Hrpe ljudskog izmeta, nepodnošljiv smrad, mokraća, smeće, razvaljeni zidovi, išarani stopovi, razbijeni lusteri, pokradena oprema, polupana stakla, prozori i ogledala, išćupane utičnice, prljavština... Nekada je to bilo "in" mjesto u Zadru, a danas je odvratan štakornjak. Vandaliziran, barbariziran i devastiran. Javni zahod, bolje reći, usred grada, na jednoj od najatraktivnijih lokacija uz more, u Tankerkomercovoj marini.
Velika zgrada u sklopu marine, u kojoj su nekad bili superpopularan restoran "Marina" i noćni klub "Face", od kako je postala vlasništvo države Hrvatske pretvorena je u najveći hrvatski javni WC. Od 2009. godine, kada je pravomoćnom sudskom odlukom država postala jedini vlasnik objekata na istočnom dijelu marine - veće zgrade bivšeg restorana i manje zgrade susjedne kockarnice - o tim arhitektonskim biserima Ante Uglešića, za koje je dobio i prestižne nagrade, nitko brigu ne vodi. Po tko zna koji put potvrdila se poslovica: ako je državno, kao da je ničije.
Ulaz u zgradu moguć je kroz otvorena vrata s glavnog i bočnog ulaza (pored spiralnih željeznih stepenica), a kad se uđe preplave vas vonj i slike velegradske kanalizacije. U bliskom susjedstvu, kroz staklene zidove prizemlja i prvog kata, rukom gotovo možete dohvatiti privezane jahte vrijedne desetke milijuna kuna. Neprocjenjiva turistička razglednica, iz Zadra...
- Molim vas, nemojte me pitati zašto je to tako. To, na žalost, nije više naše, nego imovina Republike Hrvatske. Od kada je to postalo državno mi s tim nemamo ništa – ograđuje se na početku razgovora Roberto Motušić, direktor Tankerkomerca, koji je odnedavno u većinskom vlasništvu Croduxa generala Ivana Čermaka.
- Vi ste, kažete, fotografije snimili u srijedu poslijepodne, a mi smo upravo ovih dana počeli uređivati prostor nekadašnje kockarnice. Znate da je tamo nedavno izbio požar i da smo iz objekta izvukli oko 150 kubika smeća. Sada taj prostor čistimo iznutra i izvana, i bojamo zidove. Kad ga završimo prijeći ćemo na uređenje susjedne zgrade gdje je nekada bio restoran. Napominjem da ti objekti već deset godina nisu u našem vlasništvu i da sve ovo što radimo, radimo o našem trošku jer ne želimo imati takav nered u blizini marine. Molim vas da to naglasite jer 99 posto ljudi u Zadru ne zna da to nije naše, nego državno vlasništvo, i da mi s tim objektima ne upravljamo – moli nas Motušić kojem su, kaže, već u nekoliko navrata s različitih strana stigli prigovori zašto te zgrade ne uredi, ali ljudi jednostavno ne znaju da Tankerkomerc s tim objektima nažalost nema ništa.
- Te su dvije zgrade na istočnom dijelu marine prilikom pretvorbe ušle u temeljni kapital društva. Kasnije se država na to žalila, pokrenula je tužbu koju smo mi pravomoćno izgubili 2009. godine. Ako pogledate zemljišne knjige vidjet ćete da je na te zgrade upisana RH. Mi naravno, nismo nakon toga stali, nego smo pokrenuli kontratužbu i tražimo da nam se prizna vlasništvo. Iako se ti objekti nalaze na pomorskom dobru, Tankerkomerc je njih izgradio i godinama u njih ulagao. Nažalost, još nije donesena odluka u prvom stupnju, zapravo je cijeli postupak u zastoju zbog poznatih problema oko prava vlasništva na pomorskom dobru. Mi zbog toga s tim objektima ne možemo upravljati, ne možemo u njih ulagati niti investirati. Za koji dan uredit ćemo i taj dio pa onda dođite i snimite kako smo uredili državnu imovinu o svom trošku. A zašto je ta zgrada u takvom stanju, najbolje pitajte državu, odnosno resornog ministra Gorana Marića – sugerira nam Motušić.
I mi smo ga poslušali, pa evo pitamo: ministre Mariću, zašto ste nam usred grada, na najljepšoj lokaciji uz obalu, "otvorili" najveći javni zahod u Hrvatskoj? Molimo za žuran odgovor!
Jer, sezona je već tu, pa ne bilo loše da razmislite o uvođenju naplate. Da barem na govnima država nešto zaradi.