Za njim tuguju i vjernici i nevjernici, osobito ljevičari. Vjernici zato što su izgubili papu koji je i retorikom i praksom vjerno slijedio Isusov nauk, a ljevičarski nevjernici zato što je zdušno kritizirao kapitalizam. Iako je on sâm tvrdio da je to jedno te isto.
Konzervativni kritičari prozivali su ga "komunistom" i "heretikom", a on je odvraćao da nije ni ljevičar, kamoli komunist, ali ga je globalna ljevica svejedno doživljavala kao ideološkog druga koji ne samo što razumije važnost borbe za socijalnu pravdu i za pravednije društvo, već u toj borbi i aktivno sudjeluje.
Papa Frane rođen je u sirotinjskoj četvrti Buenos Airesa, a umro u najbogatijoj državi na svijetu kao njen poglavar, a da nikad nije zaboravio slike iz djetinjstva koje su mu pokazale kako žive prezreni na svijetu. Sedamdeset godina kasnije, kad je stupio na tron svetog Petra, odbit će nositi zlatni križ i nastaviti nositi svoj željezni, a papinsko ime uzet će po uzoru na svetog Franu Asiškoga, sveca poznatog po brizi za siromahe.
Od prvih dana pontifikata osuđivao je "kapitalizam koji ubija" i logiku slobodnog tržišta koja vodi isključivanju najslabijih i stvara goleme nejednakosti. Tako je već u rujnu 2013. u vatikanskoj kapeli Svete Marte oštro osudio samu srž kapitalizma: idolopoklonstvo prema novcu.
"Ne može se služiti i Bogu i bogatstvu. Ne može se: ili jedno ili drugo! Novac je đavolji izmet", citirao je stare crkvene oce iz 3. stoljeća, naglasivši distinkciju od komunizma:
"To nije komunizam, to je čisto evanđelje! To su Isusove riječi", rekao je tada papa Frane.
Generalni sekretar Kominterne
U studenome 2013. svoj iskaz o kapitalizmu Papa elaborira u Apostolskoj ekshortaciji "Evangelii Gaudium" (Radost Evanđelja), dokumentu na 84 stranice koji se smatra službenom platformom njegova pontifikata i akcijskom uputom za katoličke biskupe širom svijeta. Tu je osudio nesputani kapitalizam kao "novu tiraniju" i "idolatriju novca", odnosno kao "ekonomiju koja ubija", pozvavši svjetske vođe da svim građanima zajamče "dostojanstveni posao, obrazovanje i zdravstvenu skrb", te da se bore protiv siromaštva i sve veće nejednakosti u svijetu.
"Postojeći financijski poredak koji stvara nasilje i nejednaku raspodjelu bogatstva mora se promijeniti. Kako je moguće da nije vijest kad stariji beskućnik umre od neimaštine, a vijest je kad burze padnu za dva boda?" zapitao se tada papa Frane.
Naglasivši da peta Božja zapovijed, "Ne ubij", jasno određuje vrijednost ljudskog života, papa je u tom dokumentu obznanio suvremenu verziju te zapovijedi: "Ne stvaraj ekonomiju isključenja i nejednakosti - takva ekonomija ubija!"
No, argentinski svećenik nije se tom prilikom zadržao samo na teorijskoj kritici kapitalizma, već je otvoreno zazvao Gospodina da intervenira u društvenu stvarnost, na način da pošalje na Zemlju novu garnituru političara "koji će zaliječiti rane što ih je kapitalizam nanio narodima".
"Molim Gospodina da nam podari političare koji će zaista biti uznemireni stanjem u društvu, narodu, životima siromašnih", poručio je tada papa, ustvrdivši da glavni cilj nove politike mora biti radikalna promjena sistema.
"Sve dok se problemi siromašnih radikalno ne riješe odbacivanjem apsolutne autonomije tržišta i financijskih spekulacija, sve dok se ne napadne strukturalni uzrok siromaštva, neće biti rješenja za svjetske probleme", poručio je tada papa Frane, što je na svjetskoj ljevici dočekano panegiricima, pa se na ljevičarskim portalima tih dana moglo pročitati da papa nastupa kao što bi nastupao generalni sekretar Kominterne.
