Srušimo stadion i izgradimo novi. Mislim na Poljud. Da, trljate oči. Baš Poljud. Dosta ga je bilo.
Vrijeme je da ga se sruši i da na istom mjestu izgradimo novi, bolji, moderni stadion koji će Hajduku biti pravi dom u desetljećima koja su pred nama.
Površni čitatelji laki na okidaču i brzi na komentarima neće ić' puno dalje od naslova, eventualno uvoda. I jasno mi je da ovdje riskiram s komentarima tipa "Smolčiću, ruši ćaćino", ili "crvu, kopaj materino".
Moram priznati da bi i meni na prvu srce lagano zastalo, a živci poskočili, no ako malo stanete i maknete emocije, koje jesu zajebana stvar, ali ipak sa strane, rušenje Poljuda makar je tema koju valja polako otvoriti, a potom i detaljno ispitati.
Koji nam je povod za takvo "lansiranje"? Ideja koja se proteklih mjeseci vrti je obnova krova od leksan ploča na Poljudu. Pozvao je i splitski poteštat Ivica Puljak i HNS i Vladu RH da se nađe način, složi model... I to bi trebalo stajati "pišljivih" stotinjak milijuna kuna. Pa zar Poljud ne zaslužuje novo ruho? Po mome mišljenju, ne. Stadion koji je izgrađen na močvarnom tlu još za Mediteranskih igara 1979. godine, prije 42 godine, ima ozbiljnih problema, a krov od leksan ploča samo je jedan od njih. Dok se priča zakotrlja, izaberu se izvođači, ako sve to naravno uspije, obnovit ćemo za ozbiljan novac krov stadionu koji će u to vrijeme imati pedesetak godina. Pa koliko će uopće taj stadion trajat'?
Atletska staza bez funkcije
Brzo mi na pamet padne priča s "kultnim" Maksimirom. Sjećate se koliki su milijuni ulupani i godine potrošene na priču o obnovi Maksimira, da bi se putem zaključilo kako je ipak bolje stadion srušiti i izgraditi novi. Nekako tako, na početku priče, sada je i Poljud.
Stadion koji je u svoje doba bio čudo, prelijep, arhitektonski biser, školjka, kako god, danas ne udovoljava potrebama modernog nogometnog kluba. Tlocrtno zauzima oko 47.000 metara četvornih, dok puno ozbiljniji stadioni s nizom sadržaja u svojoj "utrobi" poput Old Trafforda zauzimaju znatno manji prostor, a nude puno veći komfor. I imaju više mjesta na tribinama. Jedan od razloga jest – atletska staza.
Zamislite da ste u prvom redu, na novom Poljudu, Livaja igra svoju zadnju sezonu, stigao je Dinamo... A u 87. minuti Marko, sada već rekorder po broju nastupa u HNL-u, projuri pored vas, kapljica njegova znoja opali vas po čelu, a on se sjuri prema "modrome" golu i donese tri boda s kojima "bijeli" osvajaju jesensku titulu. Na ovom Poljudu za tako nešto trebao bi zapuhat tajfun, da se kapljica "baci" do tribina.
Nemojte me krivo shvatiti, što bi rekli naši stari, ali atletska staza... Treba li nam baš? Na stadionu s 35.000 ljudi?
Sad će se Ivan Veštić početi križati, pa ja sam osobno kao novinar dobar dio karijere proveo uz atletiku, pratio Blanku, bio i dio organizacijskog odbora Kupa kontinenata 2010. godine na Poljudu... Ali, treba li nam staza za jedno natjecanje svakih dvadeset godina? Nije li bolje i svrsishodnije urediti Park mladeži kao pravi atletski stadion, urediti i tribine i imati nekakav "Hanžekovićev memorijal" svake godine, miting koji će biti dio Splita i stadion s kojim će atletski Split živjeti.
Uglavnom, ako se slažete da je to dobra opcija, nastavite čitati. U protivnom, izađite iz teksta i nastavite psovati.
A gdje su ti uspjesi?
Ali, zašto srušiti Poljud. Vraćamo se emocijama koje su, ponavljamo, zajebane. Jesu, ali na način da ti uglavnom zamagle vid. Kao tinejdžeru koji se prvi put zaljubi, pa ne vidi dalje od nosa.
