Ono kad potpuno blokiraš ulicu u centru Splita, a nitko ne grinta, pogotovo muški dio populacije. Dapače, gotovo svi su još i stali bacit oko, i domaći i furešti. Odjednom je utihnulo i ono tapa-tapa zveckanje kotačića kufera turista po tlu koje je stalna proljetno-ljetna zvučna kulisa splitskih kaleta. Vladala je tišina dok je Sonia Maria O’Neill Caroli (27) pozirala fotoreporterima Cropixa Jošku Ponošu i Anti Čizmiću u Senjskoj ulici u Velom Varošu.
- Opa, a ‘ko je ovo? – naletio je i bivši kolega baš iz sportske rubrike, podaci su poznati redakciji.
- A tko je ona? - upitala nas je i gospođa koju smo zamolili da s kolicima za spizu pričeka cca pola minute, dok meštri od fotografije odrade kraći set.
- Nogometašica Splita, gospođo.
- A igra li i za Hrvatsku? - uzvratila je novim pitanjem.
- Ne, ona Vam je rođena u Kanadi, ali igra za Venezuelu odakle je porijeklom – pokušali smo pojednostavnit priču, no da je u pitanju strip vjerojatno bi gospođi svejedno iznad glave bio onaj oblačić s upitnicima.
Samo mi je još falilo da naleti i svastika koja živi baš u istoj ulici. Vjerojatno bi mi se u tom slučaju doma ohladila večera dok bi prostrijeljen pogledom ženi objašnjava’ sve ono šta sam već i njima, nogometašica, Kanada, Venezuela...
O’Neill je igrala u Švedskoj, u dva kluba u Italiji, Francuskoj, Škotskoj. No, u isti se klub, grad vratila samo kada je u pitanju njen aktualni dom Split. Nakon što je kratko bila članica ŽNK Splita 2019., kada su se igračice trenera Božidara Miletića prvi put u povijesti kluba okušale u Ligi prvakinja, ove sezone ponovno uživa u nogometu i životu u gradu pod Marjanom.
- U Splitu mi se sve svidjelo još kada sam prvi put tu igrala, grad, vrijeme...– rekla nam je O’Neill, vezna igračica koja je prošle sezone bila članica Rangersa iz Glasgowa.
- Željela sam ove sezone opet igrati s prijateljicom iz djetinjstva Stephanie Bukovec, da se pokušamo sa Splitom plasirati u LP. Znamo se iz Toronta od 12. godine, otkad smo zajedno igrale s dječacima – ispričala nam je na Žnjanu O’Neill o suigračici vratarki Splita Bukovec, također Kanađanki i povratnici u Split, sustanarki, porijeklom Hrvatici, članici “kockastih”.
Klub se digao
- Rekla mi je Steph kako se u međuvremenu klub digao na još viši nivo, da ima izrazito dobrog kondicijskog trenera i fizioterapeuta, što mi je bilo bitno zbog mogućih ozljeda. Sve to je presudilo, ali i ovo splitsko sunce. Bila sam ovdje ljetos i na odmoru, a zatim sam se vratila - potpisati ugovor.
Promijenila si već dosta klubova otkad si 2017. zaigrala u Europi, švedska Husqvarna, Roma, Pink Bari, Split, francuski Fleury, Rangers pa opet Split?
- U ženskom nogometu susrećeš se sa stvarima kojih vjerojatno nema u muškom. U jednom klubu su tako htjeli da na društvenim mrežama objavljujem isključivo nogometne fotografije.
Zašto? Pa ne objavljuješ neprimjerene fotografije.
- Tražim samo da nas jednako poštuju kao i nogometaše. U drugom klubu nismo imali pravog fizioterapeuta, a kada smo ga imali ponašao se neprofesionalno, neprimjereno. Naravno, ženski klubovi su i financijski u težoj situaciji, igra se na lošim terenima zbog čega prijete ozljede... Nije uvijek tako, ali i zbog takvih razloga sam mijenjala klubove.
Je li na kraju taj fizioterapeut dobio otkaz?
