U Hrvatskoj se uoči gotovo svake maslinarske berbe izriču zloguke prognoze o golemoj skupoći maslinovog ulja. To se srećom uglavnom ne obistini, a oni kojima je domaće maslinovo ulje preskupo u samoposlugama posegnu za uvoznim, često španjolskim.
Ali u ovogodišnjoj suši će u mnogim španjolskim maslinicima urod biti mnogo slabiji nego inače. Španjolska tehnologija i znanje o uzgoju i obradi maslina traže se u čitavom svijetu. Svaka zemlja s maslinama će reći kako je njihovo ulje najbolje na svijetu, ali Španjolska i proizvodi najveću količinu na svijetu. Doduše strojevi za maslinare u pravilu dolaze iz Italije i Njemačke.
Zbog količine koja se proizvodi određuje i svjetsku cijenu maslinovog ulja. Tamo to nisu tek usamljeni maslinici, nego je čitav krajolik prekriven maslinama. Zbog loše godine i proizvođači traže oko osam eura za litru, u španjolskim trgovinama boca košta oko 10 eura, više nego dvostruko od cijene koju je imala još prije dvije godine.
"Usprkos tome, potražnja na svjetskom tržištu je i dalje velika", kaže nam Gomez. A to je i prilika za španjolske maslinare: oni nisu samo izvoznici tehnologije gdje su čak i u SAD-u plantaže izvorno španjolskih uspješnih sorti maslina, nego španjolsko maslinovo ulje uvoze i mnoge druge zemlje i prodaju ga kao "svoje" – ne na kraju i Italija, piše Stefanie Müller za Deutsche Welle.
Dobra polovica količine španjolskog maslinovog ulja tako za potrošače i "promijeni zastavu" i postane skuplje, misli Antonio Canadilla, predsjednik zadruge Cooperativa San Sebastian-Aceites Umbrion: "Već i zbog toga bi Španjolska trebala sama nadzirati svoju distribuciju". Iz čitavog niza razloga: maslinovo ulje je zapravo jedan od najčešće krivotvorenih prehrambenih proizvoda u Europi. Nipošto nije rijetkost da ono što se kupi kao maslinovo ulje, dobrim dijelom sadrži neko drugo biljno ulje i malo boje i umjetne arome.
Potrošnja ulja manja za trećinu
A onda je i taj nacionalni falsifikat: tu se osobito ističu Talijani sve do toga da ljudi misle kako je Italija, a ne Španjolska najveći proizvođač maslinovog ulja. A čak i talijanska maslinova ulja nekih glasovitih proizvođača Italiju su prvi put vidjeli tek u cisternama na graničnom prijelazu odakle su došla iz Španjolske, Grčke pa i iz zemalja sjevera Afrike. Predsjednik zadruge je svjestan kako nipošto nije jednostavno – niti jeftino stvoriti vlastito ime i brend: "Ali nitko u zadruzi ne želi uložiti novac u marketing i distribuciju", žali se Canadilla.
Španjolski problem jest i to što se golem dio proizvodnje – oko 80 posto - još uvijek odvija kroz takve zadruge u kojima nema previše volje za nekakvim promjenama. To može i drugačije: upravo zadrugu Garcia de la Cruz je prije oko 150 godina osnovala jedna žena – također izuzetna rijetkost u španjolskom maslinarstvu, a sad nadziru i čitavu distribuciju ulja koje proizvode. Gotovo sve se izvozi na tržište Japana i SAD-a, a još prije više godina su tako uspjeli dobiti skoro dvostruko veću cijenu nego što bi dobili na domaćem tržištu.
No i cijene maslinovog ulja u Španjolskoj sad divljaju, što je za Španjolce katastrofa: stopa poskupljenja osnovnih živežnih namirnica je već prošle godine iznosila 15,7 posto, a i ove godine neće biti drugačije. Već i zbog skupoće i besparice se Španjolci ipak okreću i drugim masnoćama u svojoj kuhinji: "Nacionalna potrošnja maslinovog ulja se ove godine smanjila za 38 posto", kaže nam i zadrugar Candilla.
Trgovci se okrenuli drugim zemljama
Ekonomist s madridskog sveučilišta San Pablo, Rafael Pampillon ne misli samo da je to zbog vrućine, nego dobrim dijelom i zbog spekulacija na tržištu: "Činjenica jest i kako je maslinovo ulje u Francuskoj i Portugalu trenutno bitno jeftinije nego kod nas." Razlog je djelomično i što tamo nije bila baš tolika suša, ali on misli i da je to posljedica što je potražnja za maslinovim uljem u Španjolskoj donedavno bila izuzetno visoka.
Više španjolskih trgovačkih lanaca tu nema nikakvih nacionalnih predrasuda: i lanac Froiz ili trgovački div Mercadona na svojim policama nude bitno povoljnije maslinovo ulje iz Portugala kako bi spustili cijenu. Ekonomist nam objašnjava kako je to moguće i zbog toga što u Portugalu više nema toliko tradicionalnih zadruga i starih načina proizvodnje, ali to će potrajati dok se ne dogodi i u Španjolskoj: "Lanci isporuke ne mogu se promijeniti preko noći, to traži velika ulaganja". Zato ne misli ni da će sljedeće godine, bez obzira na to kakvo vrijeme bilo, Španjolci opet moći kupovati jeftino maslinovo ulje.
Ima li za Španjolce alternative maslinovom ulju? Iz uvoza da, ali iz domaće proizvodnje – teško, misli Jose Maria Tarujelo Martin-Benito iz Instituta za vodu Kastilje-La Manche. Voda je u Španjolskoj uvijek bila problem, ali skromne zahtjeve masline se tehnologijom može udovoljiti tako da se i produktivnost ne mora smanjiti.
Enrique Garcia-Tenorio je čak još veći optimist. On je inicijator ideje da područje maslina oko Toleda dobije i vlastito, zaštićeno područje uzgoja i vjeruje kako se sve može riješiti s malo pameti i nešto ulaganja: "Nije posvuda u Španjolskoj problem voda. Mi tu u Toledu nismo toliko trpjeli kao u Jaénu." On je uvjeren kako će se tržište maslinovog ulja umiriti već do 2025. i spreman je kladiti se kako će litra maslinovog ulja u španjolskim trgovinama opet koštati između tri i četiri eura. A i mi se možemo kladiti da ćemo i dalje skupo plaćati maslinovo ulje na kojem će negdje sitnim slovima pisati "Made in EU" – čitaj: Španjolska, piše Deutsche Welle.
Španjolska iskustva proizvodnje maslinova ulja, ali i distribucije i prodaje, kao i njegove konzumacije mogla bi biti korisna i za nas u Hrvatskoj. Unatoč tome što proizvodimo manje maslinovog ulja i manje ga konzumiramo, a i slabije smo platežne moći.
