Iz bolnice vam svi biže! Nema nas, na kapaljku nas je naći. Ima nas stariji koji smo ovdi cili život. Ja san počela sa 17 radit. Dođu i mlađi, ali gledaju samo kako otić’ ća. Ostaju samo žene koje su prešle pedesetu, koje nemaju di naći posa ili nisu dosad radile. A ja? Di ću sad s ovoliko radnog staža naći novi posa, ovdi sam 34,5 godina? I na odjelima nije bolje, mislim i na sestre i na pomoćno osoblje. Tamo di bi trebale radit četiri žene rade dvi – govori nam gospođa Nada, radnica u praonici KBC-a Split na Firulama.
Ona je jedna od onih zaposlenih žena koje za svoj mukotrpni rad primaju – minimalac od 3750 kuna. Sudbine žena u praonici su slične: veći iznos primanja “kapne” ako rade prekovremeno, a to su zapravo sve subote. Satnica za te prekovremene varira, ovisno od ukupnog fonda radnih sati kroz mjesec, pa je nekad 15, nekad 25, a nekada i 30 kuna po satu.
Gospođa Nada uvećanu plaću, dakle, uglavnom može dohvatiti na temelju prekovremenog rada, a teško automatski podizanjem osnovice za plaće. Najnovije uvećanje moglo bi uslijediti ako sindikati javnih i državnih službi ovih dana prihvate Vladinu ponudu o porastu osnovice od šest posto, što bi se onda primijenilo već na listopadskoj plaći koja se isplaćuje u studenom.
Nažalost, osjetnijem povećanju plaća ne mogu se nadati svi.
Dok profesori, učitelji, liječnici, socijalni radnici, policajci, u slučaju da ta Vladina ponuda bude prihvaćena, mogu računati na uvećanja plaća u prosjeku od 500 kuna (liječnici s većim brojem dežurstava i do 1500) pitanje je što će biti s ljudima iz sustava javnih i državnih službi, poput gospođe Nade, koji primaju minimalac ili manje od toga.
To su uglavnom ljudi koji, prema pripadajućoj uredbi, rade na (najpotplaćenijim) radnim mjestima četvrte vrste u našim školama, bolnicama i drugim ustanovama u javnim i državnim službama – pomoćno-tehnički radnici, spremačice, portiri, vratari-telefonisti-pazikuće, radnici na pomoćnim poslovima u kuhinji, na čuvarskim poslovima, poslovima pranja, glačanja i šivanja, odnosno oni koji imaju koeficijent za plaće 0,601.
Mnogi od njih, podsjetimo, našli su se u apsurdnoj situaciji jer povećanja osnovice za plaće za javne i državne službenike – prvo koje je uslijedilo u svibnju ove godine i najnovije (ako Vladina ponuda bude prihvaćena) koje će se osjetiti na plaćama isplaćenima u studenom – na njihovim su plaćama neprimjetna, ravna nuli ili tek nešto malo više od toga.
Kratak podsjetnik: početkom ove godine minimalna plaća u zemlji podignuta je na 3750 kuna, pa je država u javnim i državnim službama radnicima koji su imali plaću nižu od toga počela doplaćivati razliku do zajamčenog iznosa minimalne plaće, a taj se dodatak kretao od dvije do, u prosjeku, 200-300 kuna. Kako istovremeno nisu povećane plaće onima koji su do tada primali također mizerne iznose plaća, u rangu toga novog minimalca, dogodilo se da su se gotovo izjednačile plaće onih s manje i više godina staža. Drugi apsurd stigao je u svibnju kada je osnovica za plaće u državnim i javnim službama porasla za četiri posto, ali radnici na minimalcu, osobito oni kojima je država doplaćivala razliku do tog iznosa, dobili su “povišicu” od – nula kuna. Naime, država je moguće 4-postotno uvećanje osnovice u slučaju dijela ljudi na minimalcu “prebila” tako što je samoj sebi umanjila iznos razlike koju ovim ljudima doplaćuje do 3750 kuna. I to je scenarij koji bi se, upozoravaju sindikati javnih i državnih službi koji su sudjelovali u pregovorima, mogao ponoviti i sada kada se očekuje rast osnovice od šest posto, a zbog čega bi dio ovih ljudi opet mogao “izvisiti” – ili ostati “na nuli” ili dobiti tek simboličnu povišicu.
– To povećanje iz petog miseca ja nisam vidjela na plaći. Daj Bože da sad nešto bude s ovim povećanjem od šest posto u jedanaestom. Radim ovdi 30 godina, a imam istu plaću kao osoba koja je tu misec dana. Grozno! – ljuti se gospođa Ana, koja radi u kuhinji u bolnici na Križinama, a koju, kao i gospođu Nadu, tek donekle spašavaju prekovremeni sati i naknada za prijevoz. Stalna poskupljenja, pad standarda, krize i inflacija tjeraju je da u borbi za preživljavanje izvan radnog vremena potraži i kakav drugi posao, poput čišćenja apartmana.
– Slobodni dani? Radimo svaki dan i vikende, ali kada da koristimo slobodne dane kad nas fali? Ima deset godina da je tako. Za tu plaću ljudi dođu i odu ili odu na bolovanje. Radit ću sve živo, ali me plati. Takvi smo svi na Križinama – odlučna je gospođa Ana.
Slične priče teta spremačica u školama ispričali smo više puta. M.P. naša sugovornica iz jedne osnovne škole na kontinentu (podaci poznati redakciji) kaže o najnovijoj nepravdi:
– Radim u školi 17 godina, na minimalcu sam, ne dobivam ni za putne troškove jer živim blizu škole. Imam još pravo na smjenski dodatak koji iznosi 188 kuna. Pitam ja vas kako čovjek od toga može živjeti? Ne poštuje nas nitko, koliko god se trudili da sve u školi bude uredno i čisto. Uz svoj posao, još pomažem u školskoj kuhinji jer nemamo pomoćnog kuhara. Na svemu se štedi, a nas se ponižava s plaćama – ogorčena je M.P.
Među sindikatima koji su pregovarali s Vladom o povećanju osnovice prevladavajući je stav kako ova nepravda prema radnicima na minimalcu treba biti što prije ispravljena.
– Vlada je najavila da će početkom iduće godine minimalna plaća porasti na 700 eura bruto, odnosno 4220 kuna neto, a imamo i najave kako će se iduće godine korigirati koeficijenti za najslabije plaćene djelatnike u sustavu. Nažalost, dio njih ni povećanjem osnovice od šest posto neće osjetiti poboljšanja na plaći, ili će ta povećanja biti mizerna. Ti ljudi moraju biti dostojno plaćeni i oko toga su svi sindikati složni – kaže Nada Lovrić, predsjednica Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama.
