Vlada je ekspresno u četvrtak razriješila mladog znanstvenika, demografa dr. Marina Strmotu (32), s pozicije državnog tajnika za demografiju, i to nepuna dva dana nakon što je na konferenciji za medije, u izravnom televizijskom prijenosu, demografske mjere ove Vlade nazvao folklorom koji ništa neće riješiti i, pored zabezeknute šefice, ministrice Nade Murganić, dao ostavku, počinje veliku priču o Strmoti Jutarnji list.
Njegovo emotivno obraćanje novinarima trajalo je 43 sekunde. Toliko je Strmoti, izvan akademske zajednice relativno nepoznatom državnom tajniku, trebalo da postane “heroj”, “jedini pošteni HDZ-ovac”, “prvi političar s integritetom koji se nije prodao za dužnosničku plaću” i onaj koji je “konačno kriknuo: car je gol”. Tako su ga, naime, nazvali brojni komentatori, ali i kolege znanstvenici, koji su u njegovom neočekivanom istupu prepoznali obranu struke i vlastitog integriteta, bez obzira na očite posljedice koje će sam Strmota zbog njega snositi.
Iako su bili u manjini, bilo je i onih drugih, onih koji su u Strmotinoj ostavci vidjeli “nešto više”, proračunati potez s političkom pozadinom: naime, samo koji sat prije nego je Strmota šokirao ne samo javnost, nego i vlastitu ministricu Nadu Murganić, Vladu i stranku iz koje dolazi (HDZ), pojavile su se ozbiljne spekulacije o rekonstrukciji Vlade. Ministrica Murganić u tim je spekulacijama bila “siguran kandidat za odlazak”, a kao mogući nasljednik najglasnije se spominjao upravo Strmota. Je li propao plan da postane ministar, pa je iz revolta podnio ostavku, ili je sve bila politička igra suprotstavljenih frakcija HDZ-a te se ovim potezom želio zadati konačni udarac aferama i gafovima već načetoj ministrici Murganić, pitali su se zlobnici.
Zabezeknuta ministrica
Oni koji bolje poznaju Strmotu uvjereni su da takav scenarij nije vjerojatan. Strmota je, kažu, već dugo bio nezadovoljan nevjerojatnom tromošću u provedbi bilo kakvih suvislih mjera i umoran od populističkog mazanja očiju javnosti predstavljanjem parcijalnih mjera koje je baš on, kao demograf i stručnjak, s vremena na vrijeme morao braniti i predstavljati kao ozbiljni pokušaj da se promijeni doista najgora demografska slika države u posljednjih 100 godina. Frustracija je mjesecima kuhala u njemu i u trenutku kad mu je novinarka Nove TV spočitnula na konferenciji za novinare da su upravo predstavili iste mjere kao i tri mjeseca ranije, puknuo je. Kako je kasnije u medijima rekao njegov otac, Marin Strmota ima “kratki fitiljić”.
Je li u sad već povijesne 43 sekunde razmišljao o posljedicama ili je naprasno jednostavno odlučio da se više neće blamirati pa što bude - bude, još nije objasnio. Nakon što je u utorak podnio ostavku i zahvalio se na pažnji zabezeknutoj ministrici Murganić, glasnogovornici Vlade Sunčani Glavak i nizu novinara, napustio je zgradu Vlade i prestao se javljati na telefon: nije se javio ni ministrici, kojoj je tek poslao kratku SMS poruku: “Oprostite”. Dobio je, kako saznajemo, stotine poruka podrške, od poznatih i nepoznatih. Kasnije istoga dana uljudno se svima zahvalio, također porukama, te pristojno odbio upite brojnih novinara koji su mu se javili. Do danas, Marin Strmota nije dao objašnjenje za svoj postupak ni razloge koji su ga na njega naveli - javit će se “kad sve bude imalo glavu i rep”, javno je poručio novinarima.
Dan nakon presedanske ostavke normalno je nastavio s aktivnostima - došao je na svoje staro radno mjesto, na Katedru za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, s kojeg je imenovan na mjesto državnog tajnika. Za taj dan, 21. veljače, imao je zakazane ispite. Naime, ni tijekom mandata državnog tajnika, na koje je imenovan u studenome 2016. godine, nije u potpunosti napustio Fakultet. Nastavio je svaki četvrtak popodne držati studentima predavanja na kolegiju Ekonomika rada, koju je i godinama ranije predavao, kao asistent nositelju kolegija dr. Borisu Vujčiću, aktualnom guverneru Hrvatske narodne banke. Na Fakultet se, kako saznajemo od njegovih kolega, namjerava i vratiti te nastaviti sa znanstvenim radom.
