Biologinja Mirna Mazija:Obnovljivi izvori energije su proizašli iz ideje zaštite prirode, nije obrnuto

“Razvoj obnovljivih izvora energije uz očuvanje prirode i okoliša – praksa, izazovi, rješenja”, jedna je od tema o kojoj se raspravljalo na nedavno održanoj trodnevnoj konferenciji u Splitu pod nazivom “Dani OIE 2025”. Tema je svakako zanimljiva budući da se podjednako odnosi na ulagače u razvoj energetskih kapaciteta, kao i zagovornike zaštite prirode koji ne žele da okoliš bespotrebno plati ceh takvog razvoja makar se radi o obnovljivim izvorima.

Svoj doprinos raspravi dala je i doktorica znanosti s područja biologije Mirna Mazija, inače direktorica tvrtke “Supernatural” iz Zagreba, koja se bavi istraživanjem primarno šišmiša, a rezultate primjenjuje u procjeni utjecaja izgradnje i razvoja projekata obnovljivih izvora energija, prvenstveno vjetro i solarnih elektrana, na okoliš.

– Ali ne samo šišmiša, mi se bavimo i temama ekološke mreže Natura 2000, praćenjima, propisivanjem specifičnih mjera očuvanja vrsta koje se propisuju po pojavi ugrožene skupine bilo ptica ili šišmiša – kazala nam je.

S obzirom na to da je terenac, istraživač, osoba koja prikuplja puno podataka, dr. Mazija je u Splitu govorila o stručnim podlogama potrebnim za donošenje dovoljno čvrstih okvira kako bi se mogla donijeti odluka o tome ima li neki zahvat utjecaj na prirodu i okoliš.

Zeleni mostovi

– Prvenstveno smo pričali o tome kakvi su podaci koji su nam dostupni, pružaju li provedena istraživanja i sada dovoljno dobru stručnu informaciju da se tako nešto donese. Zapravo je povod stručnoj podlozi to što je nedavno, prije šest mjeseci, izrađena karta osjetljivosti područja za potencijalni razvoj projekata vjetro i solarnih elektrana za cijelu Hrvatsku. Ta karta osjetljivosti je alat kojim se identificiraju područja na kojima nije povoljno graditi – naglašava i dalje obrazlaže:

– Karta neće reći – evo ovdje je povoljno područje za razvoj projekta, nego će ukazati na moguće rizike gledajući iz aspekta najugroženijih skupina, to su ptice, šišmiši i velike zvijeri (vuk, ris i medvjed). Radili su se modeli rasprostranjenosti tih vrsta, uzele su se u obzir prisutnost područja ekološke mreže, zaštićenih područja važnih staništa za te vrste te se, primjerice, pokušavaju izbjegavati šumska staništa. Postoje, naime, direktive kojima želimo obnavljati i povećavati površine šuma koje su zaštićene pa onda nekako imamo sukob da obnovljivi izvori energije budu baš u šumi. Dakle, uzete su u obzir vrste, staništa i točkasti lokaliteti. Primjerice, špilja može biti stanište velikog broja šišmiša u kojima oni formiraju kolonije ili, primjerice, gnijezda ptica koje su ugrožene zbog rada vjetroelektrana, npr. bjeloglavi sup, suri orao i slično. Ili zeleni mostovi koji služe tome da velike zvijeri prvenstveno, ali i druge skupine mogu nesmetano prolaziti preko autocesta koje im fragmentiraju prostor. Cilj je da se projekti izbjegavaju oko tih područja ključnih za opstanak vrsta. Karte osjetljivosti postale su javno dostupne na Bioportalu, riječ je o stranicama na kojima Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije redovito stavlja sve nove podloge, nove informacije vezane uz prirodu. Te podloge bi trebale služiti ne samo istraživačima i izrađivačima studije utjecaja na okoliš, nego bi trebale biti od koristi i prostornim planerima, kad planiraju lokacije na kojima je moguće razvijati obnovljive izvore energije da imaju u vidu postojanje ograničenja i da to uzmu u obzir. Isto tako za javna tijela, za ljude koji razvijaju projekte vjetroelektrana, u situaciji kad negdje žele pokrenuti razvoj projekta da mogu odmah pogledati na karti koliko je tamo rizično – naglasila je naša sugovornica.

Osim što pružaju informaciju o bioraznolikosti na području, kompletnu informaciju o prirodi, karte osjetljivosti trebaju ukazati i na područja takozvanog ubrzanog razvoja projekata obnovljivih izvora energije, na engleskom se kaže “acceleration areas”. To ne znači da tamo neće biti istraživanja ili da neće biti nikakvih procedura, nego samo da će te procedure biti ubrzane. Konkretno, da neće biti izrada studija koje traju godinu dana, nego će se što prije doći od faze početka razvoja projekta do faze da se može krenuti u gradnju sa svim prethodno dobivenim dozvolama kako bi se dostigli ciljevi takozvane “RED III” direktive koja želi ubrzati razvoj, udvostručiti broj projekata obnovljivih izvora energije.