- Nije. Nažalost, takve stvari se ne događaju rijetko. Slično sam doživjela u još jednom klubu, fizioterapeut je imao četrdesetak godina. U Splitu imamo mlađeg, naših je godina i vrlo profesionalan. U jednom klubu sve je bilo dobro, ali kod dogovora oko novog ugovora to nisu mogli ispoštovati.
Može li se dobro živjeti od ženskog nogometa, toliko da se iz Kanade isplati doći igrati u Hrvatsku?
- Definitivno, imamo plaću, smještaj, automobil na raspolaganju. Mogu živjeti normalno, ali tužna je realnost da klubovi ne mogu to priuštiti za sve igračice. Da s nekom drugom igračicom pričate možda bi odgovor bio drugačiji. Nema ljepšeg posla od igranja nogometa. Ne očekujem zaradu kao Messi ili Neymar, ali imam i diplomu i smatram da zaslužujem dobro živjeti. Često nisam željela mijenjati klub, ali bila sam na to primorana. U zadnjem sam provela godinu i pol. Voljela bih ostati tri-četiri godine u istom klubu, pronaći život, pa i muškarca ha, ha.
Možda baš u Splitu?
- Da. Treba se sve poklopiti, da se u tom mjestu osjećaš kao doma, da klub ima ambicije, dobre uvjete. Ova sezona u Splitu je zasad odlična, a pogotovo će biti ako osvojimo prvenstvo, izborimo LP. Vidjet ćemo. Split mi se jako sviđa. Travanj je, a sjedim uz more, na suncu. Prethodno sam bila u Škotskoj. Tamo je stalno padala kiša i bilo je hladno. Obožavam i ovdašnju hranu.
Obožava ćevape
Što najviše voliš ovdje pojesti?
- Ćevape, ali trudim se da ih ne jedem često ha, ha. Volim i fuže s tartufima.
Već si obišla i neke hrvatske destinacije?
- Lastovo, Čiovo, Hvar, Korčulu, Drvenik, Krku, Plitvička jezera, Makarsku, Trogir... Nekoliko puta sam dolazila kao turist.
Jesi li naučila i neke hrvatske riječi?
- Guštam ovdje! Dobro jutro. Dobar dan.
A “šporke riči”?
- Ku..o, pi...ce, j...m ti m...r - ispalila je kao iz topa.
Koristiš li to i na utakmici?
- Ponekad ha, ha.
Rođena si u Kanadi, ali igraš za Venezuelu?
- Imam venezuelansko, talijansko, irsko te tehnički i škotsko porijeklo. Majka je rođena u Venezueli, a ima i talijanskih korijena, imam i tamošnje državljanstvo. Otac je rođen u Kanadi, porijeklom je Irac, ali njegova biološka majka je iz Škotske. U mlađim kategorijama bila sam u reprezentativnim kampovima. Tu je bilo mnogo političkih odluka, zakulisnih igrica... Uvijek sam rado išla na treninge, ali kada sam to vidjela s 14-15 godina otac me morao nagovarati da idem na ta okupljanja. Odlučila sam tad da neću igrati za Kanadu. Nisam osjećala strast igrati tu, nije mi se sviđalo to okruženje ni tip nogometa.
Zar toga ima čak i u Kanadi?
- Nažalost toga valjda ima svugdje, samo se tamo možda bolje skriva. S obzirom na veliki broj kvalitetnih igračica manje se osjeti ako ne igraju baš najbolje. Moj cilj je bio igrati u SAD-u zbog stipendije, pa u Europi. Nisam razmišljala o reprezentaciji, ali su me zvali iz Venezuele. Svidjelo mi se i što je tada stigla nova izbornica iz Italije (Pamela Conti, nap.a.). Rekla mi je da ne poznaje nikog te da sve startamo od nule – uz veliku dozu emocija o tome nam je pričala O’Neill.