Raspelo od srpa i čekića
Već tada, 2013. godine, papa je odaslao snažnu poruku da kapitalizam i apsolutizam tržišta stvaraju ne samo nejednakosti, nego i društveno nasilje. Jasno, nisu svi tu poruku dočekali s oduševljenjem.
"Revolucionarni vjetar pape Frane zapuhao je prema Wall Streetu i ideološkim osnovama kapitalizma", pisao je tada talijanski list La Repubblica, dok je liberalni britanski The Economist ustvrdio da "ne razumije papinu poruku", s obzirom na to da "upravo slobodno tržište omogućava slobodu pojedinca", za razliku od života u Sjevernoj Koreji, "gdje režim ima jasan plan za svakog stanovnika".
Na ovu bizarnu usporedbu s Kim Jong-unom papa Frane se nije puno obazirao. U srpnju 2015. iz Bolivije je pozvao narode Latinske Amerike da ustanu protiv kapitalizma, sustava koji "porobljava pojedinca i ubija bratstvo", te da stvore novu svjetsku ekonomiju koja bi se "stvarno temeljila na zajedništvu", odnosno na raspodjeli dobara među svim ljudima.
"Shvaćamo li da je sistem nametnuo mentalitet profita pod svaku cijenu, bez ikakve brige za ljudsko dostojanstvo ili uništenje prirode?" poručio je papa Frane prilikom tog posjeta Boliviji, koji je ostao zapamćen i po tome što mu je tadašnji ljevičarski bolivijski predsjednik Evo Morales darovao raspelo u formi srpa i čekića.
"Kada kapital postane idol koji upravlja pojedincima i kada pohlepa za novcem rukovodi cijelim socioekonomskim sistemom, onda se društvo raspada. Takav sistem porobljava pojedince i uništava bratstvo. Takav sistem isključuje, odbacuje i ubija. Govorimo o sistemu koji se više ne može tolerirati, zato nemojmo da nas bude strah i recimo: mi trebamo promjenu, mi želimo promjenu", zaključio je Papa te 2015. u La Pazu.
‘Kapitalizam je terorizam‘
Slično je papa govorio i početkom 2016. u Meksiku, kada je pred lokalnom kapitalističkom elitom – sastavljenom od poslodavaca, biznismena i poslovnih ljudi u Ciudad Juarezu - kritiku kapitalizma oblikovao u formulaciju da će "Bog držati odgovornima robovlasnike naših dana koji iskorištavaju radnike".
"Protok kapitala ne može određivati protok ljudi", rekao je tada papa pred meksičkim kapitalistima, kritizirajući "prevladavajući mentalitet koji se zalaže za najveći mogući profit, odmah i pod bilo koju cijenu", što je praćeno "eksploatacijom radnika kao da su objekti koji se trebaju iskoristiti i baciti".
Iste godine u srpnju papa Frane se jasno ideološki odredio i u Poljskoj, gdje je osudio međunarodni terorizam, označivši kao njegove glavne uzroke društvenu nepravdu i idolatriju novca.
"Terorizam raste tamo gdje je novac Bog i gdje je novac, a ne osoba, u središtu ekonomije. To je prvi oblik terorizma. To je temeljni terorizam protiv čitavoga čovječanstva. O tome treba govoriti", rekao je tog srpnja 2016. papa u Poljskoj.
Te papine riječi nisu bile ništa novo u odnosu na njegove ranije antikapitalističke istupe, ali je u simboličkom smislu odjeknula činjenica da je najnoviju kritiku kapitalizma izrekao u domovini upravo onog svog prethodnika koji je narodima Istočne Europe donio kapitalizam.
Naime, nije pretjerano reći da je poljski papa Ivan Pavao II. svojim aktivizmom 1980-ih godina znatno doprinio padu socijalizma u Istočnoj Europi, čime je narodima tih zemalja omogućio da uživaju u blagodatima kapitalizma. A onda je 25 godina nakon te epohalne promjene u Poljsku stigao argentinski papa i ponovio svoju ocjenu da "kapitalizam ubija".
Kratkovidni egoizam
Te velike razlike između poljskog i argentinskog pape u viđenju dva glavna društveno-ekonomska sistema 20. stoljeća nije teško objasniti. Dovoljno je uočiti životne i društvene okolnosti njihova odrastanja i formiranja.