Strmota je rodom iz Biograda na Moru, u kojem je živio do odlaska na studij u Zagreb, a živio je u relativno skromnoj obitelji. Kako je i sam rekao tijekom davanja ostavke, oba su mu roditelja nezaposlena - ostali su bez posla tijekom tranzicije, u dobi u kojoj je vrlo teško naći novi posao. Oboje sa srednjoškolskom stručnom spremom, okrenuli su se iznajmljivanju apartmana, no unatoč nevelikim primanjima, inzistirali su na školovanju djece - oboje djece, i Marin i sestra, završili su fakultet, a Marin i bitno više od toga.
Marin je, kažu njegovi profesori, bio vrlo dobar student, s prosjekom 4,1, zainteresiran za znanost. Odmah nakon diplome zaposlio se kao znanstveni novak na Katedri za demografiju, doktorirao je na temi međugeneracijskih odnosa, došao do docenture.
‘Vrlo realan dečko’
- Marin je vrlo dragi kolega, marljiv, predan znanosti i studentima. On je jedan pristojan mladi čovjek, s izvanrednim kućnim odgojem, uvijek spreman pomoći, osobito starijim profesorima. Također je i vrlo realan dečko, koji dolazi iz miljea kojem je životna realnost poznata. On nije nikakav knjiški moljac koji si može dozvoliti da živi u oblacima niti osoba kojoj je sve bilo servirano. Bio je i naš student, znam da je svako ljeto radio, u turizmu kao skiper, i time si sufinancirao studij. Naučio je vrlo rano da se novac mora zaraditi i to se vidi i to iskreno cijenim.
No, uz to je i vrlo simpatičan i pravi šarmer - kaže dr. Zdenka Damjanić, nositeljica kolegija Ekonomska sociologija na Katedri za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. I zgodan je, dodaje u šali (“ja to, kao starija profesorica blizu dobi za mirovinu, mogu reći”) te prepričava anegdotu kako je jedan mlađi kolega zaključio da su djevojke uvijek voljele Marina, a sada, nakon spektakularne ostavke, više mu nitko neće biti ravan.
- To je šala, naravno. On je vrlo odgovorna osoba, osobito je odgovoran otkad je suprug i otac - dodaje.
Na Fakultetu se u šali prepričava kako je Marin Strmota u privatnom životu nastavio tradiciju na Katedri za demografiju: baš kao i njegov mentor na doktoratu, sada umirovljeni prof. Jakov Gelo, oženio se svojom bivšom studenticom. Razlika u godinama nije neobično velika - supruga Iris je od Strmote, koji ima 32 godine, mlađa šest godina. Oženili su se mladi i već imaju dvoje djece, dječake od četiri i dvije godine.
- Ima i drugih sličnosti između nas dvojice - smije se Strmotin mentor.
- No, nadam se da će i njegov brak biti uspješan i da će ta sličnost biti pozitivna - nastavlja, šaleći se, dr. Gelo, nekadašnji šef Katedre na koju se Strmota vraća, bivši ravnatelj Državnog zavoda za statistiku i glavni savjetnik Jadranke Kosor pri izradi Nacionalne populacijske politike - jedinog dokumenta u posljednjih 20-ak godina čije su provedene mjere, kako ocjenjuje struka, imale i konkretne, kratkoročne i mjerljive rezultate u povećanju broja rođenih. Dokument je sadržavao niz mjera, od kojih su delimitiranje rodiljnih naknada za prvih šest mjeseci dopusta, uvođenje pronatalitetnog dodatka od 500 kuna za treće i četvrto dijete te besplatni udžbenici za osnovnoškolce i provedene.
Slučajno na funkciji
- Žao mi je što je Marin Strmota morao dati ostavku, ali vjerujem da doista nije imao mogućnosti implementirati ono što je znao da treba. Za njega osobno ta odluka sigurno nije pozitivna, posebno u financijskom smislu, ali je vrlo smiona i u funkciji obrane integriteta struke te bi trebala biti jasan alarm onima koji kreiraju politiku. Ako na savjest odgovornih ne udari činjenica da je mlad, stručan i kvalitetan čovjek svima, i vlasti kojoj pripada i najširoj javnosti, kazao da se ne radi dobro, i to u životnim okolnostima u kojima se nalazi, ne znam što hoće i hoće li išta - kaže dr. Gelo, koji, kako kaže, više javno ne istupa vezano za demografiju, ali “želi dati punu podršku Marinu Strmoti”.
- Njegova obitelj je najbolji primjer što nam se svakodnevno događa. Mladi su ljudi, imaju malu djecu, normalno da žele živjeti bolje. Koja je njihova perspektiva? Marin će se vratiti na fakultet, ali mogu li živjeti od jedne plaće? Koja je njihova perspektiva? Evo, upravo nam takvi, mladi i kvalitetni, odlaze, u kolonama. A u Strmotu je puno uloženo, i on može puno vratiti. Je li nam svejedno hoće li vraćati ovdje, nama, ili negdje u inozemstvu - pita se dr. Gelo.
