Odluka o puštanju Darka Kovačevića Daruvarca (31) na slobodu nakon isteka zakonskog roka od šest mjeseci istražnog zatvora zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda i prijetnje smrću 18-godišnjoj Zadranki postala je, čini se, predmet međusobnog javnog prepucavanja između sudačkog i odvjetničkog lobija kako bi sa sebe skrenuli bijes javnosti duboko razočarane novim propustom hrvatskog pravosuđa. Javnost traži "Pedra", ali ni suci ni odvjetnici nisu spremni prihvatiti odgovornost za Daruvarčev izlazak na slobodu.
Od predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse i predsjednika udruge sudaca i suca Vrhovnog suda Marina Mrčele pa do zadarskih sudačkih krugova šalju se direktne i indirektne poruke kako je Općinski sud u Zadru napravio sve što je unutar zakonskih rokova mogao napraviti, a da su propusti zapravo počinjeni na drugom mjestu, na strani državnog odvjetništva koje je, po njihovom mišljenju, Daruvarčevo zvjersko premlaćivanje mlade djevojke trebalo teže kvalificirati, kao pokušaj ubojstva, što bi značilo i njegovo duže zadržavanje u istražnom zatvoru, do godine dana, dovoljno da se do kraja provede sudski postupak i donese valjana prvostupanjska presuda. Dodatno je, konkretno predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, ustvrdio da bi Odvjetnička komora trebala sankcionirati ponašanje Daruvarčevog odvjetnika Andreja Korljana zbog navodnih zlouporaba procesnih prava (manipuliranja Zakonom o kaznenom postupku), odnosno namjernim sabotiranjem sudskog postupka traženjem izuzeća raspravnog suca i predsjednika višeg suda u više navrata a sve kako bi svom klijentu omogućio izlazak na slobodu prije završetka suđenja.
S druge pak strane glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić otvoreno je podržao zadarskog kolegu Ivicu Škaru koji je vodio cijeli postupak istrage i podizanje optužnice protiv Daruvarca koja je na koncu sudski potvrđena bez ikakvog dovođenja u pitanje kvalifikcije težine počinjenog kaznenog djela. Jelenić je ustvrdio da se "kvalifikacije u svim predmetima donose na temelju činjenica koje u trenutku donošenja odluke državni odvjetnik ima pred sobom. Prema informacijama koje imam odluka je pravilna. Podsjećam da je ODO u roku od mjesec i pol podiglo optužnicu i da je sve okolnosti kolega zamjenik ocijenio toliko otegotnim da je predložio kaznu od pet i pol godina. Vidljivo je da je kolega tužitelj ozbiljno shvatio predmet i predložio najveću moguću kaznu u zakonskim okvirima" kazao je Jelenić i dodao da komentare javnosti zgrožene razvojem situacije u ovom slučaju ne doživljava kao pritisak. "Ne vjerujem da komentari odvjetnika mogu izazvati pritisak na bilo koga u DORH-u. Ti komentari polaze od nepotpunog poznavanja stanja u samom predmetu" naglasio je.
Ako su i jedni i drugi u pravu, zašto je Daruvarac završio na slobodi prije presude? Je li u pitanju manjkavost sustava ili ZKP-a, jesu li pogreške u sustavu i zakonskom okviru ili u osobnoj odgovornosti državnog odvjetnika Škare i raspravnih sudaca Tomislava Šimića i Mitre Meštrović odnosno predsjednice zadarskog suda Ane Mišlov, odgovorne za učinkovito funkcioniranje suda?
Od Daruvarčevog nedjela do pravomoćne optužnice zadarskom odvjetništvu je trebalo 46 dana. U tom vremenu ODO je proveo istragu, obavljeni su razgovori s Daruvarcem i njegovom žrtvom, dvojicom svjedoka, provedeno je medicinsko vještačenje, održano je dokazno ročište pred sucem istrage, osumnjičeniku je produžen pritvor te je na koncu protiv njega podignuta optužnica koju je sud prihvatio. Prije nego što je optužnica postala pravomoća medicinska dokumentacija o ozljedama žrtve i načinu izvršenja teškog kaznenog djela poslana je na ocjenu uglednom sudskom medicinskom vještaku dr. Davoru Majeru iz Zagreba koji se, nakon provedene analize medicinske dokumentacije u spisu, složio s predloženom kvalifikacijom zadarskog odvjetništva da se radi o običnoj teškoj tjelesnoj ozljedi. Vještak Majer, međutim, nije svjedočio na suđenju o ozljedama djevojke, nego njegova kolegica dr. Marija Baković iz Zagreba koja je, na pitanje zastupnika tužiteljstva Igora Vulića, ponovila da se s obzirom na srednji intezitet udaraca i trajanje napada, radi o običnom nanošenju teških tjelesnih ozljeda.
Zanimljivo je da je žrtva napada iste večeri, oko 22.30 sati, primljena u zadarsku bolnicu gdje joj je uz lokalnu anesteziju saniran slomljeni nos i zašivena razrezotina na licu te je nakon toga puštena na kućnu njegu. Sutradan, oko 10 sati, djevojka je sama došla u prostorije zadarske policije i podnijela kaznenu prijavu protiv Daruvarca. U svojoj prijavi je navodno navela kako je s Daruvarcem razgovarala u WC-u, da ju je on ispitivao o njenim SMS porukama i s kim kontaktira, da je bio ljubomoran te da je u jednom trenutku poludio i počeo razbijati inventar toaleta. Da joj je Daruvarac udarao glavom o umivaonik, i to nekoliko puta, rekla je tek u istražnom postupku.
