Stanovi odavno nisu svjedočili činu kojeg se moglo vidjeti u drugoligaškom ogledu Zadra i BSK -a i Bijelog Brda, kad je na domaćim vratima osvanuo Antonio Repić, umjesto ozlijeđenog Josipa Bendera! Podsjetimo, zadarski vratar igru je napustio u 84. minuti nakon neugodnog sudara sa suparničkim igračem i hitno je prebačen u Opću bolnicu Zadar. Rukavice je u ruke uzeo Repić i odvažno stao ispred mreže. Prije toga, točnije na samom početku dvoboja zabio je odlučujući pogodak i tri velika boda za svoju momčad.
Je li postojao dogovor, ukoliko se dogodi slična situacija, kad se nakon treće odrađene zamjene igrača, pomoć mora tražiti iznutra?
- Ma kakvi! Nema tu nikakvog dogovora, jer se najmanje priča o takvoj mogućnosti, zapravo, rijetko se događa da bismo i to stavili u plan priprema za utakmicu. Uzeo sam dres i rukavice, jer mi se u glavi vrtjelo kako netko mora preuzeti odgovornost. Osjećao sam se najbolje i rekao treneru Krešimiru Sunari: "Idem na gol!", čime se odmah složio. Nakon njegovih rječi i meni se samopuzdanje podiglo.
Uvijek se u takvim situacijama postavlja pitanje o tremi, koja zna drmati pričuvne vratare , kamoli ne čovjeka koji je zadužen za golove. Je li bilo "vatre" u glavi?
- Nimalo! I to iz razloga što sam znao da će naša obrana odraditi dobar posao, nadalje, nakon ozljede Bendera obje momčadi su se nekako isupuhale, umor je također učinio svoje. Gosti su mi svega jednom zaprijetili, bio je nezgodan ubačaj, ali i ta je opasnost otklonjena na vrijeme.
Jeste li u karijeri imali neku sličnu situaciju, ili je ovo prvo takvo iskustvo s rukavicama?
-Nisam se našao u sličnoj prigodi, ali svako iskustvo dobro dođe! Jedino sam znao na treninzima braniti poneki penal ili slobodan udarac, onako iz zafrkancije, za piće!
Svi su pohvalili Vaš iskorak prema vratima i odlučnost kako bi se sačuvala prva ovosezonska pobjeda. Kako je bilo u svlačionici?
-Ludo i veselo, posebice nakon saznanja kako Bender neće imati nekih značajnijih problema, istina, deset šavova na glavi nije malo, ali to će brzo zacijeliti, pa ga možemo protiv Lučkog u nedjelju očekivati u sastavu. Pohvale? Jest, godilo mi je priznanje suigrača, još više stisak ruke Tome Gluića, trenera naših vratara koji mi je rekao da se moram priključiti njegovim treninzima.
Dugo se nije znalo hoćete li i drugu sezonu za redom nositi dres Zadra, nekako se sve malo razdužilo. U konačnici opet se u plavom zadarskom dresu. Gdje je zapinjalo?
- Zna se u čemu bude problema, ali to je iza nas, glavno da sam ponovno u jednoj dobroj sredini koja ima plan povratka u Prvu ligu. Ako smo se uspjeli iz Treće odvesti u Drugu ligu, vjerujem da možemo i do Prve. Korak po korak, postajemo sve stabilniji, jer nije lako prešaltati se iz nižeg u viši razred nogomet u kojem je kvaliteta podosta izraženija. Evo, skupili smo četiri boda, nije puno, međutim, postoji prostor za napredak u našoj igri i možemo više nego se pokazalo na početku sezone.
Mnogima nije poznato kako ste neko vrijeme bili i "dite" Hajduka, onda se priča krenula odvijati u drugom smjeru. Što se događalo?
- Uzeli su me kao dijete iz Trogira, punih dvanaest godina imao sam knjižicu Hajduka, ali stalno su me slali na posudbe, nikako nisam uspijevao ući u prvu momčad. Nakon dvadeset prve godine odlučio sam otići u Istru vidjeti mogu li igrati u Prvoj ligi. Proveo sam u Puli dvije sezone, potom otišao jednu u Široki, iza toga se ukazala prigoda za odlazak u Kinu. Odletio sam tamo i kratko se zadržao, jer nije sve tako lijepo i bajno kako se priča o tamošnjim klubovima i nogometu kod njih. Poslije kaštelanskog Vala, javio se Zadar i nisam pogriješio, jer sredina je koja obećava.
