U trećem smo mjesecu ruske invazije na Ukrajinu. Otkucava 67. dan agresije. Moloh rata je opet došao po svoje. Putinov plan brzog osvajanja ključnih gradova i svrgavanje aktualne ukrajinske vlasti nije uspio, što je s jedne strane bila dobra vijest, ali je ujedno i značila uvod u ovo čemu svjedočimo posljednjih tjedana. Iscrpljujući rat kojemu se kraj ne nazire. A ni konačna crna statistika.
Po podacima UN-a, više od 5,4 milijuna ljudi pobjeglo je iz Ukrajine od početka ruske invazije 24.veljače. Rusi su početkom vikenda priznali da je više od milijun ljudi evakuirano iz Ukrajine u Rusiju od 24. veljače
Službeni Kijev tvrdi da je Moskva prisilno deportirala na tisuće ljudi u Rusiju...
Po najnovijim podacima UN-a, u Ukrajini je 7.7 milijuna interno raseljenih, dakle, onih koji su morali napustiti svoje domove.
Kad ovo ratno ludilo stane, tek će se podvući crta pod konačni popis stradalih, ranjenih i onih koji se neće imati kamo vratiti.
OHCHR izvještava da je između 24. veljače i 27. travnja evidentirano 2899 smrtno stradalih, od čega je 210 djece. Ozlijeđeno je ili ranjeno još 3235 civila. Sve, jasno, uz grozomornu napomenu da su stvarne brojke – još i veće!
Vojnim podacima o gubicima nije previše za vjerovati iz razloga koji se odnose na psihološko-propagandni rat dviju zaraćenih strana. Ukrajincki predsjednik Volodimir Zelenski je danas objavio kako je od početka invazije poginulo više od 23.000 ruskih vojnika, a uništeno je tisuću ruskih tenkova i gotovo 2.500 drugih vojnih vozila. Moskva je ranije priznala da su izgubili više od tisuću vojnika, ali istodobno tvrde i da su Ukrajinci izgubili 23 tisuće vojnika!
Kako god bilo, jasno je da ni Ukrajina, a ni Rusija više neće biti iste zemlje, čak da invazija stane do večeras, a to se, naravno, neće dogoditi.
Nadamo se barem da će nadležni vojni zapovjednici agresora odgovarati za pokolje, civilne žrtve i masovne grobnice. Kao i svi koji zakrvave ruke ratnim zločinima.
Istina, malo će to značiti svima koji su izgubili nekoga, ili su ostali bez svega što im se u životu do 24. veljače podrazumijevalo. Jer, od toga dana, Ukrajinci žive neku drugu stvarnost, čije su detalje dokumentirali ponajbolji i najhrabriji svjetski fotografi.
Pogledajte ih, poklonite im koju minutu svoje pozornosti i empatije, prije nego prijeđete na stranice s najnovijim nogometnim rezultatima, receptima ili tračevima. Eto, barem to!
U izvlačenje nekakvih po(r)uka ionako ne vjerujemo baš previše. Semafor s popisom autogolova ljudske vrste ne laže. I ne vrijedi se tu vaditi na loš teren ili možda suđenje. Baš kao ni na vraga koji nam svako toliko zna sjesti na rame.
