natura’ organiziramo popodneva meda i ulja, a posjetitelje učimo osnovnim stvarima iz života i rada pčela, proizvodima, mogu pogledati izravno u pčelinju zajednicu kroz ostaklenu košnicu... Med se degustira kućarinom ili prstima.

Dolaze nam i biciklisti zadnjeg dana sedmodnevne ture po otoku. Zna biti zanimljivo, posebno ako su gosti opušteni jer smo i mi takvi. Na primjer, pitamo ih bi li željeli živjeti u savršenom svijetu, organiziranom poput pčelinjaka. Naravno da bi – odgovaraju.

Onda im ispričamo kako trut kojem je jedina životna svrha oploditi maticu – to oduševi muškarce – nakon spolnog čina na tridesetak metara visine ugiba! A matica ima samo jedan seks u životu i nakon toga uz pomoć matične mliječi koja do danas nije znanstveno do kraja istražena, izleže toliko pčelica, kao da žena svakog dana rodi dijete svoje težine! To ih šokira, a u isti mah i fascinira – smije se Goran, koji na gospodarstvu nudi i pelud, propolis, matičnu mliječ, vosak.

- Pored običnih staklenki, med pakiramo i u posude od terakote, koje nam je prema tradicionalnima izradio akademski kipar Miro Radeljak. Poklopac je zaliven voskom i mogu trajati vječno, a jedinstven su poklon – objašnjava Nataša Tvrdić.

Među osnivačima su udruge ‘Šoltanski trudi’ koja se bavi promocijom svega što Šolta ima, od poljoprivrednih proizvoda i zdrave spize, preko suvenira do replika starinskog oružja, a potaknuli su i snimanje prvog albuma goripojskog benda “Mjesni odbor” koji je zadnjih mjeseci osvojio pozornice i jadranski radijski eter.

- Imamo punktove u Stomorskoj, Maslinici i Grohotama, počeli smo obilaziti sajmove, a cilj nam se predstaviti i u gradovima. ‘Šoltanski trudi’ imaju čak 22 proizvoda koji nose nacionalnu oznaku otočne kvalitete – ističu Tvrdići, te nam poziraju u togama udruge.

Nisu još ispucali sve svoje adute – pripremaju se i za turizam, uređuju apartmane i opremaju ih restauriranim starinskim namještajem koji drugi otočani bacaju.

- Je li vam sada jasnije zbog čega nam je teško ostaviti ovu lipotu makar i na jedan dan – poentiraju.

DAMIR ŠARAC
FOTO:  PAUN PAUNOVIĆ / CROPIX

Zadruga iz doba Francuza Prva pčelarska zadruga na Šolti osnovana je 1875. godine. Tijekom francuske vladavine Dalmacijom, posebni odbor je došao do zaključka da je šoltanski med najkvalitetniji u cijeloj Europi. Na međunarodnim izložbama u Bratislavi i Parizu 1877., med sa Šolte osvaja medalje. Te godine talijanske novine šoltanskom medu daju ime Olintio. Poslije Drugoga svjetskog rata, izdavačka kuća “Hoepli” iz Milana objavljuje knjigu “Il Miele” u kojoj stoji da je med s otoka Šolte zbog svojih svojstava među trima najboljima na svijetu.