Taj Poljud, za koji smo kao hajdukovci vezani, purgeri su, sjećate se, u kontekstu reprezentacije proglasili "ukletim stadionom". A mi smo im dokazivali kako su to piz..... U međuvremenu se reprezentacija ugnijezdila na Poljudu i lipo im je, a Hajduk... Kad pogledate unazad, ni titule, ni kupa već ohoho... Ispada da Poljud jest ukleti stadion – za Hajduk.
Nije sad baš da su tu "bijeli" proživjeli neke svoje najbolje dane. Bile su tu "lude osamdesete" s Vujovićima, Sliškovićem i ostalom družinom, ali isto bez prevelikih plodova, dva kupa i bez naslova prvaka Jugoslavije. Bila je i legendarna sezona s četvrtfinalom Lige prvaka, nešto hrvatskih titula s timbrom Branka Grgića i "voila"... Eto vam Poljuda. Nosite ga doma.
E sad, kad smo se riješili atletske staze te imamo veliku površinu i pokazali da emocije i nisu neka prepreka, postavlja se i ključno pitanje. Pitanje svih pitanja. Odakle nam pare za novi stadion?
To i jest poanta, umjesto da 100 i kusur milijuna kuna bacimo na stari stadion, idemo krenuti s novim. Ideja je pregršt. Tu su europski fondovi. Ukoliko se Split, a blizu je, kandidira za Europske igre 2027., eto prilike. Da se nekako unutra ugradi i novi stadion.
Nadalje, Hrvatski nogometni savez već dugo planira izgradnju nacionalnog stadiona. Ne vide dalje od nosa, iliti Maksimira. Pa evo, neka kapne i iz Saveza nešto. Hajduk je u naletu, svekoliko pučanstvo se uključuje u projekt narodnog Hajduka. Ima i tu potencijala, prodati unaprijed jednu sezonu pretplata. OK, to je možda "bakšiš", ali jest nešto.
A posebni su potencijal poslovni prostori u stadionu, našlo bi se tu mjesta i za nekakav šoping-centar, prave restorane...
Uz to, Grad Split vapi za prostorom za Muzej sporta, Hajduk za reprezentativnim "fan shopom"... Postoji i opcija prodaje imena stadiona, na neki duži vremenski rok... Milijuni već kapaju... Sumnjate?
Prilika je to i da se testira koliko vrijedi brend Hajduka. Koliko bi bilo interesa za novi dom "bijelih". Na stadionu na kojemu bi svako mjesto imalo krov nad glavom. I neka bude to novi početak trofejnih sezona. Novi plac.
Možda mislite da smo poludjeli, treba tu golema i detaljna analiza, ali vrijeme je da se počne makar razmišljati o toj ideji. O novoj areni "bijelih".
Frane Vulas: Ne!!! Ne dajmo Poljud!
Kontra rušenja Poljuda! Ako se stadion može renovirat, modernizirat, ako se može izvuć za to lova iz EU fondova, pogotovo na račun toga šta je kulturno dobro, nemamo se šta mislit.
A još ako će to ispast puno jeftinije nego gradit posve novi i s obziron na brzinu gradnje kod nas nakon potresa u Baniji, apsolutno san kontra rušenja. Kad je krenila korona, Kinezi su sagradili novu bolnicu u sedan dana, a Japanci potreson srušenu dionicu autoceste u šest. Hrvatska u 365 dana od potresa nije sagradila nijednu kuću. Kad tako gradimo kuće, koliko bi nan tek tribalo za cili novi stadion?!
Ne triba nan ni neka nova Spaladium Arena. Da stadion izgradimo napola, da ne znan viri armatura iz nedovršene istočne tribine i da tako stoji do daljnjeg. Do potresa valjda. Ili da zbog malo para umisto pravog stadiona Hajduk dobije stadiončić ka Rijeka Rujevicu.
Ona je ka Charlize Theron
Naravno, ako bi se samo sanira krov prije nego nekome padne po glavi, a ne bi se napravilo skoro ništa drugo, poboljša komfor, napravile prave vip lože, muzej, obogatilo se ugostiteljsku ponudu, konačno maklo tartan stazu i približilo tribine terenu... onda to i nema previše smisla. Ali ako bi se konkretno stadion renovira, opet bi Hajduk ima poljudsku lipoticu. Damu koja se i u kasnin četrdesetima super drži. Charlize Theron. Pa neka je u pitanju „fejslifting”.
U arhitekturi simboli Splita su Dioklecijanova palača, Sv. Duje, pa Poljud. Kažu, ajmo srušit Poljud i sagradit novi, moderniji. Šta je iduće?
