„Zadar nekad i sad“, naziv je nove knjige autora Drage Marića, neumornog kroničara života Zadra i njegovih žitelja. Stoga knjiga i nosi podnaslov „O ljudima i događajima“, te na 126 stranica donosi crtice iz života, „male“ tople dirljive ljudske priče, susrete, sve ono što je nekome nebitno, a Drago je to kao male dragocjenosti godinama i desetljećima skupljao i bilježio u svoje notese koji su se gomilali na nekom njegovom skrovitom mjestu.
Danas, jedna po jedna, pričice izlaze na svijetlo dana, izlaze u stotinama primjeraka otisnutih knjiga – nakon što je napisao 21 knjigu o povijesti zadarskog sporta i sa tim, kako sam kaže, zaključio to poglavlje, Drago Marić se posve okrenuo pisanju o Zadru i njegovim žiteljima. Tako je „Zadar nekad i sad“ peta knjiga u tom nizu, nakon djela „Ižijeva ruža vjetrova“, „Zadarski kampaneli“, „S četiri kantuna“, te „Priče podsjetnice“.
Vaša nova knjiga je upravo tiskana, kada planirate promociju?
- Ne planiram promociju, za knjigu će se znati preko medija i to je dovoljno. Nisam ni za posljednje dvije knjige organizirao predstavljanje. To je trošenje vremena i novca, za ono što se potroši na promociju može se tiskati još jedna knjiga, a kod mene ih već ima u pripremi…
Gdje zainteresirani građani mogu kupiti Vašu novu knjigu?
- Malo je neobično da ne znate da ja knjige ne prodajem, ja ih darivam. „Priče podsjetnice“ sam nešto darovao, a sve ostalo je donirano socijalnoj samoposluzi. Nešto podijelim, ostalo ide za humanitarne svrhe. Pitao sam jednom našeg akademskog slikara Matu Ljubičića, poznatog po darivanju slika, zašto toliko toga daruje. Rekao mi je: „Kad darujemo, puna nam je duša i srce. Kad primamo, pune su nam samo ruke“. Tog postulata se i ja držim, baš kao i moji prijatelji Nebojša, Nikša, Bernard, Romano, Pave i drugi.
Nakladnik Vaše nove knjige je Turisthotel?
Ovu knjigu u šali nazivam „prekorednom“. Dogodilo se da me kontaktirao Frane Skoblar iz Turisthotela i ponudio da bude izdavač jedne moje knjige, da mu se sviđa to što pišem o gradu, o ljudima… Ideja je bila da knjigu za Uskrs podijelimo građanima. Kako se razgovor sa Skoblarom dogodio 40-ak dana prije Uskrsa, moj suradnik Nebojša Gunjević i ja smo sve napravili u samo mjesec dana i zato sam za knjigu rekao da je prekoredna. U jednom je tjednu tiskana i osobno sam već podijelio 150 primjeraka. Zato u svakoj posveti navodim da se poklanja za Uskrs, kako je sa Franom Skoblarom i dogovoreno. Inače je tiskano 400 primjeraka.
Uz uvodnu riječ i pogovor, knjigu ste podijelili u određene cjeline?
- Da, ima ih sedam, po desetljećima, od „četrdesete“ pa do „devedesete“, a sedmo je poglavlje 21.stoljeće. Zbog kratkog roka u kojem je knjiga nastala, možda postoji koji tipfeler, ali zbog jedne ozbiljne greške dužan sam se ispričati svima koji su na bilo koji način bili povezani sa pokojnim Zadraninom Brankom Grubićem, kojemu sam u brzini nadjenuo nadimak Baćo umjesto Brajo. I taj krasan čovjek je postao dijelom knjige u kojoj pišem crtice iz života ljudi, uvijek sa istom tematikom i ljubavlju prema Zadru i našim građanima – kaže Drago Marić.