Nije nikad zamišljala da će živjeti u Hrvatskoj, na umu su joj bile Španjolska i Grčka, a Hrvatsku je više doživljavala kao destinaciju za odmor. Ali uvijek ju je nešto vuklo u Hrvatsku, korijenima njezine obitelji, i kadgod je putovala po svijetu i vraćala se u rodnu Australiju, koristila bi svaku priliku da uživa u ljepotama Hrvatske i miru Vrane, odakle su joj roditelji, mama Anka i otac pok. Mate Polegubić. Onda je 2015. godine odlučila da će Canberru zamijeniti Splitom. No, u tome je uspjela tek dvije godine poslije...
Ona je Tanja Polegubić, vlasnica tvrtke 'Salt with philosophers', u Splitu se već udomaćila, stekla prijatelje i poslovne partnere. Iz Australije se vratila prije dvije godine. Za nju je Split najbolja opcija, najbolji grad na obali. A kakav tek pogled puca na Split iz njezina trenutnog ureda! Čovjek ostane bez daha od te ljepote. Tim pogledom na Rivu, zvonik sv. Duje, Gradsku luku, more, Mosor i otoke oduševe se i domaći ljudi, a kamoli ne digitalni nomadi koji dođu u njezin Saltwater coworking prostor.
Tanja Polegubić je nova, četvrta, članica Poduzetničkog inkubatora HGK Županijske komore Split. Nedavno je potpisala ugovor o korištenju uredskog prostora i drugih usluga Poduzetničkog inkubatora na petom katu zgrade Komore, a s njom u uredu su i Splićanka Mia Monterisi, koja se nakon pet godina vratila iz Londona, i Zagrepčanka Marija Madiraca, koja se udala u Split. Svaka ima svoj posao, ali rade i zajedno.
- Oduševljene smo mogućnošću rada u Poduzetničkom inkubatoru. Mi smo kreativni hub koji okuplja i spaja poduzetnike, bavimo se poslovnim savjetovanjem, digitalnim marketingom, oglašavanjem, PR-om, web dizajnom, e-trgovinom, videoprodukcijom, organizacijom događaja i brendiranjem, privlačimo ljude iz cijelog svijeta koji su izabrali Split kao mjesto za život i rad, radimo na širenju mreže poduzetnika koji međusobno dijele znanja, iskustvo i motivaciju - govori Tanja Polegubić.
Rođena je u glavnom gradu Australije. Ima dva starija brata - Domagoja i Trpimira, a govori nam i da ju je otac zvao imenom Jelena. Prvi put je došla u Hrvatsku 1992. godine, kad je imala jedanaest godina. Došla je s mamom jer se baka razboljela. Ostale su dva mjeseca. S devetnaest godina došla je drugi put, u sklopu projekta koji je organizirala Hrvatska matica iseljenika. Sama je uštedjela za put, u Australiji se može početi raditi s četrnaest godina i devet mjeseci, i ona je radila u toj dobi.
Bila je tada tri tjedna u Trstenom, pomagala je s drugim volonterima u čišćenju Arboretuma nakon požara. Prisjeća se da je tom prilikom upoznala ljude koji su joj i danas prijatelji. U to vrijeme nekoliko mjeseci je pauzirala na fakultetu i putovala po Europi. Kako kaže, kad se jednom počne putovati, nema kraja. A u poslu, ured može biti bilo gdje.
Stručnjakinja je za multimediju, u Australiji je studirala vizualne komunikacije, a u Italiji, u Milanu, još i dizajn i tehnologiju. Za vrijeme studija imala je nekoliko freelance projekata. Radila je i kao savjetnica za komunikacije u jednom međunarodnom programu za zemlje u razvoju, putovala je u više zemalja, a kad govori o tome što ju je vuklo u Hrvatsku, kroz smijeh kaže da joj je mama bila ovdje dok je bila trudna. Možda je to razlog zašto je na svakom putu po Europi uvijek dolazila u Hrvatsku, a na kraju se i skrasila u Splitu.
- Nisam razmišljala o tome da bih živjela u Hrvatskoj. Ali pitala sam se: zašto se uvijek vraćam? U Canberri smo uvijek bili povezani s Hrvatskom, u Crkvi, hrvatskoj školi, kroz folklorni ples i nogomet. U srednjoj školi sam počela igrati u ženskoj nogometnoj ekipi, a to sam nastavila i u Splitu. Igram u expat grupi, više nas iz raznih zemalja koji živimo u Splitu igramo nogomet jednom, dvaput tjedno. Nije to neka nogometna karijera, ali volim nogomet - govori Tanja uz osmijeh.
Nedugo nakon što se 2015. godine odlučila preseliti u Split, njezin otac se razbolio, pa je odustala od povratka. Nažalost, otac joj je preminuo prije tri godine, ostala je još neko vrijeme u Canberri i potom rekla u firmi gdje je radila da želi nastaviti projekt, ali da želi živjeti u Splitu. I drugi kolege su bili u Nigeriji ili Indoneziji, nitko nije bio stalno u uredu, mislila je zašto ne bi i sama tako probala.
