Hrvatski turizam hrani i tisuće građana Srbije, Makedonije i BiH: postali smo im obećana zemlja, evo koliko zarađuju

"U Srbiji sam radio za jedva 700 eura, a u Hrvatskoj tijekom sezone zaradim više od 2.000 eura mjesečno uz smještaj i hranu." 

 Ova rečenica najbolje opisuje zašto sve veći broj radnika iz regije posljednjih godina dolazi na hrvatsku obalu. Priče poput ove danas se mogu čuti od konobara, kuhara, sobarica i građevinskih radnika koji su u potrazi za boljim primanjima i sigurnijim uvjetima rada privremeno ili trajno zamijenili svoje domove za Jadran. Za mnoge od njih nekoliko mjeseci rada u Hrvatskoj znači zaradu koju bi u matičnim zemljama ostvarivali tijekom cijele godine.

Plaće rastu, smještaj je osiguran, a poslodavci traže gotovo svakog raspoloživog zaposlenika. U situaciji kada domaćih sezonaca kronično nedostaje, hrvatska obala sve više postaje odredište za tisuće radnika iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i drugih zemalja regije. Ono što je nekad bio izuzetak danas postaje pravilo, Hrvatska se sve snažnije profilira kao novo regionalno središte za sezonsko zapošljavanje.

Nekada su hrvatski radnici masovno odlazili u Njemačku, Austriju i Irsku u potrazi za boljim životom. Danas se događa svojevrsni preokret, Hrvatska postaje zemlja u koju se dolazi raditi.

Posljednjih godina turistička sezona više nije samo priča o rekordnom broju gostiju, punim hotelima i prometnim autocestama prema Jadranu. Ona je postala i priča o tisućama radnika koji iz susjednih zemalja dolaze u Hrvatsku tražeći veće plaće, sigurnije uvjete rada i priliku za bolju zaradu.

Prema riječima ministra gospodarstva Ante Šušnjara, više od 30 tisuća državljana Srbije trenutno radi na sezonskim poslovima u Hrvatskoj. Ta brojka možda najbolje pokazuje koliko se hrvatsko tržište rada promijenilo u posljednjih deset godina.

Turizam traži radnike

U hotelima, restoranima, kampovima i kafićima diljem obale već godinama traje ista borba – pronaći dovoljno radnika prije početka sezone.

Najtraženiji su kuhari, konobari, recepcionari, sobarice, pomoćno kuhinjsko osoblje, ali i građevinski radnici, trgovci te djelatnici komunalnih službi.

Plaće u turizmu posljednjih su godina značajno porasle, a najtraženiji radnici danas mogu zaraditi višestruko više nego u matičnim zemljama. Mnogi poslodavci nude i besplatan smještaj te prehranu, što dodatno povećava privlačnost sezonskog rada.

Za velik broj radnika iz Srbije i drugih zemalja regije takvi uvjeti predstavljaju priliku za zaradu koju kod kuće teško mogu ostvariti.

Zašto nedostaje domaćih sezonaca?

Dr. Valerija Botrić s Ekonomskog instituta u Zagrebu ističe kako hrvatsko tržište rada već godinama pokazuje izraženu sezonsku neravnotežu.

-Potražnja za radnom snagom u Hrvatskoj već dugi niz godina ima izraženi sezonski karakter. S obzirom na velik udio turizma u gospodarstvu, jasno je da se to odražava na potražnju za radom. Istodobno, radnici preferiraju stalna zaposlenja, a ne ona sezonska, zbog čega postoji neusklađenost ponude i potražnje na tržištu rada, objašnjava Botrić.

Dodaje kako je problem dodatno pojačan nakon otvaranja europskog tržišta rada hrvatskim građanima.

-Mogućnost zapošljavanja u drugim državama Europske unije s vremenom je povećala jaz između potreba poslodavaca i raspoložive domaće radne snage. Mjera "Stalni sezonac" pokušala je ublažiti problem, ali očito ne može u potpunosti nadomjestiti potrebu radnika za sigurnijim i trajnijim zaposlenjem, kaže.

Jezik kao velika prednost

Dok se posljednjih godina broj stranih radnika iz Azije ubrzano povećava, radnici iz zemalja bivše Jugoslavije i dalje imaju važnu prednost.

Botrić ističe kako istraživanja migracija radne snage pokazuju da pri odabiru zemlje odredišta presudnu ulogu nemaju samo plaće.

-Osim ekonomskih razloga, važan čimbenik je i jezik. Radnici iz zemalja bivše Jugoslavije hrvatski jezik poznaju ili ga mogu vrlo brzo naučiti. To je prednost i za poslodavce i za same radnike jer znatno olakšava svakodnevni rad i integraciju, pojašnjava.

Upravo zato Srbija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Crna Gora ostaju među glavnim izvorima radne snage za hrvatsko gospodarstvo.

Strani radnici ključ uspjeha sezone  

Poslodavci već godinama upozoravaju da bez stranih radnika velik dio turističke sezone jednostavno ne bi mogao funkcionirati.

Na mnogim jadranskim destinacijama danas je sasvim uobičajeno da u istom hotelu ili restoranu zajedno rade zaposlenici iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Nepala, Indije i Filipina.

Takva multikulturalna radna okruženja postaju novo lice hrvatskog turizma.

Iako Hrvatska sve više otvara vrata radnicima iz udaljenijih zemalja, upravo radnici iz regije zbog jezične i kulturne bliskosti često ostaju prvi izbor poslodavaca.

Može li rast plaća smanjiti potrebu za uvozom radne snage?

Prema mišljenju dr. Botrić, odgovor nije jednostavan.

-Ne vjerujem da bi rast plaća u turizmu i ugostiteljstvu sam po sebi bio dovoljan da smanji ovisnost o stranoj radnoj snazi. Radnici danas ne gledaju samo visinu primanja, već i druge uvjete rada upozorava.

Kao ključne faktore navodi duljinu radnog vremena, pravo na odmor, sigurnost zaposlenja te uredno prijavljene plaće.

- Hrvatski radnici sve će više uspoređivati ukupne uvjete rada u Hrvatskoj s onima koje mogu dobiti u drugim europskim državama. Upravo će ti faktori igrati važnu ulogu u budućim odlukama o zaposlenju, smatra ekonomistica.

Tržište rada

Prije dvadesetak godina malo tko je mogao zamisliti da će Hrvatska postati jedno od najprivlačnijih tržišta rada za građane susjednih država. Danas je to realnost.

Dok domaći radnici i dalje odlaze prema bogatijim europskim tržištima, Hrvatska istovremeno privlači desetke tisuća radnika iz regije i sve veći broj zaposlenika iz Azije.

Izjava ministra Šušnjara o više od 30 tisuća državljana Srbije zaposlenih na sezonskim poslovima nije stoga samo statistički podatak. Ona pokazuje duboku promjenu koja se događa na hrvatskom tržištu rada Hrvatska je od zemlje iz koje se odlazilo postala zemlja u koju se dolazi raditi.

Ono što je prije deset godina bilo teško zamislivo danas je postalo dio svakodnevice hrvatskog gospodarstva. Dok domaći radnici i dalje traže prilike na Zapadu, hrvatska obala sve češće postaje mjesto na kojem posao, plaću i novu priliku pronalaze radnici iz cijele regije.