Nedavni posjet ravnatelja CIA-e Johna Ratcliffea Kremlju izazvao je cijeli niz medijskih nagađanja o temama njegovih razgovora s čelnicima ruskih obavještajnih agencija. U svjetlu činjenice da se zadnji takav posjet čelnika CIA-e Moskvi dogodio uoči ruske invazije na Ukrajinu, mnogi su sugerirali da bi se uskoro moglo očekivati i novu hipotetsku rusku invaziju u Europi. Spominjalo se u analizama razne mete: od nekih članica NATO-a, preko hibridnih napada na Njemačku i baltičke države, pa sve do novog ruskog juriša na ukrajinski teritorij, no nitko nije baš uvjerljivo objasnio zašto bi Donald Trump najednom bio toliko zabrinut za europske probleme da u Moskvu hitno šalje šefa svoje obavještajne zajednice. Službeni Washington nije ni jednom riječju službeno pojasnio svrhu tog posjeta a Donald Trump je samo promrmljao nešto o "rutinskom putovanju", što je dodatno potaknulo razne teorije: od alternativnih i paranoidnih, pa do onih nešto realnijih.
Ratcliffeov dolazak u Moskvu 25. kolovoza analizirao je čitav niz američkih medija, ali s prilično kontradiktornim tumačenjima koje su potkrijepili uglavnom anonimni izvori. Wall Street Journal zaključio je da je šef CIA-e otišao upozoriti Kremlj da ne napada NATO jer je Washington navodno doznao za "planove ograničenog napada" na njegov istočni bok. New York Times izvijestio je da je Ratcliffe prenio poruku svojim ruskim obavještajnim kolegama za Vladimira Putina, s ciljem da ga uvjeri da Rusija loše stoji u ratu.
Portal Axios je "doznao" kako je šef CIA-e navodno predložio zajednički sastanak ruskog, američkog i ukrajinskog predsjednika, a Bloomberg je istu spoznaju proširio i sumnjom da europski predstavnici nisu bili obaviješteni o sadržaju toga plana, niti o planu Racliffeova puta.
Više je nego razumno pretpostaviti da posjet šefa CIA-e Moskvi, usprkos maštovitim špekulacijama, nije imao nikakve veze s Europom i Putinovim ratnim planovima, nego isključivo s američkim interesima. Sve se dogodilo tek nekoliko tjedana nakon što je Rusija pustila bivšeg američkog marinca Roberta Gilmana iz zatvora, a nekoliko drugih Amerikanaca još je ostalo zatočeno u Rusiji. Premda je Europa danas poprište velikog hibridnog rata i ruske obavještajne službe uporno je pokušavaju destabilizirati kako bi Ukrajinu ostavile bez nasušne vojne pomoći, Trumpov interes za sve to nije ni na razini hobija. U zadnjih nekoliko tjedana njemačke vlasti pronašle su tri drona natovarena eksplozivom u blizini zračne luke Leipzig, čvorišta za vojni teret namijenjen Ukrajini, a unutar bloka je identificirano i nekoliko pokušaja atentata. U Poljskoj je ritualno pogubljen Semjon Skrepecki, ruski umjetnik, koji je hrabro kritizirao Putina.
Sve te operacije dio su eskalacije rusko-europskih odnosa koja uključuje rezanje podmorskih kabela, špijuniranje vojnih instalacija civilnim dronovima i testiranje europskog jedinstva slanjem novih migranata s Bliskog istoka preko bjeloruske granice, no američki službeni interes za te pojave danas je, blago rečeno, karikaturalan: Trumpa nije briga za europsku sudbinu.
Iz svega toga jasno proizlazi da samo direktor CIA-e John Ratcliffe i čelnici ruske Federalne sigurnosne službe (FSB) i Službe za vanjske poslove (SVR), Aleksandar Bortnikov i Sergej Nariškin, znaju o čemu su razgovarali na sastanku 25. kolovoza. CIA nije baš pouzdan izvor informacija, s obzirom na to da je i u godinama nominalne suradnje i savezništva špijunirala europske čelnike poput Angele Merkel. Grigorij Serščikov, stručnjak za obavještajne poslove i političko nasilje iz Amsterdama, smatra da to nipošto nije bio rutinski posjet i da je Ratcliffe morao osobno prenijeti nešto očito jako ozbiljno ruskim kolegama. "Mislim da se razgovor ticao stava Sjedinjenih Država suočenih s nekakvom provokacijom", smatra ovaj obavještajni stručnjak ruskog podrijetla.