Primjerice, područja gdje će u budućnosti biti otežana realizacija projekata u Dalmaciji naša je sugovornica izdvojila prostor oko rijeke Krke koja je ujedno i zaštićeno područje, a gdje je istodobno veliki pritisak za gradnju vjetroelektrana. Na tom području i općenito u Šibensko-kninskoj županiji je već puno toga izgrađeno i još je u planu gradnja, pritisak je sve veći, a sve je manje prostora na kojima, kaže nam, nema više nekakve prijetnje iz aspekta prirode. Drugi primjer je Dinara koja je ne samo zaštićeno područje, nego i područje ekološke mreže na kojemu je veliki broj točkastih lokaliteta poput špilja, lokvi, gnijezda ptica koje su ugrožene radom vjetroagregata. Ako se prostor ocjenjuje u rasponu od 1 do 6, u ovom slučaju ocjena 6 bi značila da investitoru predstoji niz ograničenja i moguć značajan negativni utjecaj na prirodu, ako želi realizirati objekt na tom području.

Konkretne situacije na terenu naravno najbolje oslikavaju koliko se uspješno suočavamo s izazovima i koliko smo uspješni u njihovu rješenju. Koliko smo uopće senzibilni na sve što se događa kad investitori pokucaju na vrata.

Tajni lokaliteti

– Jako smo senzibilni – odgovara dr. Mazija, pa nastavlja:

– Prvo što pomislim kad krećemo na teren je da ima još dosta područja koja su pod minama ili su nedavno bila razminirana. To je nešto što je svakodnevica ljudi koji istražuju takva područja zato što se brojni izvori energije ne grade blizu naselja, nego u zaleđu, gdje još imamo miniranih područja. Druga stvar, ljudi primjećuju da kasno u sumrak dolaze terenska vozila, istraživanje šišmiša se odvija po mraku, mi tamo hodamo s lampama usred divljine i često se susrećemo s tim da ljudi zovu policiju zato što se boje. Boje se jer ne znaju što se događa, tako da je dio istraživanja i to da razgovaramo s lokalnim stanovništvom i upoznajemo ih s načinom istraživanja a ujedno ih i educiramo o važnosti šišmiša. Ali s druge strane, lokaliteti na kojima se razvijaju vjetroelektrane zapravo su još uvijek tajna. Što znači da mi ne smijemo doći i ljudima iskreno reći što radimo jer potpisujemo ugovore o tajnosti. Razlog je i što u Hrvatskoj lokacija na kojoj će se možda raditi neki projekt, a koja je ucrtana u prostorni plan, ne može biti nečiji ekskluzivitet. Doslovno imamo situacije da dva ili više timova razvijaju projekt na istom području. Istovremeno želite biti iskreni prema lokalnom stanovništvu i reći im što se događa jer je to u njihovom dvorištu, tako da često nailazimo i na otpor, ali i na veliku podršku jer ljudi žele da se priroda zaštiti kako im prezentiramo. Naša istraživanja služe tome da zaštitimo ono najvažnije, primjerice lokve koje su nam izuzetno vrijedne, pogotovo u Dalmaciji. Jedna lokva, koja je nekad napajala stoku, napaja i divlje životinje, ako je u njoj voda cijele godine, a posebice ljeti to ima još veće značenje. Jako je lijepo vidjeti kako ljudi još uvijek čuvaju svoju baštinu koja je prirodna ali zapravo i kulturna.

Drugo pitanje jest koliko hrvatsko zakonodavstvo kroz uvjete za ishođenje dozvola za projekte obnovljivih izvora štiti prirodu. A to se najbolje vidi u praksi, pa smo za ocjenu pitali dr. Maziju, uz pretpostavku da prati i taj segment.