- Guralo me da krenem ovdje i otvorim coworking prostor, ajmo vidjet kako će biti. Istražila sam razne opcije, Dubrovnik, Zadar, Split i zaključila da je Split po mom mišljenju najbolja opcija od svih gradova na obali. Znala sam da mogu sama pokrenuti biznis i krenula sam - kazuje Tanja.
I tako je u Splitu 2017. godine počela svoj biznis, otvorila je firmu i vrata Saltwater coworking prostora. Osim što u tom prostoru pruža ljudima sa svih strana svijeta mjesto za rad, Tanja Polegubić kroz svoj posao u Splitu želi pomoći ljudima koji žele poslovati u Hrvatskoj, a zahvaljujući današnjim tehnologijama može se biti bilo gdje i raditi svuda. U Splitu, kaže, ima već 92 ljudi iz Australije, a sigurno ih ima i više.
- Svaki tjedan čujem o ljudima koji se vraćaju u Dalmaciju. Ja sam dokaz da se ovdje može poslovati. Ljudi se žele bazirati u Splitu, traže nekretnine ili stanove dugoročno u najam. Ovdje je prelijepo - kazuje Tanja Polegubić, zadovoljna suradnjom s Gospodarskom komorom i ljudima u Komori, presretna i zbog svog novog ureda u sklopu Poduzetničkog inkubatora.
Ovdje je naišla na veliku podršku, osjeti se neka dobra energija. Ima i odlične susjede u Inkubatoru, žene koje su također pokrenule svoj biznis i koriste usluge Poduzetničkog inkubatora, a sve imaju priliku surađivati i s poduzetnicama okupljenima u Hrvatskoj udruzi poslovnih žena “Krug”. O svojem poduzetničkom poduhvatu imala je priliku nedavno govoriti i na okruglom stolu o poduzetništvu žena na Forumu jadransko-jonskih gospodarskih komora u Budvi.
S Tanjom smo razgovarali u Saltwateru uoči dvodnevne Druge međunarodne konferencije “Iseljenički turizam” u Splitu, tijekom koje su prezentirane uspješne priče povratnika koji su uložili u hrvatski turizam, a razgovaralo se i o brendiranju Hrvatske, investicijama u turističke niše poput zdravstvenog i kulturnog turizma te inovacijama u turizmu.
Tanja je također jedna od onih koja je imala što reći o tome kako poslovati u Hrvatskoj i kako se vratiti u zemlju svojih roditelja, i to u vrijeme kad mnogi mladi svoju životnu šansu i posao traže u inozemstvu, Irskoj, Njemačkoj, Novom Zelandu, pa i u Australiji, odakle je ona došla. Pitamo je koje su to razlike, kako je živjeti u Canberri, kako u Splitu.
- Canberra nije turistički grad iako je glavni grad Australije, i nije na moru. I tu je već razlika u načinu življenja. U Australiji je sve lakše što se tiče poslovanja i svakodnevnog života, sve se brže rješava, ali tamo provedeš dosta vremena u autu kad se ide na posao i vraća kući, a ovdje mogu sve pješice. Znaju mi ovdje reći da sam uvijek nasmijana i pitaju me jesu li svi u Australiji tako veseli. Ovdje u Hrvatskoj, u Dalmaciji, na splitskom i zadarskom području, vidim velike mogućnosti u održivom razvoju. Hrvatska je članica Europske unije, ovdje su luke i prometnice koje vode prema tržištu ne od četiri milijuna ljudi već od petsto milijuna potrošača. Imam sliku što dugoročno želim, rekla sam sebi neka sve ide pomalo - kaže Tanja.
Dodaje da oni koji su se iselili iz Hrvatske uglavnom imaju sliku u prošlom vremenu kakvu su je zapamtili, nemaju suvremenu sliku ovdašnje situacije. Stoga je i cilj ove konferencije o iseljeničkom turizmu pokazati da u Hrvatskoj ima prilika za život i rad.
- Neki kažu ništa ne valja, ali stani malo. Ništa se ne može preko noći - naglašava naša sugovornica.
U svom poslu sreće se s različitim ljudima, razgovaraju o projektima, i ako im se interesi poklope, surađuju u njihovoj realizaciji, surađuju i coworking prostori, poput Saltwatera i Amosfere. Stranci koji žive i rade u Splitu i ovdašnji žitelji okupljaju i se na raznim događanjima i meetupovima, a jedno od njih je i SplitBiz, kojemu su ovih dana u desetom izdanju domaćini bili Tanja Polegubić i Michael Freer, Englez koji se također skrasio u Splitu.
- Slogan za SplitBiz je “Isplati se povezivat”. Imamo različite sadržaje, zanimljive govornike, za ljude raznih struka ovo je dobra praksa, naći se, razmijeniti iskustva, čuti nekoga, zabaviti se - govori Tanja.
Često putuje i u Vranu, rodno mjesto svojih roditelja. Uživa u miru pod maslinom i pogledom na Vransko jezero. Vrana ima zanimljivu prošlost, a Tanja razmišlja i projektima kojima bi povezala poljoprivredu i nove tehnologije.
- Vrana možda postane smart village - kaže nam, govoreći o nekim projektima.
A o tome nekom drugom prilikom, kad bude vrijeme.