Slavlje može početi. Zločesti klaun opet je za kormilom svijeta.
Potpuno neuračunljiv lik u kojega su najbogatiji i najmanipulativniji – uz aktivnu pripomoć neobrazovanih, paranoidnih te frustriranih gomila – iznova ugradili svoje najsebičnije želje i frustracije, dobio je priliku za svoj popravni, zadnji mandat. Demokracija je još jednom sama sebi ritualno pojela rep. Glasovi društveno odgovornih, načitanih, empatičnih i solidarnih izgorjeli su u sudaru s tupim, tvrdoglavim, činjenično otpornim i protestnim. Ništa novoga, to već posvuda postaje praksa.
Izbori akademika s najprestižnijih američkih sveučilišta i opredjeljenja zadnjih QAnonovskih gubitnika u paradoksalnom su i nepravednom srazu opet rodili političku nakazu. Razumni od početka znaju da u Trumpovu slučaju nije riječ o nikakvom Jokeru koji je izgorio od egzistencijalnog pritiska te odlučio biti dosljedno destruktivan protiv društvenoga poretka i svijeta bez poštenja i pravde. Trump je, naprotiv, živi odraz upravo takvog brutalnog i nasilničkog svijeta: čovjek bez skrupula i savjesti, hodajuća laž, ubojica nekad svetog pojma istine, maneken propasti zapadne civilizacije te potpunog sloma globalne ere ozbiljnih i informativnih medija.
Vitez slobode govora na društvenim mrežama koje su lakonski razriješene svih obaveza prema dokazanim faktima ovaj put je osnažen i aktivnom te golemom podrškom niza dekadentno bogatih ljudi, poput Elona Muska. To, međutim, nije sve: povrh Muska kao tehnološko-ideološkog manekena novog doba i Trumpa u Bijeloj kući, MAGA republikanci će ovaj put imati i potpunu kontrolu nad Senatom, Kongresom i Vrhovnim sudom SAD-a. Ostvarena je u jednom zamahu krajnje mračna trijada. Premda je američka povijest prepuna svakakvih sirovih nagona i iskustava, nikad se prije nije desilo da jedan bizarni lunatik tolike poluge nesagledive moći sam drži u svojim rukama.
Što svijet i Europa mogu očekivati od nove Trumpove ere? Što od njega tako osiljenog i lišenog svih obzira prema novom mandatu može očekivati NATO i Ukrajina? A što tek možemo od njega očekivati mi u regiji, gdje je od svih epizodista na čelu ovdašnjih državica narančasti manijak dosad najveću i bezrezervnu potporu nedvojbeno imao samo u despotskom predsjedniku Srbije? Vučić je odavno, i to krajnje vizionarski, svoju državu širom otvorio za goleme građevinske investicije Trumpova zeta Jareda Kushnera, pa sad s punim pravom računa i na adekvatne protuusluge.
Oko nesumnjivo klaunovske budućnosti Amerike, Europe i svijeta sad se, međutim, prilično delikatno izjašnjavaju svi, pa i najupućeniji analitičari. Strah od moći zauzdava i najlucidnije umove. A za slutnju sigurne tragikomedije dovoljno je zapravo samo vidjeti kakve su sve besprizorne figure prve pohitale čestitati na pobjedi američkom psihu. Putinov glasnogovornik, Viktor Orban, Benjamin Netanyahu, Aleksandar Vučić, Milorad Dodik, ali i Mislav Kolakušić, Željko Kerum i slični, u Donaldu Trumpu nipošto ne vide grotesknog političkog lašca i redikula, nego sunce na prozorčiću. Njegova pojava u Bijeloj kući njihova je najveća radost, znak da i za njih i njihove autoritarne političke magle, laži i opsjene još itekako ima tržišta i nade.