Inertna inspekcija

– Pratim svakako, jer ono što mi predlažemo u stručnim procjenama utjecaja, završava kao dio rješenja nadležnog ministarstva, i to rješenje u konačnici za svaki projekt postaje zakon. Znači, kad vam ministarstvo ili drugo nadležno tijelo izda rješenje u njemu su i izravni uvjeti, koji su za vas i za vaš projekt obvezni. Ako nešto želite mijenjati, morate ishoditi dopune ili novo rješenje. Svako kršenje rješenja po kojem možete graditi i koristiti svoj projekt ujedno je i kršenje zakona i uvjeta iz tog rješenja te je podložno inspekciji. Ono gdje vidim problem je da možda inspekcija nedovoljno shvaća koliko je provedba tih mjera važna. Inspekcija nema dovoljno naviku odlaziti na teren i provjeravati jesu li sve mjere koje su propisane u tim rješenjima koje su, ponavljam, zakon za taj zahvat, stvarno implementirane u praksu, u rad postrojenja. Kada vam netko kaže da kod gradnje razmak između stupova mora biti toliki, a da između njih morate ostaviti koridor, to se napravi i provjeri tehničkim pregledom, ali za ono što se događa nakon puštanja u rad, upravo tu mi zapravo nemamo kontrolu. Ako netko propiše vjetroelektrani da ne smije započet s proizvodnjom energije prije ulazne brzine vjetra pokretanja elisa koja je određena u rješenju, kojom se vrlo efikasno može štititi šišmiše, mi nemamo informaciju rade li oni to stvarno ili ne. To se može provjerit vrlo lako, u njihovim upravljačkim sustavima stoje informacije kada su počeli raditi, primjerice kolika je bila temperatura, brzina i smjer vjetra te je li bilo oborina. Koliko je meni poznato, inspekcije nemaju naviku provjeravati takve informacije koje su ključne za očuvanje šišmiša.

Dr. Mazija se u razgovoru osvrće i na podatak da joj je u početku razvoja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj nedostajala ideja o tome da trebamo strateški razmišljati o našem prostoru.

– Prvi su nam projekti bili bazirani isključivo na energetskom potencijalu prostora. Napravljena je karta povoljnosti lokacija za vjetroelektrane na temelju toga gdje je dobar vjetar, da to tako kažem. Tada se nije uzimao u obzir aspekt prirode, ograničenja drugih aspekata u prostoru. Puno takvih lokacija je ušlo u prostorne planove i puno vjetroelektrana je krenulo u razvoj upravo samo na temelju potencijala vjetra, tako da smo već na početku nekako krenuli ukrivo. I kad se krenulo na pogrešan način, nastavio se taj trend. Osobno sam zagovornik obnovljivih izvora energije, ali ajmo bit pametni i iskoristimo priliku da projekte planiramo na način da imamo što manje utjecaja na prirodu. Obnovljivi izvori energije su proizašli iz ideje zaštite prirode, nije obrnuto. Mišljenja sam da je na neki način sam taj početak obilježio i ono gdje smo sada, to je da imamo jako puno otpora prema obnovljivim izvorima energije, a smatram da tako ne bi trebalo biti, trebali bi bit sretni što možemo razvijati takve projekte, što imamo jako dobar vjetropotencijal, što imamo područja na kojima se to može razvijati bez šteta na prirodu i okoliš – konstatira naša sugovornica.

No ima i pozitivnih pomaka. Dr. Mazija istaknula je još jedan segment o kome je bilo riječi na splitskoj konferenciji.

Rješenja za probleme

– U raspravi o podacima navedena je važnost njihove digitalizacije jer, često kad krenemo u terenska istraživanja ne znamo što se događa na terenu i često moramo krenuti od nule. Ali ne zato što se nikad nije istraživalo na tim područjima, nego zato što rezultat istraživanja nije unesen u neku od baza pa nam onda nije svima ni dostupan. Krenulo se u tom smjeru i jasno ističemo važnost digitalizacije postojećih podataka o prirodi i okolišu. Uz to, u Hrvatskoj se kao novitet pojavljuju sofisticirane mjere zaštite bazirane na elektroničkim optičkim sustavima. To mogu biti kamere, radari, sustavi koji prate glasanja šišmiša, a idealno bi bilo koristiti njihove kombinacije, ovisno o pojedinom projektu. Znači, to su mjere praćenja u stvarnom vremenu, promatranju prostora oko vjetroelektrana ili pojedinih agregata koje po utvrđivanju opasnosti stradavanja neke jedinke sprječavaju rad agregata, zakreću lopatice i usporavaju ih ili zaustavljaju kako bi se spriječilo stradavanje šišmiša i ptica... – kazala je dr. Mazija.

Prema riječima naše sugovornice, to su kod nas novine koje su se tek sada počele propisivati u nekoliko rješenja koja su izašla od nadležnog ministarstva.

– Do sada smo znali da postoje, pratili smo njihovu funkcionalnost u zapadnim zemljama, gledali smo u njih i govorili “blago njima kako oni sve to koriste”, dok ih sada i kod nas nadležna tijela nisu zatražila od investitora. S druge strane mi nemamo ni dovoljno sredstava ni dovoljno slobode da takve sustave unesemo, testiramo, da vidimo jesu li dobri za naša područja. Svi oni koji se bave istraživanjima, poput mene, svi oni koji rade procjene utjecaja na okoliš, pozdravljaju ovu novinu. Čak je dobro prihvaćena i od samih investitora zato što postoji rješenje za njihove projekte koji su na riskantnim područjima. Znači, imaju problem, ali imaju i rješenje – naglasila je biologinja Mazija.