Ajmo srušit Dioklecijanovu palaču, carevu rezidenciju za odmor, i tu napravit modernije apartmane za bogate goste?! A isprid na Rivi centralnu obalu za privez megajahti da se ne umore šetat.
Ajmo za pola tih para obnovit stadion da bude moderniji, sigurniji, bolje iskoristiv. A „višak” love potrošit za izgradnju kampa. Nemojmo ponovit grešku iz sedandesetih. Tad se napravilo za to vrime moderan stadion, ali ne i prave uvjete di će u budućnosti rast igrači koji klub čine velikin.
A nogomet je od tada još iša strahovito naprid. Hajduku triba pravi kamp. To je najvažnije. A i to valjda košta desetak milijuna eura.
Kažu da je stadion od 45-50 godina već starina. Je, ali samo ako se ka mi skoro uopće nećeš brinit o njemu. Onda će svejedno ista sudbina vrlo brzo dočekat i novi. Šta fali recimo Anfieldu? Kultni stadion obnavlja se tribinu po tribinu. Modernizira se i istovremeno mu se povećava kapacitet.
Pa nisu Englezi i vlasnici kluba Amerikanci baš glupi kad obnavljaju stadion star 138 godina, na kojem je prvi još igra Everton! To rade prvo zato što je Liverpool jednako Anfield. A drugo zato šta je baš taj kult Anfielda, Kopa ono šta posebno privlači navijače, donosi zaradu. I to je hrpa betona, željeza i cigli.
Ko je nama kriv šta svoju dosad nismo pazili, šta se jedna tribina ne zove po Tomislavu Iviću, druga po Bajdi Vukasu, treća po Frani Matošiću... Real obnavlja Santiago Bernabeu, Barca Camp Nou... Triba li još nabrajat? Nema odmora dok traje obnova – Poljuda!
Nije stadion kriv šta nema titula
Naravno, stari Anfield i ovaj sad nemaju previše sličnosti. Nisan baš škovacin Brzi iz “Mućki” kad je reka da i dalje mete iston metlon, samo joj je 17 puta prominija glavu s četkon, a 14 puta dršku. Ali taj duh, atmosfera Anfielda je najveća snaga Liverpoola. Koji je po atmosferi najpoznatiji nogometni stadion na svitu? A u nas?
A nije ta gomila betona i željeza na bivšoj močvari kriva šta klub već dugo nema prave rezultate, nego smo sami krivi, sam Hajduk, stanje u hrvatskon nogometu...
Liverpool nije bija prvak Engleske 30 godina, pa niko nije srušija Anfield zbog toga. Na Poljudu su održane Mediteranske igre, tu su puste velike, povijesne utakmice odigrane. Na Poljudu je igra HSV, Tottenham, Ajax..., tu je zapaljena jugoslavenska zastava 1990., tu su se slavile hrvatske titule...
Na Poljudu se smijalo i plakalo, radovalo i tugovalo. Za pravu ljubav prema balunu triba imat (i) dušu. Emocije su zajebana stvar. U nogometu pogotovo. Pustili smo bez borbe kultni, neprežaljeni Stari plac. Ne da(j)mo Poljud.
Ivo Bonković: DA!!! Poljud nije stadion za 21. stoljeće!
Idemo samo polako, po redu. Kao prvo, gradnja novog stadiona ne znači da Hajduk napušta Poljud. I novi se radi na istoj lokaciji. Dobro, to smo riješili.
Idemo dalje. Osjećaji, emocije i tako to. Dobro, ako ćemo se držati emocija, onda se nismo ni trebali seliti sa Starog placa. Jer gotovo sve što je vrijedilo u Hajdukovoj povijesti napravljeno je na toj ledini, gotovo svi najbolji igrači (osim Bake, Simovića, Zlatka i Zorana i još ponekog) igrali su na Starom placu. Pa kog smo vraga odlazili na Poljud? I što ćemo sad? Hoćemo li se vratiti na “stadion” na kojem su na vrhu betonskih zidova bila polomljena stakla da navijači ne bi preskakali preko zida? Ili da se vratimo na neizblanjane daske koje su glumile tribine na istoku i zapadu bivšeg stadiona. WC? Na Starom placu. Ma daj...
Dakle, riješili smo i tu priču o emocijama. Svako vrijeme nosi svoje emocije i ne smije biti zarobljenikom starih.
E, ako je ovo ljepotica...
