Vrhovni sud odlučio je pravomoćno da će Boris Buklijaš, danas 76-godišnji bivši dekan splitskog Pravnog fakulteta i nekadašnji član Državnog sudbenog vijeća, iduće četiri godine provesti iza zatvorskih rešetaka usprkos svojoj visokoj životnoj dobi.
U kaznu izrečenu zbog više djela zlouporabe položaja i ovlasti uračunava mu se i mjesec i pol dana provedenih u istražnom zatvoru nakon uhićenja, od 15. listopada do 28. studenog 2013. godine.
Naime, iako je sjednica na kojoj se odlučivalo o žalbama podnesenim na presudu zagrebačkog Županijskog suda u kojoj je Buklijaš u prosincu 2018. godine bio osuđen za šest kaznenih djela protiv službene dužnosti i nepravomoćno osuđen na jedinstvenu zatvorsku kaznu od četiri godine održana početkom veljače, tek je prije nekoliko dana objavljena pismena odluka.
’Privatizirao’ Toyotu
Iako je Vrhovni sud jednu točku optužnice i presude ukinuo i vratio na ponovno suđenje, a za neka je djela izrečena i blaža kazna, ukupna je zatvorska kazna ostala isti. No umjesto da oštećenom splitskom Pravnom fakultetu vrati 860 tisuća kuna, kako je prvotno dosuđeno, odlukom Vrhovnog suda Buklijaš će u roku od 15 dana morati isplatiti više nego upola manje – 346 tisuća kuna.
Buklijaša se, optužnicom ŽDO-a Zagreb, teretilo da je od 2008. do 2012. godine, kao dekan Pravnog fakulteta, počinio više kaznenih djela iz područja gospodarskoga kriminaliteta i time oštetio fakultet te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta za oko 1,5 milijuna kuna. Teretilo ga se i da je lažnim putnim nalozima nanio štetu DSV-u, odnosno Ministarstvu pravosuđa, u iznosu od 110.000 kuna.
Tijekom suđenja utvrđeno je da je na račun fakulteta nabavio 85 tisuća eura vrijedan Toyota land cruiser, koji je koristio u privatne svrhe, a rate leasinga i sve ostale troškove tog vozila snosio je fakultet. Isto tako, naplaćivao je službena putovanja za fakultet pravdajući to odlascima u Zagreb na sjednice Državnog sudbenog vijeća (DSV) svojim osobnim automobilom, dok su snimke s autoceste pokazale da je u to vrijeme vozio terenac kupljen za potrebe fakulteta. Osuđen je i jer je zaposlio dvoje referenata koji nisu imali uvjete za ta radna mjesta.
’Sile mi pakuju’
– Nakon svega što mi se dogodilo, mogu samo zaključiti da postoje neke sile koje mi sve “pakuju”... Nadalje, oni mi stavljaju na teret neistinite putne naloge i tvrde da moje privatno vozilo nije prošlo kilometražu potrebnu da bi se ti nalozi opravdali. Pa kako mogu to tvrditi kad ne postoji službena dokumentacija o tome jer se to već godinama ne registrira pri tehničkom pregledu...
Ja sam dva puta bio izabran za dekana, jednom jednoglasno, a drugi put velikom većinom. Za ovaj sam fakultet ja učinio više od mojih prethodnika – sagradio sam dvije dvorane sa 100 mjesta za predavanja, krov, fasadu, napravio sam ogradu oko fakulteta, posadio parkić da se studenti imaju gdje odmoriti, uredio parkiralište s 20 mjesta, što je, priznat ćete, nemoguća misija u centru grada...
Sva je ova hajka započela kad je kći prorektora izabrana među osam kandidata na mjesto asistenta na kolegiju Europsko pravo 2 Katedre za građansko pravo. Izabrana je jer je najbolje ispunila zadane uvjete.
Meni bi bilo svejedno da je to bio Marko, Janko, Petar ili bilo tko drugi, samo da je najbolji. Da sam drukčije postupio, tada bih povrijedio zakon – govorio je prije devet godina, u lipnju 2013., nakon otvaranja istrage i ispitivanja na ŽDO-u, tadašnji dekan Buklijaš za Slobodnu Dalmaciju.
A Vrhovni je sud, uz ostalo, u svojoj odluci zaključio da Buklijaša nije bilo opravdano osuditi na blažu jedinstvenu kaznu iako je “sada proglašen krivim za manji broj kaznenih djela, dok su dva kaznena djela pravno označena kao jedno produljeno kazneno djelo, a u odnosu na dva kaznena djela primijenjen je blaži kazneni zakon”.
Primjer drugima
”Sud je cijenio i počiniteljevu ličnost i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, i to prije svega visok stupanj kriminalne volje optuženog koji se očituje u njegovoj upornosti i bezobzirnosti prilikom počinjenja kaznenih djela, kako kroz brojnost i raznovrsnost poduzetih kriminalnih radnji, tako i kroz razdoblje kroz koje su one poduzimane, ali i kroz iznos protupravno pribavljene imovinske koristi za sebe i druge i to sve u obavljanju funkcije dekana Fakulteta.
S obzirom na njegov poziv i profesiju, od njega je bilo za očekivati da će njegovo ponašanje ne samo biti usklađeno sa zakonima, već da će on svojim cjelokupnim postupanjem i ponašanjem i u privatnoj i u profesionalnoj sferi svoga života biti primjerom drugima kako treba postupati.
Optuženik je, naprotiv, svoju profesiju i položaj bezobzirno iskoristio za postupanja protivna zakonu kojega je sam, prije svih, bio dužan poštivati i biti uzorom zakonitog i moralnog postupanja”, stoji, među inim, u obrazloženju pravomoćne odluke Vrhovnog suda.•