Srpski tabloid Telegraf objavio je da je stih "U boj, u boj, za narod svoj" napisao niko drugi do - poznati srpski pjesnik Jovan Jovanović Zmaj, što će sigurno iznenaditi hrvatske sportske navijače koji ga koriste u svakoj prilici.
Doduše, to nije izvorno Telegrafovo otkriće, nego navode da je o tome govorio pisac i novinar Momčilo Petrović, predstavljajući knjigu "Novih 147 priča iz zanimljive povijesti Srba".
Pa, eto nam još jedne zanimljivosti, ali ne i doista nove spoznaje.
Naime, ovo nije slučaj poput onog s početka prošle godine, kada su Srbi krenuli svojatati Držića i Gundulića. Tada je njihov novi Zakon o kulturnom naslijeđu konstatirao da je dubrovačka književnost do 1867. godine jednako srpska koliko i hrvatska.
Iz Hrvatske akademije znanosti u Dubrovniku poručili su tada kako izdanja dubrovačke književnosti nemaju baš nikakve veze sa srpskom kulturom toga vremena. U taj korpus ga, napomenuli su, gura skupina srpskih povjesničara književnosti, koji su metodološki i ideološki ostali na razini 19. stoljeća.
No, autorstvo stiha "U boj, u boj..." Zmaju ne pripisuje samo Momčilo Petrović, nego je to isto prije dvije godine uradio i hrvatski povjesničar Hrvoje Klasić u intervjuu za Express, gdje to ovako argumentira:
"S obzirom na općeprihvaćeno mišljenje da se radi o stihu iz hrvatske junačke opere ‘Nikola Šubić Zrinski‘, procedura je vrlo jednostavna. Potražite na internetu tekst opere, ako ne želite cijele, onda barem najpoznatije arije ‘U boj, u boj‘, i pokušajte pronaći riječi ‘u boj, u boj, za narod svoj‘. Ne ide? Pa naravno, kad ih u toj operi nema.
Ako vas je ta spoznaja iznenadila, pravi šok tek slijedi. Dakle, da, postoji jedna pjesma koja u sebi ima spomenuti stih, ali ju je 1876. napisao srpski pjesnik Jovan Jovanović Zmaj. Zove se ‘Bojna pesma‘ i govori o pozivu na oslobođenje Srba od Turaka. Budući da je napisana ćirilicom, za one koji ne znaju čitati ovo omraženo pismo, evo transliteracije samog početka pjesme: ‘U boj!/Za narod svoj!/Da crnoj noći svane,/Da jako sunce grane,/Da Srbin lance zdere,/I tešku kletvu spere,/Kletvu sa srama svog -/Pa da nas vidi Bog!/Za narod svoj/Napred -/U sveti boj! - U boj!/U boj! Za narod svoj!‘. Hm, i što ćemo sad?!", pita se Klasić i zaključuje:
"Hoće li činjenica da znamo podrijetlo i kontekst i to da je više nego jasno da se fraza ‘narod svoj‘ odnosi na srpski narod utjecati na daljnje korištenje omiljenog navijačkog pokliča? Naravno da ne, pa to su ipak samo činjenice."
Momčilo Petrović pak kaže: "Zmaj je poznat pisac rodoljubnih pjesama. Njegova pjesma je "U boj, u boj, za narod svoj". Uzgred, taj poklič koriste sada hrvatski navijači i ne znaju to da je srpska rodoljubna pesma. To je čika Jova napisao. Jova se u najmanje 50 pjesama zaklinjao da će, kada dođe trenutak, položiti svoj život za domovinu, ali 1876. godine, kada je trebao kao liječnik otići u Srpsko-turski rat, nije htio.
Pozvali su ga, on je tražio čin majora, samo su dva majora tada postojala sanitetska. Nisu mu mogli dati taj čin. On je rekao: ‘Ako nisam major, neću u rat.‘ To mu je bio izgovor. Izbjegao je da ode u rat i da položi život za domovinu, ali su ostale pjesme", ispričao je Momčilo Petrović.