Ruska strategija za pokoravanje Ukrajine neprestano se mijenjala, od samoga početka. Invazija nije tekla ni izdaleka onako kako su Putin i njegovi čelnici očekivali. Svoju "teoriju pobjede" morali su stalno prilagođavati realnosti, pa je tako i sad, uoči zime, konstatira vojni strateg i umirovljeni general bojnik australske vojske Mick Ryan, autor knjige ‘War Transformed‘ koja se bavi ratovanjem u 21. stoljeću.
On u opširnoj analizi za ABC news tvrdi da se trenutna Putinova doktrina za nastavak rata naslanja na pet ključnih elemenata. Temeljem njih da se razabrati i ruski ratni recept za 2023., odnosno od kakvoga bi ‘tijesta‘ mogla biti sazdana nadolazeća godina na ukrajinskim bojištima.
Prvi element aktualnoga ruskog rata u Ukrajini je strateški narativ po kojemu ovo više nije ruski rat protiv ‘ukrajinskih nacista‘ nego ‘otpor NATO agresiji‘. Drugi potporanj ruske strategije je njihov energetski rat protiv Zapada. Putin se nada da za preokret može iskoristiti hladnu zimu i visoke cijene energije, kako bi oblikovao zapadno javno mnijenje protiv pomoći Ukrajini i potaknuo europsku inicijativu koja će ih prisiliti na prekid vatre.
Treći aspekt ruske ukrajinske strategije je njihova kampanja "strateškog bombardiranja". Rusi gađaju gradove, nevojnu infrastrukturu i civile. Nije jasno što se time nadaju postići, tvrdi Ryan, jer uglavnom jačaju sveukrajinsko jedinstvo u otporu osvajačima.
Četvrti stup trenutne ruske strategije je mobilizacija: dok je u nekim dijelovima posve kaotična, osmišljena je s realnim razlogom nadoknade gubitaka u ljudstvu i obnove vojske za ofenzivne operacije. Posljednji dio ruske vojne strategije je zadržavanje zauzetog teritorija koji uključuje dijelove pet ukrajinskih oblasti i podcrtan je je rujanskom Putinovom deklaracijom o pripojenju.
S obzirom na sve elemente ovoga strateškog konteksta, zapovjednik ruske kampanje u Ukrajini general Surovikin (od milja zvan i Armagedon) u narednu će 2023. godinu vjerojatno ući nastavljajući udare na ukrajinsku elektroenergetsku infrastrukturu, ali i vojne ciljeve poput logističkih baza i središta za obuku. Cilj ovih djelovanja je i odgoditi ulaganja u Ukrajinu na što duži rok.
Drugi element ruskog vojnog plana za 2023. biti će kopnene vojne operacije u kojima će angažirati veliki broj novomobiliziranih trupa, od čega je većina sad tek u fazi treninga ili obuke. Cilj njihova angažmana biti će političko-strateški: zadržavanje što većih okupiranih dijelova pet ukrajinskih oblasti i uništavanje partizana tamo gdje im stvaraju problem.
Treći stup ruske kampanje 2023. bit će politička ‘rusifikacija‘ zauzetih teritorija i tamošnjega stanovništva: formiranje predstavničkih tijela, imenovanje civilnih gubernatora i druge mjere kojima Putin može dodatno legitimirati svoju invaziju.
Posljednji dio ruske kampanje za 2023. mogli bi biti potezi koji će Ukrajince prisilno vezivati na nekim sjevernim područjima da se ne bi koncentrirali u protuofenzivama na jugu i istoku: povremeno ispaljivanje projektila i fingiranje mogućih kopnenih napada iz Bjelorusije, na primjer.
A koje bi bile mjere kojima bi Zapad mogao najučinkovitije odgovoriti na ovakvu cjelogodišnju ratnu prognozu?
Australski stručnjak za moderno ratovanje kaže da će ključni element svakog odgovora morati biti stalna zapadna potpora u vojnoj opremi, obuci, te financijskoj i humanitarnoj pomoći. Da bi Ukrajina zbilja uvjerljivo zadominirala, trebat će i vrijeme, i resursi, i strpljenje Zapada.
Drugo što Ryan sugerira je nastavak ukrajinske "strategije korozije" koja efikasno napada rusku logistiku, zapovjedne lance, kontrolu i moral trupa. Kako Rusi budu razvijali svoju novu kampanju, valja joj prilagođavati i subverzivnu doktrinu informacijskog rata.
Na bojište, po njemu, svakako valja nastaviti i uvoditi nove borbene tehnologije: od protuzračne i protudronovske obrane do oklopnih vozila i sredstava za obavještajnu podršku. Ključna stvar će, naposljetku, biti zadržati jednako utjecajnom ukrajinsku vanjsku kampanju za osiguravanje zapadne političke i vojne potpore.
Mick Ryan prognozira da ukrajinski rat neće posve prestati ni u najhladnijem razdoblju dolazeće zime, ali borbe će se svakako odvijati u drugom i puno nižem tempu. Zimsku pauzu iskoristit će političke i vojne vođe na obje strane da isplaniraju još jednu izgledno brutalnu i krvavu godinu koja čeka Ukrajinu i svijet, napominje ovaj stručnjak za moderne sukobe.