Svjetski prvak iz 2012. godine, dvostruki pobjednik Svjetskog kupa u skijaškim letovima 2008. i 2012. te osvajač brončane olimpijske medalje iz Salt Lake Cityja 2002., slovenski reprezentativac hrvatskih korijena Robert Kranjec, odmara se, uživa na virskom suncu i istovremeno priprema za nadolazeću skijašku sezonu i Olimpijske igre 2018. u južnokorejskom Pyeonchangu.
Hoće li na borilištu Alpensia Ski Jumping Stadium – na kojemu je u FIS-ovim natjecanjima njegov sunarodnjak Matjaž Pungentar već dva puta pobjeđivao, a jednom i Rok Justin – doći do kraja u veljači sljedeće godine i osvojiti zlatnu medalju, kao jedini neostvareni cilj u karijeri, ostaje tek za vidjeti.
Iza Kranjeca je teža ozljeda križnih ligamenata i operacija zbog koje je prošlu sezonu uglavnom pratio kao gledatelj, ali prepun optimizma i energije ovaj 36-godišnji veteran skijaških letova i reprezentativac Slovenije traži novi uzlet. S pripremama je krenuo još krajem veljače, a zatekli smo ga u lakšem treningu u obiteljskom krugu, sa suprugom Špelom i 4-godišnjom kćerkom Pikom Felicianom, u dvoru Desanke i Veseljka Rukavine te viđenih Virana Ivane i Marina Rukavine.
„Bilo kakva medalja na Olimpijskim igrama bio bi veliki uspjeh, ali zlatna je nešto što intimno priželjkujem. To mi je kao sportašu neostvarena želja i cilj svakog sportaša“, priča nam Robert čije ambicije, bez obzira na veteranske godine, nisu sadržane isključivo u činjenici očekivanog nastupa na OI u Južnoj Koreji.
„Motivacija je na prvom mjestu, a potom zdravlje. Skijanje je moj način života“, kaže.
Na 175 centimetara visine ovaj rođeni Ljubljančanin traži željenu težinu od 61. kilograma što mu daje gotovo savršen atletski izgled skijaša-letača, čini ga iznimno konkurentnim natjecateljem, a uz gotovo 20-godišnje iskustvo i logičnim izborom za sastav reprezentacije. Ima, također, još nešto. Valjda ona fina, svilenkasta nit koja razdvaja vrhunske sportaše i rođene pobjednike. One koji su rođeni za postolja.
„Sretan sam uvijek kada sam u natjecanju, bez obzira na rezultat. Svaki je nastup prava sreća i svaka medalja jednako draga. To je kao da biraš između dva djeteta“, ističe slovenski skijaški as kojemu u karijeri nedostaju još samo dva leta preko 200 metara kako bi kolekciju kompletirao na brojci 200. No, već i brojka od 198 letova preko 200 metara je nedostižna za sve skijaše-letače, a najbliži Kranjecu na vječnoj listi je umirovljeni Poljak Adam Mališ sa „samo“ 135 letova preko 200 metara.
Iako 36-godišnji Kranjec danas možda nema energiju 20-godišnjih natjecatelja u skijaškim letovima, ima iskustvo kao adut s kojim će izlaziti na zimska borilišta.
„Iskustvo puno znači. Sada kada sam stariji ipak drukčije razmišljam, znam dobro rasporediti energiju kako bih se stigao regenerirati. Kada si mlad, onda si pomalo lud“, govori bivši svjetski prvak. Ovu konstataciju kao da dokazuje i postavljanje novog svjetskog rekorda u dužinskom letu kojega je u ožujku ove godine postavio 24-godišnji Austrijanac Stefan Kraft s nevjerojatna 253,5 metara. Kraft je ujedno i najveća zvijezda skijaških letova i skokova – u 2017. osvojio je Svjetski kup u skokovima, letovima, norveški „Raw Air“ te ekstravagantnu i omiljenu Novogodišnju turneju, poznatu i kao „Četiri skakaonice“.
Kraft će mu, kao i mnogi drugi letački asovi, biti konkurencija u nadolazećoj sezoni i željenom cilju na Olimpijskim igrama, pa je Kranjec nakon procesa rehabilitacije žestoko krenuo s pripremama. To je bila prva faza povratka koja je trajala šest mjeseci sa svakodnevnim treninzima, a ova virska došla je kao spoj odmora i laganog rada. Svoje je trenutne mogućnosti već testirao u Poljskoj na ljetnom kupu i osvojio 18. mjesto, što je s obzirom na težak rehabilitacijski period – vrlo pristojan rezultat.
„Osjećaj zaleta po keramici, leta i dočeka na travi sasvim je drukčiji od natjecanja u zimskim uvjetima, ali je bitno da sam nastupio i vratio se nakon duže pauze. Moram još poraditi na kondiciji i skinuti koji kilogram“, priča Robert koji će do kraja tjedna još boraviti na Viru, a onda će se u full izdanju posvetiti profesionalnim obavezama. Naravno, i svojim fanovima koji ga u Sloveniji svakodnevno zaustavljaju, traže autograme, tapšu po ramenima ili pozdravljaju na ulici. Kranjec je u zemlji koja živi skijanje i skijaške sportove velika zvijezda, a slava ga je sustigla i na otoku Viru. Umjesto odmora u miru i tišini morao je odgovarati na novinarska pitanja, a prije toga „odraditi“ i rukovanja na plaži.
„Prepoznali su me moji Slovenci, ali nije mi smetalo. U suštini, imam dovoljno mira i odmora zbog čega sam uostalom i došao na Vir“, ističe. Zapamtili smo i unaprijed zapisali: ako Kranjec osvoji zlato na Olimpijskim igrama i tako zaokruži svoju sjajnu karijeru, bit će to zbog ljetovanja na Viru. Slovenac nije imao ništa protiv:
„Neka bude tako“.
„Ne, istina je. Gledam na to kao na svoj životni poziv. Naravno da ti obitelj nedostaje, ali ako ti ide dobro u natjecanju, onda ništa nije teško. Ako rezultati nisu dobri, onda su putovanja zamornija, a samo natjecanje teže nego inače. Sve je to normalno“, govori slovenski letač. Najteže je zapravo ako se dogodi ozljeda, kao u njegovom slučaju na posljednjim zimskim Olimpijskim igrama.
„To mi je najteži trenutak u karijeri. Pao sam u ruskoj Soči u kvalifikacijama i potrgao križni ligament. Bio sam sjajno pripremljen i očekivao sam odličan rezultat“, prisjeća se nesretnog nastupa koji je letača kranjskog „Triglava“ na duže udaljio od zimskih borilišta.