Uber Black je uveo Quiet Driver mod uz pomoć kojeg prilikom narudžbe taksija osoba može zatražiti da vozač šuti. Opcija je potpuno besplatna, no samo za Uber Black i Uber Black SUV premium vožnju. Mišljenja oko ove opcije su podijeljena, piše 100 posto.
Znanstvena istraživanja naglašavaju važnost ovakvih, općenito potcjenjenih interakcija. “ Ova vrsta minimalnih interakcija s ljudima čini da se dobro osjećamo, odnosno da smo povezani“, kaže Gillian Sandstrom, profesor sa sveučilišta u Essexu. „To čini da osjećamo veće povjerenje prema svijetu i daje osjećaj zajednice. Mislim da je to nešto što ljudi zaista trebaju. Treba nam da se osjećamo kao da smo dio nečega čemu pripadamo. Kada to ne osjećamo, patimo od različitih negativnih posljedica.“
Usamljenost se razlikuje od fizičke samoće i može imati važan utjecaj na naše mentalno i fizičko zdravlje. Osjećaj izoliranosti, pokazalo se, može imati jednak utjecaj na naš životni vijek kao pušenje i pretilost.Sociologija tako razlikuje jake veze, koje imamo na primjer s obitelji i prijateljima, od onih slabih, koje imamo s poznanicima.
Termine je skovao sociolog Mark Granovetter na Stanfordu, a njegovo istraživanje iz 1973. godine je pokazalo kako su posebno za jednu grupu slabe veze važnije od jakih, a to su oni koji su u potrazi za poslom. Njegov je stav da iako će jake veze imati veću motivaciju da im pomognu, budući pripadaju istom socijalnom krugu, one neće biti u mogućnosti proširiti im opcije.
Slabe veze su mostovi prema posve drugim judima s kojima inače nemate poveznice. Oni će biti ti koji imaju novu informaciju koja vama može pomoći, objašnjava Sandstrom
Znanost je rekla svoje, a mi smo za mišljenje pitali i Zagrepčane.
Ana (48), prodavačica
Lako započinjem razgovor s prodavačima, taksistima i drugim ljudima koji rade u uslužnim djelatnostima. Budući radim kao prodavačica naviknula sam časkati s kupcima, iako ni meni nije uvijek do razgovora, no tada se prisilim. Čini mi se da bi moglo biti dosta neugodno sjediti u taksiju kad znaš da si od nekoga unaprijed tražio da šuti. Meni ne smeta razgovaranje s taksistima, premda sam znala doživjeti vrlo neobične stvari u taksiju.
Bilo je tu svega od seksualnih aluzija do vrlo živčanih vozača koji su cijelo vijeme psovali i cijeli svijet im je bio kriv što moraju voziti u vrijeme gužve. Stvarno mi nije jasno kako osoba koja vozi taksi može biti živčana jer je gužva, pa gužva je svaki dan, to je kao da sam ja svaki dan živčana jer moram kupcu dati račun i još psujem zbog toga.
Marina (40), pravnica
Small talk me iscrpljuje jer je to često samo obična kurtoazija i nema nikakvo značenje. Jednom u deset puta sam možda raspoložena razgovarati s taksistom o ruti vožnje i cijenim ako vozač pita samo ono što je nužno. Razgovor o vremenu i politici samo vodi u nove teme pa mi se tako često zna dogodit da me vozač zadržava dok mi ne ispriča do kraja svoju priču koja je za mene posve nevažna.
Općenito, puno ljudi je sklono voditi takve razgovore da bi izbjegli neugodnu tišinu, naprosto ne znaju ne pričati. Mislim da je ova nova Uberova opcija malo pretjerana. Čini mi se kao da je nastala iz novog trenda da se umjesto razgovora šalju poruke jer su manje obavezujuće, a sve češće se zbog njihove masovnosti na njih i ne odgovara pa se slično tome i jednim klikom može odabrati da se uopće ne komunicira. Zdravije bi bilo kada bi osoba mogla u startu reći da ne želi komunicirati.
Davor Pongracic/CROPIX
Zoran (50), maser
Nisam tip koji bi samo šutio, no i takvih ima pa zašto ne bi ljudima ponudili i tu opciju. Osobno neću započeti komunikaciju s nepoznatom osobom na autobusnoj stanici, no ako s nekim trebam provesti više vremena odgovara mi da razgovaramo. Kad mi dođe osoba na masažu prije nego počnemo volim porazgovarati kako bi znao u kojem smjeru ići s terapijom. No za vrijeme masaže se vodim željom klijenta. Ukoliko klijent ne komunicira ja to poštujem i ne krećem s temama. Ukoliko klijent započne temu, naravno da ću prihvatiti razgovor. Ako daješ usluge moraš se prilagoditi željama korisnika.
