- Sve će se znati na raspravi – kazao je odvjetnik Boris Radman, odgovarajući na naše pitanje hoće li u srijedu, na nastavku suđenja Darku Kovačeviću (31) zvanom Daruvarac, tražiti delegaciju zadarskog Općinskog suda zbog narušenih uvjeta suđenja i prava njegovog klijenta.
- Više od toga vam ne mogu vam reći, ali naravno da sam se pripremio za raspravu. Spis sam podrobno proučio i apsolutno sam spreman za nastavak suđenja – dodao je donedavni kazneni sudac Županijskog suda u Zadru koji je obranu Daruvarca preuzeo nakon što je zbog unaprijed pruzetih obveza od nje odustao odvjetnik Andrej Korljan.
Nastavak suđenja Darku Kovačeviću za teško premlaćivanje 18-godišnje djevojke prošlog lipnja u kafiću "Chill out" na zadarskoj Meladi, očekuje se s velikim nestrpljenjem, ne samo u Zadru, već u cijeloj Hrvatskoj šokiranoj brutalnošću kojom je Daruvarac napao mladu ženu. Neki zadarski suci zbog toga su mišljenja da bi zahtjev za delegacijom zadarskog Općinskog suda u ovom trenutku bio deplasiran.
Naime, javnost je poprilično kontaminirana proturječnim informacijama o samom događaju, ali i reakcijama na puštanje Daruvarca na slobodu nakon isteka šestomjesečnog istražnog zatvora. Delegiranje suđenja u neku drugu sredinu u takvom kontekstu ne bi, smatraju naši sugovornici, bitno utjecalo na uvjete objektivnog suđenja koji su, po njima, neupitno narušeni.
Izlazak Daruvarca na slobodu zbog nemogućnosti zadarskog Općinskog suda da u šest mjeseci donese prvostupanjsku presudu konsternirao je Hrvatsku izazvavši brojne i neumjerene rekacije, kako članova obitelji same žrtve, tako i raznih javnih osoba i političara uključujući ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, premijera Andreja Plenkovića te predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Upravo njihovo komentiranje postupanja zadarskog suda i izjave o samom Daruvarčevom postupku neki odvjetnici smatraju dovoljnim dokazom uplitanja politike u samostalnost sudbene vlasti, odnosno "olakotnim okolnostima" za Daruvarca koji bi to mogao dobro iskoristiti u kasnijim tužbama protiv Republike Hrvatske na međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, na kojem je Republika Hrvatska po tom pitanju već nakupila podosta negativnog iskustva.
Protiv neučinkovitog zadarskog pravosuđa organizirani su javni prosvjedi u Zadru, Zagrebu i Poreču, puštanjem Daruvarca obitelj žrtve doživjela je novi šok, a potom su, unatoč zatvaranja suđenja za javnost zbog zaštite dostojanstva žrtve, u nizu medijskih istupa potpuno narušili tajnost suđenja, otkrivši identitet pretučene djevojke. Pritom su majka i prijatelji žrtve plasirali u javnost brojne, uglavnom dvojbene informacije o samom događaju, raspaljujući tako atmosferu javnog linča protiv Daruvarca i svih njemu bliskih osoba. Zbog toga je uostalom i majka pretučene djevojke bila prijavljena zadarskoj policiji.
U međuvremenu je sudac Tomislav Šimić, koji je započeo suđenje Daruvarcu, na svoj zahtjev premješten na Općinski sud u Sesvetama. Odluku o premještaju na novo radno mjesto DSV je donio smo mjesec dana nakon što se Šimić povukao sa suđenja Daruvarcu zbog bolesti. Šimić je održao četiri ročišta, a suđenje je prepušteno neiskusnoj sutkinji Mitri Meštrović koja do isteka istražnog zatvora nije uspjela osuditi Daruvarca.
Iako nam DSV do zaključenja članka nije odgovorio na pitanje kada je i zašto sudac Šimić tražio premještaj iz Zadra, postavlja se pitanje je li predsjednica suda Ana Mišlov, u trenutku dodjele predmeta Daruvarac sucu Šimiću, znala da je on zatražio premještaj. Ako ona i nije znala, sudac Šimić je znao u što se upušta kad je preuzeo tako medijski eksponirani predmet. Naime, u sudskim kuloarima se govori da je sudac Šimić još prošlog ljeta najavio odlazak iz Zadra i prelazak na drugi sud.
To je, međutim, samo jedan u nizu elemenata koji ilustriraju način funkcioniranja i kapacitiranosti zadarskog suda a koji su nedvojbeno doveli do toga da se Daruvarac danas brani sa slobode. Pokušaji sudačkog lobija da u javnosti stvore sliku kako je za Daruvarčevo puštanje "kriv" zapravo odvjetnik Korljan, očito nisu urodili plodom.
Pokazalo se, naime, da Korljan nigdje nije zloupotrijebio zakonske ovlasti, već je koristio instrumente koje mu je dao ZKP. Uostalom, sudac Šimić ga nije ni pokušao kazniti za navodno namjerno odugovlačenje postupka, na što je imao zakonsko pravo ako je smatrao da to čini. Štoviše, brojni Korljanovi podnesci za izuzeće suca Šimića i zadarskog suda čine se debelo opravdani i argumentirani, iako su svi bili odbijeni.
U tom ozračju izjavu ministra Bošnjakovića o mogućim izmjenama ZKP-a u smjeru ograničavanja odvjetničkih manevara neki tumače kao pobjedu utjecaja sudačkog lobija na ministrstvo pravosuđa. S druge strane to može ukazivati na činjenicu da se sudačka organizacija nije spremna suočiti s ponašanjem, propustima i organizacijskim slabostima rada zadarskog suda i sudaca, sve do ozbiljnih sumnji u njihove nepotističke odnose i sukobe interesa.
Može li se u takvim uvjetima, gdje je javnost već više puta "streljala, ubila i kastrirala" Daruvarca, održati normalno suđenje? Teško. Široka javnost, od običnih građana do profesora prava i nekih državnih odvjetnika u Zadru, smatraju da je Daruvarca u startu trebalo optužiti za pokušaj ubojstva, premda za takvu kvalifikaciju u medicinskoj dokumentaciji žrtve ne postoji nikakva osnova. Kazneni postupak, bez obzira na brutalnost počinjenog zločina, trebao bi jamčiti podjednaku zaštitu prava na pravično i nepristrano suđenje i za žrtvu i za počinitelju. U slučaju Daruvarac ta su prava debelo narušena.