Oni mašklini što po Bribirskoj glavici iskopavaju vrijeme na danje svjetlo, u formi kamena s uklesanim slovima ili predmeta kojima tek stručno oko može odgonetnuti svrhu, starost i porijeklo, donose čudesne informacije.
Baš takve informacije donio je onaj kamen iz druge polovine 8. ili prve polovine 9. stoljeća na kojemu, među ostalim, piše SKANIA INFERIOR, što je toponim iz daleke Skandinavije ili dvije trokutaste zdjele, solnice napravljene od roga, kojima je, s velikim pouzdanjem je utvrđeno, pradomovina bila Irska jer su karakteristične baš za taj kraj svijeta. Otkud ime vikinškog topomina ili irskih majstorija na ovoj uzvisni nedaleko od Skradina, na razmeđu Ravnih kotara, Bukovice i Pokrčja, na kojemu se živjelo, ratovalo i vladalo tri tisuće godine?
Odgonetki na to pitanje bio je posvećen i dio međunarodnog kolokvija nazvanog po slavnom hrvatskom arheologu Stjepanu Gunjači, "Gunjačini dani", na kojima se prezentiraju rezultati posljednjih istraživanja na ovom lokalitetu, a okupio je, osim domaćih, i stručnjake iz Australije, Norveške i Italije.
Organizatori znanstvenog skupa i posljednje etape u arheološkim istraživanjima, koja sežu još do 1895. godine i legendarnog fra Luje Maruna, jesu splitski Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Muzej grada Šibenika, Masquare Univesty iz australskog Sydneya i Norwegian School of teology iz Osla. Projekt preko svojih veleposlanstava podupiru i ministarstva kulture iz ovih država izdvajajući određeni novac za istraživanja.
Vrijeme karolinške dominacije
Ovom prigodom se tako moglo i čuti da su na Bribirskoj glavici provedena istraživanja georadarom koja dokazuju da ovdje ima još mnogo toga iskopati i istražiti, ili da je analizom 110 ljudskih kostura utvrđeno da je uzrok smrti u čak 11 slučajeva bila lepra, da rotonde kao jedinstveni arhitektonski oblik porijeklo ipak vuku iz kasne antike, pa o transformaciji etničkog sastava stanovništva na ovom prostoru od liburnskog prema romanskom, što se može pratiti preko 50-ak epigrafskih natpisa, te o liburnskim reljefima s opscenim sadržajima, zatim banu Pavlu Šubiću kao naručitelju umjetnina s početka 14. stoljeća, različitim vrstama keramike...
No, novinaru se najintrigantnijim učinilo pitanje Vikinga. Kamen s natpisom koji spominje Skaniju pronađen je ispod popločanja današnje crkve sv. Joakima i Ane, na istom mjestu gdje se našao i ulomak s imenom kneza Branimira, o čemu je naš list već izvijestio, a tu su bili i spominjani predmeti iz Irske.
- Taj natpis jako je važan jer se prvi put otkriva veza između Vikinga i Dalmacije - upućuje nas prof. dr. Victor Ghica s norveškog Teološkog fakulteta, inače Rumunj porijeklom. - Nešto takvo do sada nije bilo poznato, ali treba priznati nitko se do sada nije time ni pokušavao baviti. Skandinavskoj znanosti su poznati kontakti Vikinga s Mediteranom, te boravak pojedinaca u Konstantinopolisu i u Italiji u vrijeme kad je nastao ovaj natpis. Taj natpis stariji je od onog ovdje pronađenog Branimirova - kazuje dr. Ghica.
Spominjana stoljeća, valja podsjetiti, vrijeme je karolinške dominacije nad Europom koji su, naspram modelu Sv. Patrika, imali svoj specifičan i efikasan način širenja kršćanstva među narodima koji se tek smještaju po Europi. Vikinzi su se, međutim, dugo opirali primanju kršćanstva, tako da je ono u Skandinaviji i Danskoj ukorijenjeno tek u 12. stoljeću. Natpis s Bribirske glavice kazuje da su dvije osobe vezane uz Skandiju ovdje pokopane unutar crkve, dakle po kršćanskom obredu tri stoljeća ranije.
Novo svjetlo
- Dokazano je da su manje kršćanske zajednice postojale u to vrijeme u južnoj Danskoj, a posebno u gradu Hedeby. To je bio rezultat djelovanja pojedinih misionara, a 12. stoljeće je vrijeme kad kršćanstvo prihvaća elita, pa se tako pokrštavanje Vikinga veže uz to vrijeme. Dokument s Bribirske glavice jako je značajan, jer baca novo svjetlo na odnose Vikinga i kršćanstva - veli dr. Ghica.
Naravno, morali smo ga priupitati i za njegovo mišljenje o načinu na koji su solnice iz Irske dospjele do Bribirske glavice, to više što su pojedini domaći stručnjaci iznijeli tezu da su ti predmeti dospjeli ovamo zajedno s Hrvatima koji u to vrijeme potiskuju Avare te nastanjuju ova područja. Međutim, dr. Ghica nije pristaša takvih pretpostavki, već kaže da su oni vjerojatno išli kroz središnju Europu uz granicu franačke države iz pribaltičkog područja, čiji su stanovnici u to vrijeme imali kontake s Irskom.
- A što švedski, norveški i danski stručnjaci kažu na otkrića s Bribirske glavice? - pitamo prof. dr. Victora Ghicu.
- Ništa od svega toga još im nije poznato jer se na objavljivanje ovih nalaza spremam tek sada, nakon povratka u Norvešku - najavljuje, naglašavajući kako on ovdje ipak boravi kao arheolog, a ne povjesničar.
Arheologija Dalmacije na australskom sveučilištu
Arheologija Dalmacije, ma kako to nestvarno zvučalo, naziv je kolegija na Masquarie univerzitetu, Faculty of Arts u australskom Sydneyu koji, s oduševljenjem, pohađa 39 studenata. Tu zanimljivu informaciju priopćio nam je doc. dr. Danijel Džino s ovog sveučilišta koji predvodi ovogodišnju australsku ekspediciju na Bribirskoj glavici, koju, osim njega, čini još osam studenata.
Dr. Danijel Džino je Hrvat iz Sarajeva koji je 1996. zajedno s obitelji odselio u Australiju, tamo je diplomirao arheologiju, doktorirao i dobio docenturu.
A zašto baš Dalmacija? Pa zato što ovdje svega ima, pretpovijesti, antike, ranog kršćanstva, srednjovjekovlja... I puno toga se ovdje može naučiti, tako da po povratku u Australiju planiraju prirediti izložbu fotografija, nadajući se novim financijskim 'injekcijama' Ministarstva kulture.
Uz Australce, na Bribirskoj glavici uči i radi i dvoje studenata arheologije iz Norveške, a svi su smješteni u Marunovoj kući u kojoj, naravno, nema ničeg sličnog hotelskom smještaju. No, zato do terena iz kojeg će se iskopavati vrijeme ne treba ići daleko.