Vrše i ruže. Nemaju baš nikakve veze jedne s drugima, a opet, jednom su čovjeku one najveći gušt i posao istovremeno. Njegovo je ime Zdenko Jakus. Živi u mjestu Poljica pokraj Trogira, ima 53 godine i vrlo je poznat u ribarskim krugovima. Naime, on je prije 15 godina osmislio jedinstven patent – sklopivu vršu nazvanu Trapula. Njome je osvojio tržište gotovo cijele Europe, a najviše ga vole Talijani, koji koriste vrše radi spasa ugroženih kornjača, koje u njih ne ulaze. Ali, kako nam u šali kaže Zdenko, posao s vršama samo mu je paravan "za dilanje" rozolje.
Tek vam sad ništa nije jasno?
Pa, gospodinu je Zdenku, osim profesionalnog ribolova i prodaje sklopivih vrša, strast i proizvodnja likera od ružinih latica, odnosno rozolje ili rožolje.
– U jednoj epizodi "Velog mista", kad Duje konačno završava studij u Pragu nakon niza godina i postaje inženjer, poštar je tu radosnu vijest donio njegovim roditeljima, a Dujin je otac rekao ženi da poštaru natoči "bićerin rožolje". Eto, već je tada veliki Smoje znao šta valja! – govori nam Zdenko uz veliki osmijeh dok nam nudi bićerin žućkastog pića. Miris je omamljujući, jak, ali privlačan. Ne, ne miriše na ruže, nego na rakiju, ali okus je zaista jedinstven. Slatkasto-gorkast, a opet ne previše sladunjav za likere. Nešto što morate kušati!
– Već me dobro znaju po nautičkim sajmovima, jer prije nego što ikome počnem objašnjavati moju jedinstvenu vršu, posjetitelje ponudim bićerinom mojeg finog likera. E, onda svima razgovor malo lakše teče... – kaže Zdenko, koji je tu vrstu likera kušao davnih 80-ih godina kad ga je jedan kolega s posla ponudio njime.
– Ostao sam oduševljen! Taj sam okus dugo pamtio i obećao sam sebi da ću ga kad-tad i ja početi praviti. Znao sam da ga uvijek negdje moram imati u zalihama – smije se Zdenko te dodaje kako su nekad dalmatinske bake radile samo po koju litru likera, te su ga znale čuvati i desetak godina.
– A ja ga ne mogu čuvati ni godinu dana jer ga svi vole i žele piti! Zapravo je neposredno vezan uz Dalmaciju, uz njezine divlje ruže zvane vinogradarke, i žao mi je što nije tu toliko poznat i čest u lokalima duž naše obale. Zaista ga nije komplicirano napraviti – pomalo tužno govori te nastavlja:
– Oko ovih ruža nema puno posla. Ona daje cvijet dvadeset dana, krajem travnja i početkom svibnja. Zato se nekad i zvala majska ruža, a sadila se u vinogradima jer je iznimno osjetljiva na promjene i nametnike pa bi vinari po njoj odmah znali kad trebaju preventivno zaštititi lozu. Kad sam ih ja prvi put posadio, sad već davne 2006. godine, svi su mi se u mistu rugali! Rekli su što ne sadim masline ili smokve kao svi drugi, što se ne bavim nečim što je provjereno i za što znam da nema rizika. Ali ja sam htio riskirati, hito sam, baš kao i s vršom, biti drugačiji od svih – prepričava nam Zdenko početak bavljenja svojom strašću, tvrdeći da to nije posao, nego samo veliki gušt.
– U jednom sam ga trenu želio komercijalizirati, ali za prodaju alkohola u Hrvatskoj treba vam hrpa dozvola i papirologija je komplicirana, pa sam odustao. Ti koji ga prodaju na veliko nemaju vremena za osjećaje, fokusirali su se samo na prodaju. A mislim da je ljubav u svemu što čovjek radi najbitnija – zaključio je Zdenko.
Objasnio nam je također kako je Bugarska jedna od zemlja koja se intenzivno bavi ružinim laticama, ali više radi proizvodnje eteričnih ulja, koja su u svijetu vrlo cijenjena. Tvrdi, ta je zemlja stvorila vrlo lijepu priču o ružama i još bolji biznis.
– Postoje čak male tvornice u kojima posjetitelji mogu vidjeti kako se beru latice i kako se spravljaju ta ulja. To uglavnom rade mlade cure, jer postoji legenda da one koje beru ružine latice, i to u ranu zoru, kad je u njima najviše eteričnih sastojaka, moraju biti djevice. Mi se u mistu uvik zezamo da je to vrime izumrlo, ha, ha – kroz smijeh kaže Zdenko, dodajući kako je i mjera za latice duhovita.
– Nekad se govorilo da "kesa Keruma ide za pet litara likera"! Istina je zapravo da po litri rakije ide od 20 do 40 deka latica, 30-ak grama cukra i ta se smjesa onda ostavi oko 40 dana na suncu. Nakon toga se procijedi i stavi se sa strane da još malo odstoji – objašnjava nam proces nastanka ovog posebnog likera.
Tako da, dragi naši čitatelji, ako budete uskoro posjetili kakav nautički sajam, odmah potražite barbu sa sklopivim vršama, ponudit će vas likerom od ružinih latica čiji će vas okus toliko omamiti da ćete kupiti vršu iako možda uopće ne idete na ribe.
Francuska kandidatkinja za predsjednicu u tada aktualnoj predsjedničkoj kampanji 2007. godine, Segolene Royal, ostala je zapanjena okusom mojeg likera! Domaćini su im htjeli ponuditi samo francuske specijalitete, da se osjećaju kao doma, ali ja ipak nisam mogo odoljeti a da joj ne ponudim nešto naše, lokalno. I drago mi je da jesam, jer taj njezin pogled nakon prvog guca likera nikad neću zaboraviti! – prepričava nam uz širok osmijeh Zdenko Jakus samo jednu od mnogobrojnih zanimljivih anegdota s europskih sajmova na kojima je prezentirao svoju vršu, uz neizostavnu barem jednu litru svojeg drugog ponosa – likera od ružinih latica.