Naime, intenzitet i trajanje Daruvarčevog napada na djevojku, uz lokacije samih ozljeda, ključni su elementi za težu kvalifikaciju napada na djevojku. Unutarnja kontrola policije koja je, na zahtjev majke djevojke provedena nakon napada, u potpunosti je rekonstruirala vrijeme događaja. Prema njihovom izvješću, te srijede 13. lipnja Darko Kovačević je u kafić "Chill out" došao u 21.37 sati. U 21.45 Kovačević odvlači djevojku u WC i tamo se, iza zatvorenih vrata, zadržavaju oko pola sata. U 22.17 sati Daruvarac izlazi iz toaleta i djevojku vuče za kosu do središta kafića gdje počinje njegovo iživljavanje koje traje do 22.19 sati, dakle dvije minute. Bestijalno ju je udarao šakama, nogama, gazio ju je... Odmah nakon toga Daruvarac izlazi iz kafića i odlazi, a za njim izlazi i premlaćena djevojka. Iz iskaza djevojke i nalaza unutrašnje kontrole proizlazi da Daruvarac djevojku nije tukao pola sata u WC-u, kako se to tumači u javnosti, što dovodi u pitanje vrijeme trajanja napada, a o intezitetu je sama vještakinja Baković na suđenju rekla da je bio srednji. No to na niti jedan način ne umanjuje težinu napada i ozljeda koje je Daruvarac nanio djevojci, ali ukazuje da je kvalifikacija bila u skladu s medicinskom dokumentacijom. Zanimljivo da sve do puštanja Daruvarca na slobodu nitko kvalifikaciju odvjetništva nije dovodio u pitanje, pogotovo ne netko od sudaca koji ne žele javno komentirati ni po svemu sudeći potpuno razložne Korljanove zahtjeve za izuzećem zadarskog suda.
Prema kronologiji postupanja Općinskog suda kojeg je javnosti uputila predsjednica Ana Mišlov, razvidno je da je ODO u Zadru optužnicu protiv Daruvarca podiglo 31. srpnja, a pravomoćna je postala 10. rujna. Spis je nakon toga, navodno nasumično, dodijeljen u rad Tomislavu Šimiću, sucu kojem medijska pažnja nije mrska. Iako je suđenje mogao praktički početi već idućeg dana, dakle 11. rujna, sudac Šimić je prvo ročište sazvao tek nakon mjesec dana, 11. listopada. Na njemu Daruvarčev odvjetnik Korljan traži delegaciju predmeta na drugi sud zbog medijske eksponiranosti slučaja i pritiska sredine i javnosti prema njegovom branjeniku, a usput traži i izuzeće raspravnog suca zbog navodnog prekoračenja ovlasti posjetom Daruvarca u pritvoru, ali traži i izuzueće predsjednice suda Mišlov i njene zamjenice Ivane Klišmanić te predsjednika Županijskog suda Borisa Babića koji odlučuju o Šimićevom izuzeću. No Vrhovni sud, u kojem sjede suci Mrčela i Sessa, taj zahtjev odbija i suđenje se nastavlja 13. studenoga kada se u nizu održavaju četiri ročišta.
Među nekim zadarskim sucima i odvjetnicima vlada mišljenje da je sudac Šimić, s obzirom na provedene dokaze i video snimak krvničkog maltretiranja žrtve, valjanu i zakonitu osuđujuću presudu mogao donijeti nakon dva, najviše tri provedena ročišta. No sudac Šimić je postupak odlučio voditi na svoj način i ispitivati raznorazne svjedoke sve dok se (26. studenog) nije razbolio i otišao na dugotrajno bolovanje, dijelom moguće izazvano prevelikim stresom kojem je kao sudac bio izložen u ovom, ali i nekim drugim javno eksponiranim kaznenim postupcima.
Predmet se tako 27. studenog, opet nasumično, dodjeljuje sutkinji Mitri Meštrović, koja je prije godinu dana došla s Prekršajnog suda. Ona prvu raspravu, iako je riječ o pritvorskom predmetu, koji dakle ima hitnost, saziva tek za 16 dana, 13. prosinca, samo dan prije isteka šestomjesečnog roka istražnog zatvora za Daruvarca. Odvjetnik Korljan ne dolazi na ročište jer mu je poziv uručen nezakonito, odnosno izvan zakonskog roka od osam dana. Korljan se na vrijeme opravdava, a usput (8. prosinca) traži izuzeće sutkinje Meštrović zbog moguće pristranosti, jer joj on zastupa supruga Dejana Pupovca, prvooptuženog u "Aferi leasing", koji je oslobođen u prvom stupnju.
Novi Korljanov zahtjev za izuzećem predsjednica Ana Mišlov odbacuje, a sutkinja Meštrović na ročištu 14. prosinca pušta Daruvarca na slobodu i zakazuje novo tek za 9. siječnja. Svi se pitaju zašto, zašto ga nije sazvala već idući tjedan, ili u razdoblju između Božića i Nove godine, nego tek za 25 dana, dokad Daruvarac, koji je rođen u BiH (Banja luka), može lako pobjeći iz Hrvatske i tako izbjeći odgovornost za počinjeno djelo.
Od pravomoćnosti optužnice do isteka istražnog zatvora Općinski sud je imao 95 dana da donese presudu u slučaju Daruvarac, ali to nije uspio napraviti. Unatoč raznim manevrima Daruvarčeve obrane, koji su svi bili u skladu s ZKP-om i uglavnom potpuno opravdani, jer odvjetnik Korljan jako dobro zna kako zadarski sud funkcionira iznutra, sud je, čini se, imao dovoljno vremena i, što je najvažnije, dovoljno dokaza, da donese zakonitu odluku u slučaju Daruvarac prije njegovog izlaska iz istražnog zatvora. Odgovor na pitanje zašto to nije napravio zapravo zadire u ocjenu kapacitiranosti i načina rada zadarskog suda.