Slavica(39), PR menadžerica
Kad naručim taksi molim se bogu da taksist šuti. Želim vrijeme u taksiju provesti u miru koji mi je potreban da se resetiramo između dva sastanka ili da malo predahnem od svakodnevne ludnice. Taksisti ponekad znaju bit vrlo neugodni, neki su agresivni do te mjere da mi ponekad dođe da pobjegnem iz jurećeg automobila. Najgore od svega mi je kad me zovu djevojčice ili lutko, kao da sam prostitutka koju su skupili sa štajge. Što je najgore ni ne znaju da su me uvrijedili.
Tišina je za mene neprocjenjiva i ako za nju moram izdvojiti više novaca, spremna sam to učiniti. Razgovori s uslužnim djelatnicima i nepoznatim osobama me iznimno umaraju i ne donose mi nikakvo zadovoljstvo. Bila bih najsretnija da mi se nitko ni ne obraća. Znam da zvučim autistično, no zapravo sam vrlo socijalna osoba i puno komuniciram s drugim ljudima. Važno mi je da energija koju ulažem u interakciju s drugim ljudima ima neki smisao. Časkanje, koje je samo sebi svrha, je za mene samo nepotrebna buka.
iStock
Patrik (31), glazbenik
Volim kad su ljudi pristojni, no pitanje je mjere. Treba postojati neka granica između klijenta i onoga tko pruža uslugu. Ugodno je časkati uz piće sa zanimljivim konobarom, s druge strane taksisti znaju zaista biti naporni. Zapravo me ne interesiraju tuđa mišljenja o politici i stanju u zemlji. Ponekad me od tih silnih priča zaboli i glava, naporno je i nepotrebno.
Tamara (30), ekonomistica
Općenito nisam za small talk s neznancima, te mi situacije pričinjavaju toliku nelagodu i napor da sve što kažem, a što želim da zvuči simpatično, na kraju ispadne jako pogrešno. Najgori mi je small talk kod frizera. S jedne strane se osjećam glupo jer se žena oko mene vrti barem sat vremena i onda kažem nešto tipa: "Konačno je sunčano vani" i odmah si pomislim "O bože, od svega si se baš za to odlučila. Za vremensku prognozu. Stvarno."
Valerija (37), novinarka
Meni je to ok opcija za nekoga tko bi baš htio izbjeći svaki kontakt, ali ipak i nepotrebna. Ako netko posjeduje imalo socijalnih vještina i uljudnosti može na diskretan način dati do znanja da ima posla ili da je umoran te da ne stigne razgovarati. Recimo odmah možeš sjesti na stražnje sjedalo (pogotovo ako si sam) i time si već definitivno dao do znanja da ne želiš razgovarati. Ako to nije dovoljno tu su mobiteli, izvadiš ga i tipkaš. Ukoliko je taksist nasrtljiv i dalje zabada nos, njemu bojim se ni opcija '"ne želim razgovor" neće pomoći. Tada si dajem za pravo da kažem: "Oprostite evo nešto hitno radim sad pa ću vam kasnije reći". Naravno to kasnije bude evo skrenete tu i tamo izlazim. Teško se izgovarati da nešto hitno radiš ako se u pet ujutro vraćaš pijen iz kluba, ali obično su tad najzabavniji razgovori. Tako i je jedan taksist ispirčao cijelu sovju povijest švercanja traperica iz Trsta i to kako se u to vrijeme iz klubova novac iznosio u vrećama. Nemam inače ništa protiv small talka, ako je netko pristojan, i ako se prvi put vidimo persiranje mi je jako bitno. Ne mogu opisati stupanj ljigavosti kada mi je jednom taksist, nakon 20 sekundi 'poznanstva' i 50 prijeđenih metara počeo govoriti "ti". Ovako je to nekako išlo. Kažem mu da idemo bubam sad u'Tvornicu'. A on će: "Izlaziš često. Gdje inače izlaziš?"i slična raspitivanja o privatnom životu... Nije bila riječ o mlađem dečku ,nego čovjeku koji je skoro star kao moj tata. Užasno neugodna situacija u kojoj također grabim mobitel i tipkam i natipkavam do besvijesti.