Dva vjetroparka, dvije trafostanice, gotovo osam kilometara priključnih dalekovoda, gotovo 20 km pristupnih i internih prometnica i 16 vjetroagregata gradit će se u Splitsko-dalmatinskoj i Šibensko-kninskoj županiji
Tvrtka Acciona Energía gradi dvije nove vjetroelektrane u Hrvatskoj – Opor (27 MW) i Boraja II (45 MW). Ugovor na 12 godina dodijeljen je putem natječaja koji je raspisao Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) i dio je sheme koju su izradili hrvatska Vlada i HROTE kako bi se ubrzala proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora i pridonijelo europskim ciljevima dekarbonizacije.
Oba projekta vjetroelektrana zahtijevat će ulaganje od gotovo 100 milijuna eura. Acciona navodi da će vjetroelektrane imati 16 Nordexovih vjetroturbina, svaka s planiranim kapacitetom od 4,5 MW, koje će proizvoditi 203 gigavata na sat (GWh). Planirano je da dvije vjetroelektrane budu puštene u rad 2024. godine i imat će za cilj smanjenje emisije ugljikova dioksida za 135.000 tona godišnje.
Opor i Boraja II gradit će se u Splitsko-dalmatinskoj i Šibensko-kninskoj županiji i pridružit će se kompleksu vjetroelektrana Jelinak, snage 30 MW, kojim upravlja Acciona Energía.
– Vezano uz razvoj vjetroelektrane, od ideje do puštanja u pogon, u prosjeku u Hrvatskoj treba više od deset godina. Proces je relativno jednostavan ako se pogledaju glavni koraci u uređenom sustavu i zakonodavstvu, što mi u Hrvatskoj nemamo jako dugo vremena, te to predstavlja glavni problem, ne zato što je loše ili neadekvatno, već prvenstveno jer se ili često mijenja ili, još gore, jer se ne provodi – ističe Aljoša Pleić, generalni menadžer tvrtke Acciona Energía.
– Prvi korak u razvoju projekta vjetroelektrane je odabir lokacije, lokacije koja je predviđena prostornim planom za istraživanje potencijala, razvoj te izgradnju vjetroelektrane. Svaka tvrtka u ovom poslu poznaje određene alate kako može pretpostaviti/analizirati vjetropotencijal (resurs) koji bi mogao biti na toj lokaciji. Ako i preliminarni pokazatelji daju naznaka o dobroj lokaciji, onda je potrebno odabrati mikrolokaciju na tom području/brdu za postaviti mjerni stup s uređajima (anemometrima) koji će bilježiti smjer, brzinu i ostale karakteristike vjetra minimalno jednu godinu, a poželjno je da to radi dok se god elektrana ne počne graditi, jer tako se može primijeniti najbolja i adekvatna tehnologija. Postupak pripreme projekta, odabira puta do mjernog mjesta, ishođenje svih suglasnosti i dozvola za postavljanje mjernog stupa (obično one visine na kojoj se otprilike planira postaviti i turbina vjetroagregata) može potrajati i do dvije godine.
Na temelju odabrane lokacije, radi se idejno rješenje koje je podloga za daljnji razvoj, a koje predviđa približan raspored vjetroagregata, njihovu snagu i dimenzije, interne i pristupne prometnice, plato trafostanice i prateće objekte, poput upravljačkog centra ili skladišta, što je sve većinom u obuhvatu same vjetroelektrane ili u neposrednoj blizini. Na temelju takvog idejnog rješenja, dobiva se planirana priključna snaga elektrane te se s operatorom sustava pokreće postupak analize mogućnosti priključenja, gdje je dobro, radi budućnosti i sigurnih nekoliko godina razvoja, planirati i razvoj tehnologije, kako bi se prilikom finalne investicijske odluke o gradnji mogao koristiti BAT (Best available technology), koji sigurno prati sve najnovije tehnološke i ekološke standarde. Idejno rješenje mora već u toj fazi prepoznati i uključiti sve znane prostornoplanske uvjete, od poštovanja udaljenosti među agregatima, udaljenosti od naseljenih objekata i određenih zona, razine buke i vizualne utjecaje. Kada se sve to implementira u idejno rješenje, može se ići u sve daljnje postupke i detaljne razrade, koje će ovisiti o svim uvjetima raznih javnopravnih tijela i stanja na terenu.
Razvoj vjetroelektrane odvija se u nekoliko paralelnih aktivnosti. Jedna je lokacija i postavljanje mjernog stupa, a druga je provedba potrebnih monitoringa i terenskih istraživanja za izradu studije utjecaja na okoliš i glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za okoliš, koji su obvezni za svaki projekt vjetroelektrane sukladno svim europskim direktivama koje se primjenjuju i u Hrvatskoj.
Ovisno o mikrolokaciji, prisutnim životinjskim i biljnim vrstama, ovisit će način i duljina trajanja terenskih istraživanja, pa recimo da je to barem 1-1,5 godina, nakon čega slijedi obrada podataka te izrada navedenih studija i tek onda predaja istih na nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Upravi za procjenu utjecaja na okoliš i prirodu, koji bi po Zakonu o zaštiti okoliša to morali provesti u roku od šest mjeseci. Recimo da vam sve zbrojeno za taj postupak treba oko 2,5 – 3 godine. Od ideje do rješenja o prihvatljivosti za okoliš. Bez tog rješenja ne možete dobiti lokacijsku dozvolu, jer je isto njezin sastavni uvjet – pojašnjava Pleić.
