Zrakoplov iz Züricha kasnio je četrdesetak minuta, ali nije skinuo osmijeh s lica hrvatskih osvajačica medalja na Europskom prvenstvu. Posebno Ane Šimić. Sandra Perković se već navikla. I na medalje i na dočeke.
Ana je imala veći odbor za doček u kojem je bila i sestra Ivana. Brončana visašica je ispred mikrofona bila uobičajeno tiha i kratka.
- Što će se promijeniti s mojom medaljom? Nadam se da ću imati bolje uvjete za treniranje u Zagrebu.
Nekog je zanimalo jesu li joj na postolju kroz glavu prostrujale slike svega kroz što je prošla da bi osvojila medalju.
- Bila sam previše sretna da bih o tome razmišljala.
Anina i Sandrina karijera su se od najranijih dana ispreplitale. Perković je rođena samo 47 dana nakon Ane.
- Zajedno smo počele u atletskoj školi, bile cimerice...
Ana je imala veći odbor za doček u kojem je bila i sestra Ivana. Brončana visašica je ispred mikrofona bila uobičajeno tiha i kratka.
- Što će se promijeniti s mojom medaljom? Nadam se da ću imati bolje uvjete za treniranje u Zagrebu.
Nekog je zanimalo jesu li joj na postolju kroz glavu prostrujale slike svega kroz što je prošla da bi osvojila medalju.
- Bila sam previše sretna da bih o tome razmišljala.
Anina i Sandrina karijera su se od najranijih dana ispreplitale. Perković je rođena samo 47 dana nakon Ane.
- Zajedno smo počele u atletskoj školi, bile cimerice...
