Serija velikih art-predstava zadarskoga Kazališta lutaka, kao što su „Ribar Palunko“, „Muka svete Margarite“ i „Judita“, okrunjena je, 1995. godine, izvedbom Wildeova „Zvjezdana“, u režiji Milene Dundov. No dok je „Judita“, uz ostalo, „stvorena da utaži bol, da podigne moral i otpor“ dotle je „Zvjezdan“ bio „teška predstava koja kao da se nije rodila pod suncem Sredozemlja, nego u nordijskim maglama. Možda ju je takvu iznjedrila zadarska čamotinja minulih ljeta“.
Sada, pak, iz vremenske perspektive jasno se vidi kako je Milena Dundov bila onâ koja je bitno osnažila kreativnu potentnost lutkarskog ansambla i pridonijela rušenju dogmatskog odnosa prema animaciji i paravanu. Točno je da njezin blistavi glumački i redateljski opus izrasta neposredno iz zadarske lutkarske prakse, ali istodobno predstavlja oslonac revitalizacije i preobrazbe naslijeđenih konvencija u poetološku osebujnost te prakse.
Darovitost Milene Dundov nije, 1967. godine, slučajno zapela za oko Zvonku Festiniju i Branku Stojakoviću koji su, ćuteći duh novog vremena, tražili talente za realizaciju još nejasnog, ali neophodnoga kreativnog zaokreta. Kako je upravo tada u Zagreb otišla Nevenka Filipović, a lutkarstvo uskoro napustila i Helena Miodrag, to su se pred devetnaestogodišnjom Milenom Dundov otvorile neslućene mogućnosti, ali i ništa manja odgovornost. Punih 25 godina kasnije ponosno će izjaviti kako nju u tajnu lutkarstva nije uveo bilo tko već Mile Gatara.
Sintagma „biti uveden u tajnu“ značila je pristupiti posvećenom bratstvu zadarskih animatora koji i danas čvrsto vjeruju kako misterij lutkarske umjetnosti počiva u kreativnoj animaciji. Pri tome, pak, nije mogla odbaciti iskustva s dramske pozornice. Mladenački se tvrdoglavo opirala anonimnosti i faustovskom sindromu animatorâ kojima lutkarski paravan uskraćuje osobnost dramske interpretacije.
Željela je postati lutkinom partnericom!
Kada se 1972. rodilo „Ružno pače“ s Milenom u naslovnoj ulozi, novinske kulturne kronike bile su pune pohvala o predstavi, ali pred načinom na koji je glumački osmišljeno Pače, a time i cijela poetska zamisao izvedbe, ostali su bez riječi. Bio je to posve nov spoj lutkarske animacije i dramske interpretacije. Ružno je pače u cijeloj predstavi izgovorilo jedva petnaest rečenica u kojima je dvanaest puta reklo „Nitko me ne voli“, a ipak je čvrsto vezalo osjećaje gledališta za svoju sudbinu. Na strukovnoj smotri u Zadru, 1972. godine, nagrađena je za najbolju lutkarsku interpretaciju. Znakovito je kako je tada bila najmlađa glumica hrvatskoga lutkarstva i kako je to bila prva pojedinačna nagrada koju je dobio bilo tko od zadarskih lutkara.
Njezina interpretacija Mačka u Paljetkovoj predstavi „Priče iz djetinjstva“ bit će 1983. proglašena najboljim glumačkim ostvarenjem na Lutkarskom bijenalu bivše Jugoslavije u Bugojnu. Samo dvije godine kasnije u Zadar će stići još veće javno priznanje. „Poštarska bajka“ Miroslava Melene dobit će nagradu Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske za, kako je rečeno, prožimanje glumačke i lutkarske izražajnosti, a iduće godine, pak, Milena Dundov bit će nagrađena na smotri u Osijeku za najbolju ulogu u toj istoj izvedbi. Obje nagrade nisu ništa drugo doli priznanje onomu što se u proteklih 10 godina događalo na zadarskoj lutkarskoj sceni, na kojoj je Milena Dundov izrasla u glumačku prvakinju i kreativnu okosnica.
Sve ono za čime je tragala - oduhovljenost animatorskog postupka, kreativna tvorba poetskih metafora, spoj animatorske i dramske interpretacije – omogućit će uprizorenje cijele serije nezaboravnih zadarskih predstava koje će od 1989. do 1995. obilježiti najviše domete hrvatskoga lutkarstva i Milenine najveće scenske uspjehe.
Uloga Žene ribara Palunka donijela joj je ponovno nagrade u Bugojnu i Osijeku, a zajedno sa Svetom Margaritom zacijelo najveće priznanje za glumačka pregnuća: nagradu za glumu na Marulovim danima u Splitu. Takva nagrada na izrazito dramskom festivalu nije do tada podijeljena nijednom lutkaru.
Za režiju „Zvjezdana“ dodala je kolekciji priznanja nagrade za najbolju predstavu na smotri u Osijeku i na festivalu u Zagrebu te državno odličje Reda Danice Hrvatske s Marulovim likom.