Strmota je, inače, kao državni tajnik imao neto plaću u iznosu od oko 16.000 kuna; plaća na fakultetu bit će mu gotovo upola manja. Bio je jedan od siromašnijih državnih dužnosnika - od imovine nije posjedovao ništa, osim dva kredita u ukupnom iznosu od oko 220.000 kuna, kojima je vjerojatno uredio stan u kojem s obitelji živi te je kupio auto, Golf sada star 10 godina, koji glasi na suprugu.
Strmotina supruga Iris, diplomirana ekonomistkinja koja je prvo dijete rodila netom nakon stečene diplome, a ni dvije godine kasnije i drugo dijete, nezaposlena je. Iris je kći Miljenka Šoštarića, pročelnika Upravnog odjela za financije i gospodarski razvitak Grada Zaprešića i bliskog suradnika - upućeni kažu, i prijatelja - dugogodišnjeg gradonačelnika toga grada, HDZ-ovca Željka Turka. Budući da mlada obitelj Strmota živi u kući roditelja Iris Šoštarić u Zaprešiću, u kojoj si je na katu uredila stan, za pretpostaviti je da se baš tamo Marin Strmota zarazio politikom i učlanio u HDZ. Učlanio se nedugo prije imenovanja na dužnost državnog tajnika za demografiju te je postao relativno aktivan član lokalne organizacije HDZ-a.
Na samo mjesto državnog tajnika zapravo je došao slučajno - umjesto njega, glavni državni demograf trebao je biti dr. Stjepan Šterc, HDZ-ovac s puno duljim političkim stažom. Upravo za njega osnovano je Ministarstvo demografije, s ciljem da mu demograf bude na čelu. Međutim, ispostavilo se da je Šterc upao u ozbiljne financijske dubioze te je odbio ministarsko mjesto kako mu, kako nam je sam rekao, “novinari ne bi razvaljivali obitelj”.
Brza rošada
Premijer Andrej Plenković našao se u nezavidnoj situaciji - osnovao je Ministarstvo demografije, a nema demografa koji bi ga vodio. Tu se navodno, na poticaj Željka Turka i Davora Božinovića, koji je također iz Zaprešića, pojavilo ime Marina Strmote - mladog i uglednog znanstvenika, demografa i člana HDZ-a. Plenković se, s obzirom na njegovo političko neiskustvo, kako nam kažu upućeni, nije usudio postaviti ga za ministra te je na brzinu napravio rošadu: Karlovčanku Nadu Murganić, po zanimanju socijalnu radnicu i dugogodišnju ravnateljicu karlovačkog Doma za starije, koja je trebala biti državna tajnica za socijalnu skrb, odlučio je imenovati na ministarsko mjesto, a mladog Strmotu na novouvedeno mjesto državnog tajnika za demografiju.
Strmoti se navodno svidjela ideja da svoje teorijsko znanje prenese u praksu. Došao je u Ministarstvo, svjedoče njegovi suradnici, pun entuzijazma i ideja. A onda se suočio s realnošću.
- Bio je šef za demografiju bez ijednog čovjeka u timu, šef sam sebi. Skoro godinu dana trebalo je da se uopće donese Uredba o ustroju Ministarstva i osnuje uprava za demografiju, u koju su dovedeni deseci ljudi baš, ako mene pitate, po uhljebničkom ključu. Strmota je postajao sve nervozniji.
Onda su mu počeli dodjeljivati i zadatke o kojima praktički ništa nije znao, hodao je po događajima da nije znao gdje ide, proglasili su ga odgovornim za sporni kredit Svjetske banke za reformu socijale. Bio je očajan, on ne zna ništa o socijali niti je došao u Ministarstvo da bi se time bavio - kaže jedan od njegovih suradnika. Vrijeme je prolazilo, a imao je osjećaj da se nije pomaknuo ni milimetar.
Vrijeme curi
Sa samom ministricom Murganić nije bio u osobnom sukobu, svjedoče, ali takav kakav je, “kratkog fitiljića”, znao je izgubiti živce i naglas se pitati što on tu uopće radi.
- Kad je došao, želio je napraviti ozbiljnu strategiju provedbe nacionalne obiteljske politike, s jasnim ciljevima i rokovima provedbe. To je i javno najavljivao. Nije htio ići u izradu nove Obiteljske politike, jer je u proteklim godinama napravljen niz takvih dokumenata, posljednji 2015. godine, koju su radili njegovi najeminentniji kolege. Htio je da jasno zacrtamo što želimo napraviti, htio je da za to budu unaprijed osigurana sredstva i precizno određeni rokovi. Ali to je ono čega se svaka politika najviše boji - jasnih rokova, odgovornih osoba i mjerljivih kriterija. Ukratko, nije išlo - priča naš sugovornik iz Ministarstva.
