Najzaposlenija hrvatska glumica mlađe generacije Tihana Lazović upravo je završila snimanje filma "The Peacock’s Paradise" ("Paunov raj") u prestižnoj talijanskoj produkciji.
Obiteljsku dramu režirala je Laura Bispuri, poznata po filmovima "Zakleta djevica", "Moja kći", a Tihana je dijelila kadar s redateljičinom kućnom glumicom Albom Rohrwacher i legendarnom Dominique Sanda, koja je snimala s Robertom Bressonom ("Nježna žena"), Vittorijom de Sicom ("Vrt Finzi-Continijevih") i Bernardom Bertoluccijem ("Konformist", "Dvadeseto stoljeće"). Veliki korak naprijed za našu mladu glumicu.
Kako je došlo do angažmana za "Paunov raj"? Je li te redateljica vidjela u talijanskom festivalskom filmu "Kao da je moj sin" ("Sembra mio figlio") ili možda u našem "Zvidanu"?
- “Zvizdan” je u Italiji imao jako veliku gledanost, a kad je Nanni Moretti odlučio film prikazati u svome kinu “Sacher”, to je privuklo i zaintrigiralo mnoge redateljice i redatelje, pa tako i Lauru Bispuri koja me tada vidjela i odlučila me pozvati u svoj film nekoliko godina poslije. U Italiji nije uobičajeno da dobiješ ulogu bez castinga pa je samim time njezin poziv bio još slađi.
'Bre, znaš ti s kim radiš?'
Koliko ti je uloga u filmu "Kao da je moj sin" bila dobro zagrijavanje za novu talijansku produkciju? Jesi li ovladala jezikom? Kako ti je misliti i glumiti na talijanskom?
- "Sembra mio figlio” je mali, ali meni jako drag film i moj prvi inozemni angažman. Moja mama je profesorica talijanskog jezika, tako da je talijanski uvijek negdje bio oko mene, a i moja nona cijeli život psuje na talijanskom (smijeh), ali nisam nikad konzumirala jezik pa je gluma na tom jeziku prilično izazovna stvar. Koliko god dobro razumio što govoriš, koliko god svladao replike koje izgovaraš, svejedno je teško naći neku prirodnost, lakoću i logičke akcente samog teksta. Mislim da nikad u životu nisam bila toliko koncentrirana kao pri monolozima u Laurinu filmu. Ali, samim tim i sreća je veća kad sve savladaš i nazireš ponos na samog sebe, što nije čest slučaj kod mene samokritične (smijeh).
Kakav je osjećaj nalaziti se na talijanskom setu s poznatom redateljicom i glumicama? Sudeći po objavama na Fejsu, sretna si i ponosna, s pravom...
- Nisam ni bila svjesna s kim radim dok se nisam našla u kadru s Albom, unatoč mom dečku koji mi je svaki dan govorio “Alo, bre, jel znaš ti gde si i s kim radiš??”. I Alba i Dominiqe Sanda nevjerojatne su profesionalke, izuzetne umjetnice, ali prije svega divne osobe. Ja inače nemam neke idole i ne fascinira me Hollywood, ali ako imam osobe kojima se divim i čiji rad obožavam, to su definitivno ove dvije dame s kojima sam, eto, dijelila kadar. Još uvijek mi je to nevjerojatno i bez patetike mogu reći da je ostvarenje snova, pogotovo kad mi Alba poslije snimanja kaže “moramo opet nešto raditi zajedno” (smijeh).
COVID menadžer na setu
Fotografirala si se i s Nannijem Morettijem?
- Nannija sam upoznala prije par godina kad je predstavio “Zvizdan” u svom kinu. Jedan dan na snimanju Laurina filma snimali smo scene u autu, bio je red na moj krupni kadar, ja se okrenem i kroz prozor vidim Nannija. Ništa mi nije bilo jasno, nisam se ni snašla, a on se već popeo na kamion, sjeo pored Laure, stavio slušalice na uši i gledao moje lice na ekranu. Nevjerojatan osjećaj. I onda to tako snimiš, dođeš u hotelsku sobu, legneš na krevet i pitaš se je li se to upravo dogodilo. Je li upravo Nanni Moretti gledao moj krupni kadar? Suludo, jel' da?
Možeš li usporediti rad na "The Peacock’s Paradise" s radom na hrvatskim filmovima? U Italiji radni snimajući dan traje sedam-osam sati...
- Mi smo snimali sedam do osam sati dnevno, jedna, dvije do tri scene dnevno. Film je specifičan, 11 glumaca je stalno prisutno, sve se događa u jednom danu u jednoj kući. Vikendi su slobodni. To su, naravno, idealni uvjeti. Zbog korone testirani smo svaki dan, maske su obvezne sve do prije kadra bez obzira na negativan test, COVID menadžer je stalno prisutan na setu i mislim da je to jedini način da se snimi film u ovim suludim vremenima. Često pomislim da bismo mi Balkanci snimili čudesa da imamo novca i uvjete kao oni.
Je li europski film tvoja budućnost?
- Nikad ne razmišljam pretjerano o budućnosti, niti ganjam neke lude karijere, stvari se odvijaju nekim svojim prirodnim tokom i odvijaju se dobro zasad. Ja se nadam samo dobrim scenarijima, dobrim ženskim likovima i pametnim redateljicama i redateljima.
Što kažeš o oskarovskoj nominaciji 'Aide'?
- Ogroman je to uspjeh. Važan film, velika tema, a najviše sam sretna zbog Jasne Đuričić za koju mislim da je jedna od najvećih glumica na ovim prostorima.