A sad sami stadion. Poljudska “ljepotica”?! Ona je ljepotica ako se gleda iz drona, na sunčan dan i s 30 tisuća navijača na stadionu. Tada ona stvarno izgleda prekrasno. Sve ostalo je ajme i kuku. Svi koji dolaze na stadion znaju da s početkom kiše slijedi “stampedo” navijača, prvo krenu oni s nižih redova koji se povlače prema gore, o sjeveru da ne govorimo, a kako sve to gore prokišnjava, onda ni u 20. redu niste sigurni. Stolice su grozne, neudobne, na prolazima svaka druga betonska gromada je rasklapana, WC-i (unatoč činjenici da su dovedeni donekle u pristojno stanje) i dalje su takvi da morate spustiti glavu kako ne biste lupili u onaj kosi krov, za piće čekate u ogromnim redovima, a ako je kišni dan, noge su vam u redu do gležnja u vodi. Užas.
Da skratimo priču, Stari plac je bio stadion za 19. stoljeće, Poljud je bio za prvu i pol polovicu 20. stoljeća, a nama treba lipotica za 21. stoljeće.
Kog će nam vraga atletska staza kad po njoj nitko ne trči i samo oduzima prostor. Zamislite stadion na kojem bi navijači bili uz ogradu, tko bi smio s Poljuda odnijeti bodove? Treba nam engleski tip stadiona, a svi koji su bili na nekom od njih znaju kako to izgleda.Ispod tribina, koje se ekspresno pune i prazne, toliko je sadržaja, od pubova do fan shopova (pa čak i ambulanti ako vas slučajno zaboli zub da dobijete aspirin), da vam se ne da nakon okončanja poluvremena vratiti se i gledati utakmicu.
Vrlo neugledno izgledaju i prostorije u unutrašnjosti Poljuda, sve je to stisnuto, hladno, mračno...prošlo svršeno vrijeme.
Novi stadion na manje kvadrata imao bi prostora i za hotel, i veliki muzej Hajduka, i veliki fan shop, i velike svijetle klupske prostorije, i velike zatvorene dvorane za trening, i veliki parking, i još hrpu sadržaja, a u okolnom prostoru koji je ogromnih dimenzija, a ne služe ničemu, klub bi mogao napraviti pravi trening-kamp.
Novac? Sve što je moguće treba unovčiti, poput imena stadiona (nemojte samo sad s pričama, ala brale, nećemo da se stadion zove npr. VW Arena ili tako nešto, mi oćemo da se zove po barba Iviću... pa šta ga niste nazvali, imali ste ravno 43 godine da to napravite, u čemu je bio problem?!?!), a za ostalo treba naći sve moguće izvore, od kredita do najma ili prodaje poslovnih prostora, naći suulagača u hotel...
Stadion treba biti Hajdukov
Sad je pitanje čiji bi stadion bio. On, po meni, treba biti Hajdukov (što znači posredno i samoga grada Splita kao suvlasnika u klubu...), treba biti upisan na klub. To što se sadašnji stadion zove Gradski stadion Poljud nema nikakve veze s realnom situacijom. Nikakav se gradski sadržaj tamo ne događa, osim što krajem veljače trkači u sklopu Splitskog maratona po nečemu što je nekad bila tartan-staza otrče jedan krug. I gotovo. Toliko o Gradu na Poljudu.
A Grad se treba uhvatiti svoga posla, sportske infrastrukture na drugim mjestima, na području današnjeg ASK-a napraviti pravi atletski stadion s osam staza, i uz nju veliki (podzemni) parking i dvoranu za atletiku, možda i tu ima prostora za hotel (zamislite sportskog turizma, cijela bi Europa dolazila ovdje na pripreme), zatim novu dvoranu za košarku na Gripama, na mjestu postojeće koja je uvjetima iz 18. stoljeća, pa onda na istoku Splita (dakle istočno od poteza Gripe – ASK) nekoliko bazena, dvoranu za gimnastiku, odbojku i druge sportove za koje sada nema prostora... Gdje? A što fali da se nešto takvo izgradi na području kod TTTS-a. Time bi se ponudio sadržaj i građanima koji gravitiraju tom dijelu grada, i rasteretio centar jer sada sva djeca i roditelji za bilo kakav sportski sadržaj moraju u ova dva-tri gradska kvarta. I onda se čudimo gužvama i nedostatku parkirnog prostora...
Da, samo za sve ovo što smo napisali treba imati i viziju, i volju, i ljude koji će sve to realizirati. Ima li toga u Splitu? Nekako slutim odgovor...
