- Moj Joso ne vidi, ne čuje, ne govori i ne može hodati. Za krevet je vezan rukama i jednom nogom, kao Isukrst na križu. Liječnici su dosad nekoliko puta rekli da će umrijeti, ali ne da se on, pravi je Dalmatinac - kaže Ivan Grdović, inicijator humanitarne akcije kojom su se u ponedjeljak navečer u Zadru prikupljali hrana i higijenske potrepštine za pacijente u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri.
Nakon višegodišnje borbe za bolnički smještaj za svoga sina, 18-godišnjeg Josipa Grdovića, koji od rođenja boluje od cerebralne paralize i psihomotorne retardacije, Ivan Grdović je odlučio pomoći i njegovim prijateljima s kojima je od prošle godine smješten u Bistri, gdje se liječe najteži slučajevi iz cijele Hrvatske.
- U toj je bolnici 108 djece, od kojih 70 posto nitko ne viđa, ni ćaća ni mater. Razgovarao sam s jednom ženom koja im je pomagala, pa sam jedan dan shvatio da i ja to mogu učiniti. Moj Joso je tamo, paze ga, mi smo svaki tjedan gore, a ta dječica nemaju nikoga - tvrdi u potresnoj priči ovaj otac, koji se nakon prvotne zamisli odmah povezao sa zadarskom humanitarnom grupom "Srce Zadarsko", koja djeluje preko društvene mreže Facebook. U vrlo kratkom vremenu organizirana je humanitarna akcija "Srce Zadarsko za Josipa Grdovića i prijatelje".
Hvala vam
- Ja sam samo jedna karika u lancu, za sve su zaslužni ljudi koji su donijeli pomoć. Sve su ostalo odradile članice “Srca Zadarskog”: Marjana Ikić, Natali Milin, Sonja Karamarko, Jadranka Stojanov. Osigurale su sve, pa i automobile kojima ćemo namirnice odvesti u bolnicu kako bi pomogli mališanima - kaže otac teško bolesnog 18-godišnjaka.
Njihova obiteljska kalvarija počela je tri mjeseca nakon Josipova rođenja. Ivan se rodio kao zdrava beba, no u bolnici je dobio sepsu i otad traje agonija njega i obitelji. Konačna liječnička prognoza suočila ih je s najgorim mogućim ishodom.
- Liječnik nam je rekao da ga daje u Božje ruke, no Joso je nakon toga doživio 18 godina. Ne da se on. Prošli smo kalvariju dok mu nismo pronašli smještaj jer mu se zdravstveno stanje nakon 15 godina pogoršalo i trebao je specijalnu liječničku skrb. Trpi bolove, ni sami ne znamo koliko snažne. Ima cerebralnu paralizu i cijeli niz teških bolesti i stanja - MRSU, gljivice na plućima - kaže otac o svom sinu jedincu.
S njim su se vozili godinama od bolnice do bolnice, a u svakoj selidbi život mu je visio o niti. Smještaj mu je prošle godine osiguran u bolnici u Bistri, koja se nalazi u prostoru nekadašnjeg dvorca, te je spomenik nulte kategorije.
- Ravnatelj bolnice dr. Renato Mittermayer prošle je godine uspio ishoditi dokumentaciju, te urediti prostor u kojem su stalno smjestili Josipa. Tamo sada može dobivati odgovarajuću potrebnu skrb. Na tome im neizmjerno hvala - navodi Ivan Grdović. Prije toga za mladića koji boluje od niza bolesti, za kojeg su infekcije i bolesti dio života, koji je nepokretan, ne čuje i nije svjestan svijeta oko sebe, nije bilo mjesta ni u jednoj instituciji diljem zemlje.
- Sreća je što Joso nije svjestan, nadamo se da ne trpi bolove. Ja mu svaki put kažem kako ga volimo, na što se on malo nasmije. Možda ipak to razumije - kaže ovaj otac, koji ima samo jednu želju - da njihov sin ostatak života provede dostojanstveno i što je kvalitetnije moguće.