Ne znam koliko pratite prosvjede Žutih prsluka u Francuskoj i koliko vam je poznato ime filozofa Jeana Claude Michea, jednog od najznačajnijih likova u tom pokretu. Riječ je o čovjeku koji se svojevremeno samovoljno odrekao vrlo obećavajuće sveučilišne karijere i odlučio raditi kao srednjoškolski profesor u Montpellieru.
Mladima danas, misli taj profesor, na vrijeme treba posvetiti pažnju i pružiti dobro obrazovanje, jer na fakultetima je za to već kasno. Srednjoškolske klupe, pogotovo za one koji se u budućnosti neće baviti intelektualnim zanimanjima, pravo su mjesto gdje se treba boriti za građansko društvo i to- odgojem mladih. Michea je svojim primjerom pokazao koliko ta borba ima smisla.
Zašto to uopće spominjem?
Zato što se u istom stoljeću, u istoj godini, u istom globalnom svijetu, srednjoškolski profesori jedne škole u Zadru bave istjerivanjem sotone, širenjem mržnje i ignoriranjem stvarnosti. Ne svi, naravno, ali slučaj “žigosanje” razobličio je sav jad domaćeg obrazovnog sustava čija je zadaća i misija upravo to - stvarati građansko društvo.
Ekonomska škola u Zadru u svojim klupama školuje 560 mladih ljudi koji će sutra postati najaktivniji dio tog društva, a njihov odgoj povjeren je ravnatelju koji u “žigosanju” slovom “u” za vrijeme nastave vidi bezazlenu dječju igru i šalu te vjeroučitelju koji se javno, na društvenim mrežama, prostački i s mržnjom obračunava sa svime što mu nije blisko. Najčešće manjinama, čija bi zaštita, usput budi rečeno, morala biti jedan od najvažnijih indikatora tog građanskog društva jer razvija empatiju i osjećaj odgovornosti za one koji su različiti i drukčiji. Jezik mržnje i zatvaranje očiju, koje u nasilju vide samo dječju igru, vode drugim putem, dobro znamo kojim.
I zato je bilo posebno važno da ovakvo ponašanje bude javno osuđeno. Ali nije, već dapače. Ravnatelji svih 20 srednjih škola u Zadarskoj županiji svojim su imenom i prezimenom stali uz kolegu ravnatelja iz Ekonomske škole, pa čak i nakon što je Prosvjetna inspekcija pronašla niz nepravilnosti u radu njegove škole, tražeći od ministrice obrazovanja da još jednom razmisli o njegovoj smjeni.
Koliko me sjećanje služi, ovo je prvi put da je aktiv zadarskih srednjoškolskih ravnatelja poslao otvoreno pismo jednom ministru obrazovanja. A nije da nije bilo razloga, pa čak i nedavno.
Zašto nisu ovako kolektivno reagirali kada je popis školske lektire osiromašen na svega desetak naslova, zbog nasilja u školama ili zbog realne činjenice da su njihovi profesori podcijenjeni i premalo plaćeni za posao koji rade? Zato što je to nebitno. U ovoj darvinističkoj predstavi bitno je samo zadržati poziciju koja nije stečena radom, zaslugama i borbom za bolje društvo i obrazovanje, već uhljebljivanjem za zasluge druge vrste. U takvom sustavu vrijednosti točno je da ovakav ravnatelj nije kriv nizašto, jer je i on samo proizvod takvog sustava. Čast svim iznimkama, ima ih, ali oni ovdje samo potvrđuju pravilo.
Onda, je li vam nakon svega još uvijek čudno kad nam se 15-godišnjaci žigošu ustaškim znakovljem za vrijeme nastave? Ništa pametnije nisu ni mogli naučiti.