Sedamnaestogodišnja Noa Pothoven iz Arnhema u Nizozemskoj legalno je eutanazirana prošle nedjelje. Patila je od teške depresije, a eutanazirana je kod kuće u krevetu u svojoj dnevnoj sobi. Šokantnu odluku javno je podijelila na Facebooku i Instagramu, donosi 100posto.
"Nakon godina borbe, osjećam se kao da sam došla do kraja. Prestala sam piti i jesti, te osjećam da je moje stanje nepremostivo. Dišem, ali ne živim", napisala je desetak dana prije smrti. Svoje bližnje je zamolila da je ne odgovaraju jer je njezina odluka konačna.
Kako piše nizozemski De Gelderlander, njezini roditelji nisu znali da im je kćer tako loše sve dok u njezinoj sobi nisu našli plastičnu vrećicu punu oproštajnih pisama.
"Bila sam u šoku. Nismo to shvaćali. Noa je divna, lijepa, pametna, društvena i uvijek vesela. Kako je moguće da želi umrijeti?", rekla je šokirana majka Lisette.
Nikad nisu dobili odgovor. "Jedino što smo zaključili je da njezin život više nije imao smisla. Doznali smo za njezine probleme prije godinu i pol, a ona je tu tajnu u sebi nosila godinama."
Djevojka je doživjela teške traume - u osnovnoj školi je dvaput silovana. U svojoj knjizi "Pobijediti ili naučiti", otkrila je da su je silovali na zabavi jedne prijateljice, kada je imala samo 11 godina. U dobi od 14 godina silovala su je dvojica muškaraca u njezinom rodnom gradu, no od srama je šutjela i nikome se nije povjerila.
"Treba shvatiti da su psihičke bolesti isto teške kao fizičke. To je mučenje koje zdrav čovjek teško može zamisliti. Kao privatna osoba smatram da kad je netko tako strašno nesretan da se želi ubiti mi ga ne možemo u tome spriječiti", rekla nam je psihologinja Mirjana Krizmanić, koju smo zamolili za komentar.
Kad je napunila 17 više nije trebala dopuštenje roditelja
Djevojka je lani primljena u bolnicu u kritičnom stanju, bila je izrazito pothranjena i na korak od otkazivanja organa. Stavili su je u medicinski induciranu komu i hranili na infuziju. Kada se oporavila, počela je raditi listu stvari koje želi napraviti prije nego što umre.
Ispunila je 14 od 15 želja, primjerice, vozila je skuter prvi put, probala alkohol, probala cigaretu, tetovirala se. Jedino što joj je ostalo je da proba bijelu čokoladu. To nikada nije napravila zbog anoreksije.
Roditelji su se nadali da će Noi pomoći terapija elekrošokovima, no kada je napunila 17 godina, više joj za tu odluku, prema nizozemskim zakonima, nije trebalo dopuštenje roditelja.
"Strašno je kad netko nema nikakvu šansu da će mu biti bolje, a živi u bolovima. Na prvom mjestu uvijek mora biti dobrobit tog živog bića", rekla nam je psihologinja.
Teško je za depresiju reći da je neizlječiva, kaže psihologinja. "I neizlječive depresije mogu proći. Kad je čovjek pun metastaza šanse za spontanim izlječenjem su gotovo nikakve, ali kod depresije nije tako. Može naglo doći do novih okolnosti, nova ljubav, preseljenje... Nikad ne možete znati što je okidač koji može potpuno promijeniti tijek bolesti. Depresija može otići u trajno stanje mirovanja."
Nizozemski zakon kaže da osoba mora patiti od nepodnošljive boli/patnje i nema mogućnosti za oporavak i poboljšanje; zahtjev za eutanaziju mora biti dobrovoljan i ne smije biti donesen pod utjecajem lijekova ili od osobe koja pati od mentalnog poremećaja; pacijent mora biti potpuno svjestan svoga stanja, prognoze i opcija; drugi, nezavisni liječnik mora potvrditi da su svi uvjeti zadovoljeni; smrt mora biti izvedena na medicinski dozvoljen način i uz prisustvo liječnika.