Novinar Andrej Soldatov, dobro upoznat s unutarnjim radom ruskih tajnih službi, odbacuje također u razgovoru sa španjolskim medijima teoriju o ultimatumu ruskoj strani zbog prijetnje NATO-u. "Apsurdno je misliti da je to bilo upozorenje jer Rusija planira napasti zemlju NATO-a za nekoliko godina. Što to znači ‘nekoliko godina‘? Ova se situacija ne može usporediti s onom iz 2021.", kaže osnivač web-stranice Agentura, te odbacuje i teorije o sabotaži "jer govorimo o Trumpovoj administraciji, kojoj su vlastiti interesi i interesi Sjedinjenih Država uvijek na prvom mjestu". On logično zaključuje da direktor CIA-e svakako ne bi osobno korio Rusiju zbog postupaka koji prijete njezinim europskim partnerima.
"Da je to slučaj, Trump bi sigurno sve obznanio i javno tražio nešto zauzvrat od Europljana te se proglasio njihovim spasiteljem", zaključuje stručnjak za rusku špijunažu. Ovakvi kontakti, smatra Soldatov, događaju se isključivo kada američke obavještajne agencije imaju informacije relevantne za njihovu nacionalnu sigurnost, kada postoji prijetnja američkim građanima ili objektima poput vojnih baza, ili oslobađanju talaca.
Po njegovom mišljenju, najlogičnija verzija istine o pozadini Ratcliffeova posjeta Moskvi vrti se oko sukoba između Sjedinjenih Država i Irana, a uoči američkih međuizbora u studenome. "U CIA-i su vjerojatno dobili informacije da Iranci planiraju neku vrstu napada, a budući da vjeruju da Rusi to mogu spriječiti, obratili su se Moskvi.
A možda su i zahtijevali da Kremlj prestane dostavljati obavještajne podatke iranskom režimu povodom nekog takvog događaja. Ruski stručnjaci za obavještajni rad naročito smatraju apsurdnom tvrdnju da je Ratcliffe putovao u Moskvu kako bi Putinu rekao "istinu" o ratu koju mu ne govori njegov unutarnji krug najlojalnijih suradnika. "Ta teorija američkih medija nema baš nikakva smisla", smije se Soldatov. Iz perspektive Kremlja, štoviše, rat ide jako dobro jer su Putinove snage pomaknule sivu zonu fronte na nekoliko kilometara od Slovjanska, gdje su njegove paravojne formacije 2014. godine rasplamsale rat u Donbasu. Rusko ministarstvo obrane zaprijetilo je da će ove zime zamrznuti ukrajinsko stanovništvo lansiranjem tisuća projektila i dronova na energetsku infrastrukturu, zbog čega Kijev hitno moli Zapad za dodatne sustave protuzračne obrane.
Svi ruski poslovni ljudi slažu se da je ekonomija zemlje u teškoj situaciji, s vojnim izdacima i otplatom duga koji troše više od polovice proračuna, što znači da su daljnji rezovi u socijalnoj potrošnji neizbježni. Neovisni medij Mediazona potvrdio je nedavno imena 242.747 poginulih ruskih vojnika i procjenjuje da je stvarni broj poginulih Rusa puno veći, ne računajući ranjene. No, sve je to nebitno za Putina, koji 27 milijuna sovjetskih žrtava iz Drugog svjetskog rata koristi kao jedino mjerilo za svoj križarski rat protiv navodnoga "nacizma". Stručnjak za ruske prilike smatra da je masovna hibridna kampanja Moskve protiv Europe trenutno "izuzetno malo vjerojatna iz jednostavnog razloga što ruske obavještajne službe nemaju kapacitet za regrutiranje velikih razmjera".
Grigorij Serščikov, suradnik ruske obavještajne publikacije Nevidimoye Izmereniye (Nevidljiva dimenzija), naglašava za El Pais da se špijunaža zadnjih desetljeća radikalno promijenila i da te radnje za Putina više ne provode profesionalni saboteri, već obični ljudi, često s kriminalnim dosjeom, koje su tajne službe Kremlja regrutirale za novac putem Telegrama i drugih društvenih mreža.
"Pravo bojno polje obavještajnog rada današnjice su internet, mediji i kolektivna svijest. Pobjeda ne ovisi više samo o napadima dronova ili atentatima na generale, već i o tome tko najbolje kontrolira percepciju stvarnosti i podiže cijenu napada na razinu neodrživu za neprijatelja", upozorava ruski stručnjak za specijalno ratovanje, čiji se zaključci mogu primijeniti i na mnoge europske zemlje, pa i na našu Hrvatsku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....