- Kao dijete uvijek sam se osjećala Venezuelankom. Volim tamošnju klimu, glazbu, mentalitet... Tamošnja rodbina uvijek mi je govorila da sam prava Venezuelanka, ali nisam razumjela što mi govore do prvog okupljanja. Tada sam vidjela kako se ponašaju, pričaju, šale, plešu, ali i kako se sve brinemo jedna o drugoj iako smo i konkurentice za poziciju. Odmah sam osjetila da mi je tu mjesto. Moraš se osjećati da negdje pripadaš, da si za taj dres spremna umrijeti na terenu.
Copa America
Kako je u ova pandemijska vremena putovati na drugi kraj svijeta usred sezone?
- Na jedno okupljanje sam letjela 36 sati! Kampove smo imali i u Ekvadoru, Kolumbiji, Brazilu, Turskoj, Italiji jer mnogo igračica nastupa u Europi. U zadnje vrijeme su okupljanja u Južnoj Americi jer nas u lipnju čeka Copa America u Kolumbiji. To su nam ujedno i kvalifikacije za SP.
Hoćeš li biti spremna za Copu?
- Trebala bih biti. Imala sam manju ozljedu koljena, ali za mjesec dana bih trebala biti na travnjaku.
Kakva je sada situacija u Venezueli? Donedavno su od tamo stizale vijesti o velikoj političkoj i ekonomskoj krizi, nestašici hrane, lijekova, visokoj stopi kriminala?
- Zato je i dio moje rodbine odselio. Sada je situacija bolja, nema nestašica hrane, ali je zbog velike inflacije skupa za tamošnje prilike.
A sigurnosna situacija?
- Glavni grad Caracas u kojem mi je rodbina je prije par godina proglašen najopasnijim na svijetu vikendom, a u analizu su bili uključeni i gradovi u kojima se ratovalo. Sada je mnogo bolje, iako u reprezentaciji imamo jako osiguranje, nacionalnu policiju s puškama koja nas stalno prati. Ako sama izađem iz zračne luke prate me četiri policajca. To je i zbog toga što imamo vrlo strastvene navijače. U jeku pandemije igrale smo pred praznim tribinama u Caracasu. Sat i pol nakon susreta od navijača nismo mogle ući u autobus.
Čak oko 20 posto stanovništva je emigriralo zadnjih godina, oko 5,4 milijuna ljudi?
- Ne opravdavam nikog, ali stopa kriminala bila je visoka jer su ljudi bili očajni. Što bi bilo tko od nas napravio da mu dijete gladuje, a nema novca da mu kupi hranu? No, sada je situacija mnogo bolja. Ako se nastavi popravljati tamo ću preseliti u mirovini.
Nevjerojatno s obzirom da Venezuela ima najveće svjetske rezerve nafte?
- Venezuela bi mogla biti jedna od najbogatijih država svijeta. To je predivna zemlja prekrasnih ljudi, pozitivni su unatoč svemu. Kada sam odlučila igrati za Venezuelu u samo dva dana od pet došla sam do čak 35 tisuća pratitelja na instagramu.
Sada ih imaš čak 243 tisuće?
- U Venezueli sam bila i na televiziji. Tamo je baseball glavni sport, ali iznenadilo me što se i ženski nogomet prati skoro kao muški. Nadimak reprezentacije je isti “La Vinotinto”, crno vino. Navijači mi stalno šalju poruke, brinu zbog ozljede, čak pišu da se mole za mene. Zovu me Kim Kardashian južnoameričkog nogometa. Broj pratitelja mi je znatno porastao otkad igram za Venezuelu.
Venezuelanke slove kao najljepše žene svijeta? Po rekordnih šest titula Miss Svijeta imaju Venezuela i Indija?
- Istina je, kažu da je Venezuela poznata po djevojkama i plažama. Venezuelanke su prirodne, ne pretjeruju sa šminkom. U Venezueli i sve nogometašice uređuju kosu, nokte. Tamo me navijači respektiraju kao nogometašicu i ako se sredim. U ženskom sportu zna se dogoditi da gubiš na kredibilitetu na terenu ako se malo središ. U jednom klubu su mi sugerirali da se više fokusiram na nogomet. Dok dajem sve od sebe i ponašam se profesionalno, kakve veze ima to što sam se našminkala ili sredila kosu. Nije to isto kao da izlazim po partyjima, festivalima. Jednom sam nakon velikog pljuska bila potpuno mokra prije davanja intervjua. Htjela sam barem malo osušiti kosu, a savjetovali su mi da svežem kosu u rep i izgledam “profesionalno”, “sportski”.