Objašnjavao je da od parcijalnih mjera nema nikakve konkretne koristi i da Hrvatska više nema vremena za polagano uvođenje mjera, no svi su ga smirivali i usporavali. Na kraju je puknuo, pred kamerama. Je li bilo i nešto što ga je izravno na to nagnalo, otkrit će sam, kad procijeni da je za to došlo vrijeme.
- U demokratskom svijetu normalno je biti na funkciju imenovan i na funkciji se zahvaliti kad dođe vrijeme. Ono što nije normalno je ne dati se s funkcije. Strmota je htio pretočiti svoje znanje u praksu. No, nije ni ovo za njega kraj. Njegov znanstveni rad će također biti u funkciji javnog dobra, a ne treba ga otpisati ni za praktično političko djelovanje. Možda je njegov potez zapravo generacijska stvar. Možda je on predstavnik nove generacije, koja politici pristupa na novi, odgovorniji način - zaključuje dr. Damjanić.
Zašto Skandinavci uspijevaju, a Hrvati i drugi katolici ne? Zašto je, dakle, bilo ključno da Strmota odradi svoj posao
U Hrvatskoj je lani umrlo oko 17.000 osoba više nego što se rodilo djece. Prema procjenama, iz države se odselilo oko 20.000 osoba više nego što ih se u Hrvatsku doselilo. U posljednjih 10 godina - prema službenim podacima, koji ozbiljno podcjenjuju broj odseljenih - Hrvatska je izgubila oko 3,7 posto ukupnog stanovništva. Istovremeno, dobna struktura se dramatično promijenila u odnosu na posljednji popis stanovništva, odnosno 2011. godinu: broj djece do 15 godina smanjio se za 8 posto, a za isti se udio povećao broj starijih od 65. Konkretno, danas u Hrvatskoj živi 220.000 više osoba starijih od 65 godina nego djece do 15 godina. Broj radnosposobnih, od 15 do 65 godina, smanjio se za 162.000.Hrvatska je među državama čije stanovništvo najbrže izumire prirodnim putem, a nije privlačna strancima koji bi se u njoj naselili. Sustav postaje potpuno neodrživ, jer toliki broj neaktivnih ne može uzdržavati tako malen broj aktivnih. A hrvatska politika i dalje nema rješenje kojim bi ozbiljno podigla stopu nataliteta niti je ikada pokušala osmisliti suvislu imigracijsku politiku.
Da bi se stanovništvo prirodno obnavljalo - znači, bez doseljeništva - svaka bi žena statistički tijekom života trebala roditi najmanje 2,1 dijete, kako bi se nadomjestilo postojeće stanovništvo. Tu stopu fertiliteta već neko vrijeme u Europi nema ni jedna zemlja, osim Turske. Najmanje stope fertiliteta uvjerljivo i dalje imaju južne i izrazito katoličke države - poput Portugala, Poljske, Španjolske, Italije i Hrvatske. Najbliže željenoj stopi nalazi se Francuska, Irska i sjevernoeuropske zemlje - svaka iz svojih razloga. Francuska je prije više od 100 godina napravila ozbiljnu obiteljsku politiku, koja je strateški državni dokument i ne dovodi se u pitanje već više od stoljeća, bez obzira na opciju na vlasti - samo se dopunjuje i modernizira. Uključuje cijeli set novčanih davanja i, još više, usluga, poput dostupnih vrtića, dadilja, pomoći oko starijih i drugog.
Sjeverne zemlje uspjele su pak na drugi način. Sama demografska obnova u državama poput Norveške, Islanda ili Švedske bila je svojevrsna nus pojava: oni su se primarno bavili postizanjem ravnopravnosti spolova. Kad su uspjeli dovesti plaće i obveze žena i muškaraca na približno istu razinu i kad su omogućili kvalitetnu skrb o djeci za zaposlene roditelje, natalitet je naglo počeo rasti.
No, budući da niti jedna zemlja u Europi nema stopu fertiliteta dovoljno visoku da bi prirodnim putem obnavljala stanovništvo, ključni utjecaj na rast, odnosno pad broja stanovnika, kao i dobnu strukturu stanovništva, imaju migracije. Tako su, primjerice, Litva i Latvija - države s bitno većim stopama fertiliteta od Hrvatske - u posljednjih desetak godina izgubile više od 10 posto svojeg stanovništva, zbog ogromnog iseljavanja, osobito u vrijeme krize, kad su baltičke države uvele ekstremne mjere štednje. Na drugom su polu opet nordijske zemlje, s visokom imigracijom, čiji se broj stanovnika u istom periodu povećao za desetak posto.