Papa Ivan Pavao II. veliki dio svog života proveo je u društvenim okolnostima staljinizma. Na ulicama Krakowa upoznao je najgore lice komunizma, dok je na drugom kraju svijeta papa Frane odrastao u društvenim okolnostima kapitalizma periferije, te je na ulicama Buenos Airesa upoznao najgore lice kapitalizma. Oba humanista zapravo su reagirala jednako – pobunom protiv surovog sustava.
U svibnju 2018. vatikanska Kongregacija za nauk vjere, uz odobrenje pape Frane, objavila je dokument pod naslovom "Ekonomska i financijska pitanja", u kojem se vidi snažan pečat papine društvene vizije. Bio je to novi napad na svjetski kapitalizam.
"Deset godina nakon globalnog financijskog sloma, svijet je propustio priliku izgraditi pošteniji ekonomski poredak. Globalna financijska kriza bila je šansa za razvoj nove ekonomije, obazrivije spram etičkih načela, s novom regulacijom financijskih aktivnosti koja bi neutralizirala njezine predatorske i spekulativne dimenzije", stoji u dokumentu.
Međutim, umjesto razvoja "nove etične ekonomije", u dokumentu se konstatira da se svijet vratio "kratkovidnom egoizmu koji zanemaruje raspodjelu bogatstva i eliminaciju nejednakosti, toliko naglašenu u naše vrijeme".
"Očito je da tržišta nisu sposobna upravljati samima sobom i da im je potrebna snažna injekcija morala i etike", zaključuje se u dokumentu, koji bi bez velike rasprave potpisao i Politbiro Centralnog komiteta Komunističke partije Kine.
Konačno, početkom listopada 2020. papa Frane objavljuje encikliku "Fratelli Tutti" ("Svi smo braća"), u kojoj se obrušava na temelje kapitalizma, poručivši da "privatno vlasništvo ne može uvijek biti apsolutno pravo" ("dok neki žive ekstravagantno, a drugi nemaju ništa"), te da "dogma neoliberalizma ne nudi rješenja za društvene probleme, a društva se moraju suočiti s destruktivnim posljedicama imperije novca".
Razgovor s Fidelom
Tako je, dakle, govorio papa Frane. Zbog takvih istupa neki su ga analitičari vezivali uz latinskoameričku teologiju oslobođenja, koja je bila i ostala u povijesnom savezu s političkom ljevicom na tom kontinentu. Drugi, pak, tvrde da papa svjetonazorski dolazi iz "teologije naroda", argentinske nenasilne inačice teologije oslobođenja, koja osudu kapitalizma ne temelji na klasnoj, marksističkoj osnovi.
Papa se o tome pred novinarima odredio još u rujnu 2015., na putu iz Kube (gdje je razgovarao s čuvenim komunističkim revolucionarom Fidelom Castrom) u Sjedinjene Države:
"Nikad nisam rekao nešto što nije dio socijalne doktrine Crkve. Možda odajem dojam da sam pomalo ljevičar, no to bi bilo pogrešno tumačenje", rekao je tada papa Frane.
Na kraju, ako valja dati konačnu ocjenu o papinom ideološkom profilu, možemo na osnovu svih ovih izjava i dokumenata zaključiti da on ideološki potječe iz zajedničkog kršćansko-komunističkog prostora borbe za socijalnu pravdu, u kojem se preklapaju učenja dvojice vidovitih Židova – Isusa Krista i Karla Marxa.
Svojom porukom da "kapitalizam ubija" i sličnim uvidima papa Frane je doista nerijetko nastupao kao generalni sekretar Kominterne. Kao čovjek iz Latinske Amerike, vidio je svojim očima kako postojeći sistem povećava nejednakosti među ljudima, te je u neoliberalnom kapitalizmu prepoznao najveće zlo postkomunističke epohe.
Svjetska ljevica zato s tugom ispraća ovog rimskog biskupa, znajući da je izgubila druga, čovjeka i borca s kojim je dijelila mnoge vrijednosti, svim razlikama usprkos. Epitafi s ljevice su jasni: izgubili smo snažan, topao glas u borbi za pravedniji svijet. Otišao je naš pacifistički Che Guevara.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalima društva HANZA MEDIA d.o.o. dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu društva HANZA MEDIA d.o.o. te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima.
Komentari (0)
Komentiraj