Kakva iskustva imaš u Hrvatskoj?
- Uopće nema problema. Imamo odličnog predsjednika (Alena Moharića, nap.a.). Nije ga briga hoću li urediti kosu ili ne, samo da na terenu dajem sve od sebe i da se ponašam profesionalno, što i radim. Ne izlazim, ne pijem, ne pušim... Djevojke mogu igrati nogomet i izgledati lijepo, ženstveno, uređene kose, noktiju, našminkane..., istovremeno biti balerine, plesačice, pjevačice, što god požele. Moramo se boriti protiv predrasuda kako nogometašice izgledaju i kako se ponašaju. Djevojka može uživati u tome da se uredi za izlazak na večeru, kavu i igrati nogomet.
U Hrvatskoj Splićanke slove kao najljepše?
- To je istina, Splićanke su vrlo lijepe. Momci malo zaostaju ha, ha. Šalim se. Da, često vidim zajedno predivnu djevojku i “prosječnog” momka, ali to je vjerojatno samo zato što je u Splitu zaista mnogo jako lijepih djevojaka i to samo pokazuje koliko su važni osobnost i druge stvari.
Tko je onda ljepši Venezuelanke ili Splićanke?
- Prilično su drugačije. Ideal ljepote u Splitu je mršava djevojka. U Venezueli više cijene kad imaju malo “mesa”. I u Venezueli se djevojke znaju podvrgnuti estetskim zahvatima, ali su prirodnije lijepe. Splićanke su predivne, ali su ipak ljepše cure iz Venezuele. No, ja sam tu subjektivna!
Imaš li nekog posebnog u svom životu?
- Nemam momka, moj ljubavni život trenutno ne postoji ha, ha. Dobivam tek mnogo neugodnih poruka, ne iz Hrvatske. U Splitu ne poznajem mnogo ljudi. Prvi put sam tu bila kratko, a sada sam stigla u jeku pandemije, pa sam često i izbivala zbog reprezentacije. Što bude, bit će. Volim svoj život i guštam ovdje.
Mogu li biti malo nepristojan pa reći da onda očito nešto zaista nije u redu sa Splićanima?
- Ha, ha... Često se volim šaliti. Ovdje mnogi pričaju engleski, ali te neke šale ne razumiju. Muškarci su ovdje malo tradicionalni, rezerviraniji, kao i djevojke. Volim kad su ljudi uvijek prirodni. Sviđaju mi se muškarci koji vole fitness, sport, duhoviti, zabavni, koji se znaju ponašati, ali trenutno sam fokusirana na nogomet, da se sa Splitom kvalificiram u LP, a s reprezentacijom na SP. No, upoznam li nekog zabavnog, sportskog tipa s kojim ću se slagati neću tome zatvoriti vrata. Bitnija mi je osobnost nego izgled, volim samopouzdane muškarce. Danas nije lako upoznati nekog neovisno u kojem gradu živiš, nema to veze sa Splitom.
Što radiš kad ne treniraš?
- Popijem kavu, prošetam na Žnjanu s prijateljima ili igram Fifu, društvene igre, odem nešto pojesti. Živim jednostavno. Volim i paddle boarding, vožnje brodom, putovati. Posjetila sam dosad tridesetak država.
I ove sezone utrka je udvoje za titulom Splita i branitelja naslova Osijeka?
- Ako budemo igrale kao ekipa, kako znamo, vjerujem da ćemo na kraju slaviti i izboriti LP pa da ću i s Venezuelom osigurati SP. Bila sam prva nogometašica iz Venezuele koja je zabila gol u LP, želim da i kao reprezentacija pišemo povijest.