– Također je važno i nužno dobiti od Agencije za civilno zrakoplovstvo odobrenje za postavljanje mjernog stupa, ali i planirane vjetroelektrane sa svim svojim koordinatama i visinama, zbog potencijalne ugroze zračnog prometa, poglavito ako se elektrane nalaze na letnim koridorima, kao što je u nas slučaj i na VE Opor i na VE Boraja II zbog neposredne blizine Zračne luke Split i radarskog sustava na Kozjaku, koji imaju striktne uvjete koji se moraju poštovati i u planiranju, gradnji i operativnom djelovanju elektrana.
Što je kraće razdoblje razvoja, to je manja potreba za raznim izmjenama i dopunama projekta i promjenama tehnologije.
Na primjeru VE Opor i VE Boraja možda je to najbolje pokazati. Naime, oba projekta svoj su razvoj započela prije gotovo 10-ak godina, kada su inicijalne lokacije odabrane, napravljena idejna rješenja i pokrenuti postupci. Obje elektrane tada su projektirane s istom tehnologijom koju imamo i na VE Jelinku u Segetu Gornjem, a tu su Acciona Windpower 1.5 MW turbine, na stupovima od 80 m, s lopaticom od 40 m, njih 20 ukupno, što čini priključnu snagu od 30 MW. Vjetroelektrane Opor i Boraja su u prvom projektu imale po 22, odnosno 30 takvih turbina, ukupnih snaga 33 MW i 45 MW. Projekti kao takvi su u roku od šest-sedam godina proveli sve prethodno navedene radnje i dobili sve potrebne dozvole za izgradnju još u 2016. i 2017. godini, kada se realno i očekivala odluka o početku gradnje. Ideja u planiranju takvih elektrana i tehnologija bila je da se na lokalnom tržištu iskoristi što je više moguće dobavljača i izvođača, pa ponosno mogu kazati kako smo mi jedini u Hrvatskoj proizveli sve čelične stupove za vjetroelektranu Jelinak upravo u "Brodosplitu" 2012. godine, predopremili ih, transportirali i podignuli na lokaciji u režiji hrvatskih i splitskih tvrtki. Vjerovali smo u nove projekte, ali i kako će i sam "Brodosplit" te tržište prepoznati kvalitetu i priliku koja se otvara u idućem razdoblju, gdje stupovi postaju sve zahtjevniji, a ujedno i veće vrijednosti, zbog svojih gabarita i općenito povećanja gabarita vjetroturbine – naglašava naš sugovornik.
– No tehnički razvoj nije sam sebi dostatan jer i u državi morate imati sav zakonodavni okvir spreman za realizaciju projekta te, ono najvažnije, za isporuku energije u mrežu i prodaju na tržištu. Od 2013. pa praktički sve do 2020. mi nemamo stabilan zakonodavni okvir, a ako i imamo određene zakone na mjestu, njihova provedba bila je loša od strane samog zakonodavca, a upravo u proteklih pet do sedam godina na globalnom tržištu obnovljivih izvora događa se značajan napredak u razvoju tehnologije, povećanja snage turbina, povećanja visine stupova i dužine lopatica, što u konačnici rezultira učinkovitijim turbinama, pogodnijima za više vremenskih uvjeta, te, ako govorimo o istoj priključnoj snazi, smanjenjem broja samih turbina i manjeg utjecaja na okoliš i prirodu.
Zbog pandemije i sada nesretnog rata u Ukrajini, dogodio se još jedan u nizu razloga koji je utjecao na konačnu odluku o početku gradnje, koju smo donijeli ove godine i već u prvom kvartalu iduće krećemo s gradnjom, koja bi trebala ukupno trajati oko godinu i pol do dobivanja uporabne dozvole. Tu govorimo o dva vjetroparka, dvije trafostanice, gotovo osam kilometara priključnih dalekovoda, gotovo 20 kilometara pristupnih i internih prometnica i samih 16 vjetroagregata. Siguran sam kako će upravo hrvatske i lokalne tvrtke maksimalno sudjelovati u izvođenju radova, a poslije i u upravljanju i održavanju.
Sve ovo navedeno na prvu čak izgleda i jednostavno, no mnoge zakonodavne izmjene i promjene, a često i neusklađenost među raznim zakonskim i podzakonskim aktima, uzrokuju nepotrebno gubljenje vremena, ali to je tako, u nekim zemljama više, a u nekima manje izraženo. Nakon što je Vlada RH i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, kao nadležno ministarstvo za energetiku, u razdoblju 2020.-2021. donijelo set odličnih zakona i podzakonskih akata, uvodi se jasan smjer, odnosno putokaz za sve investitore koje korake moraju slijediti kako bi svoju ideju doveli u realizaciju u razdoblju od pet do sedam godina maksimalno, te se sada po tim zakonima počinju provoditi postupci. Može li to brže i učinkovitije, sigurno može i mora, a događaji u svijetu nam daju upravo tu priliku. Mi, na svim razinama, moramo podignuti svijest o potrebi izgradnje novih kapaciteta vjetroelektrana i ostalih obnovljivih izvora; moramo povećati energetsku učinkovitost te tako osigurati kvalitetnu tranziciju – zaključuje Pleić.