Oružane snage Ukrajine prešle su u odlučujuću fazu ofenzive - gotovo sve rezerve bačene su u bitku i ishod operacije sada ovisi o spremnosti odnosno nespremnosti Rusije da izdrži taj pritisak. Iako je ukrajinski protunapad na jugu zemlje počeo prije više od dva mjeseca, tek je sredinom kolovoza ušao u odlučujuću fazu. Ranije su manje snage vršile pritisak u različitim smjerovima, a sada je zapovjedništvo identificiralo dva glavna područja naleta.
Glavni udar Oružane snage Ukrajine rade u regiji Zaporižja, južno od grada Orehova u smjeru Tokmaka, a ako uspiju, krenut će dalje prema Melitopolju.
Stavljanje u pogon velikih rezervi Oružanih snaga Ukrajine očekivano je dovelo do krize u ruskoj obrani. Međutim, za Ruse situacija još nije kritična, štoviše, kako ocjenjuju analitičari mogu je čak i preokrenuti ako odmah pošalju ostatke rezervi u bitku koje bi iscrpile drugi ešalon ukrajinske ofenzive. Oružane snage Ruske Federacije imaju rezerve (uključujući mobilne brigade i pukovnije Korpusa marinaca i Zračno-desantnih snaga) u južnoj Ukrajini, međutim, te su rezerve male. Veće ruske rezerve nisu na jugu zemlje, nego na sjeveru. Tamo, na području od Kremine do Kupjanska – Glavni stožer Ruske Federacije pokušava organizirati vlastitu ofenzivu.
Ne postignu li se vojni ciljevi u ljetnoj ofenzivi, novi valovi napada krenut će na jesen i zimu, i Kremlj će teško moći izdržati ukrajinski pritisak bez opće mobilizacije. Dobro obaviješteni Bloomberg piše kako je Vladimir Putin pod sve većim pritiskom da zauzme agresivniji pristup i uvede potpunu mobilizaciju, ali ruski predsjednik odugovlači zbog zabrinutosti da bi se time razbio propagandni narativ koji forsira više od 18 mjeseci o svojoj „specijalnoj operaciji“.
Bloomberg navodi kako je ruska elita i razočarana slabim odgovorom Putina na pobunu Wagner grupe, dok tvrdolinijaši iz sigurnosnih službi žele smjenu ministra obrane Sergeja Šojgua i prelazak na agresivnije ratovanje, uključujući potpunu mobilizaciju i izvanredno stanje.
Prof. političke ekonomije Konstantin Sonin, koji je rođen u Moskvi, a predaje na Sveučilištu u Chicagu, za Newsweek je objasnio kako se Putin suzdržava od masovne mobilizacije jer shvaća da je rat nepopularan među velikom većinom ruskog stanovništva.
"Postoji nekoliko milijuna koji su jako sretni što se vodi rat protiv Ukrajine, postoji također nekoliko milijuna onih koji se protive ratu, a postoje i deseci milijuna koji ga ne podržavaju iako ne prosvjeduju – istaknuo je Konstantin Sonin. Kaže međutim, kako je regrutiranje "dobrovoljaca" u Rusiji u punom jeku, s iznimno visokim plaćama koje im se nude u usporedbi s nacionalnim prosjekom.
Svi ruski borci koji se bore u Ukrajini imaju pravo na paušalnu naknadu od 195.000 rubalja (2.080 dolara) od Ministarstva obrane nakon potpisivanja ugovora na najmanje godinu dana. Mjesečne plaće variraju ovisno o vojnom činu, položaju i dužini službe, ali nisu manje od 204.000 rubalja (2.176 USD). Borci također primaju isplate od regionalnih vlasti, koje se razlikuju.
„Još jedan faktor koji odvraća Putina od otvorene masovne mobilizacije je to što propagandna naracija koju on i njegova svita guraju jest da Rusija ne vodi rat, već provodi vojnu operaciju ograničenog obima, podsjetio je Sonin.
"To je ono što se servira u izvješćima vojske i policije, i to je jezik kojim se obraća svojim podređenima i općoj javnosti. Najava opće mobilizacije u javnosti bila bi drastičano napuštanje ovog svjetonazora, objašnjava Sonin.
Hodanje po žici
Neil Melvin, direktor međunarodnih sigurnosnih studija pri britanskom obrambenom i sigurnosnom think-tanku Royal United Services Institute (RUSI), slože se s takvim tumačenjem uz konstataciju kako Putin stalno hoda po žici oko pitanja mobilizacije. Do sad je ruski predsjednik uspio voditi rat bez novačenja značajnog broja muškaraca iz velikih urbanih područja Rusije jer su glavninu borbenih operacija vodile postrojbe iz redova manjina, kao i ljudi iz ruralnih područja i manjih gradova.
"Putin se boji regrutirati velik broj mladića iz svojih ključnih izbornih jedinica pogotovo jer Rusija ulazi u izbornu godinu 2024., smatra Melvin i dodaje kako ruski predsjednik putem kontroliranih medija pokušava držati posljedice rata daleko od svakodnevnog života u Rusiji. S masovnom mobilizacijom, koja postaje sve hitnija s obzirom na iscrpljenost ruskih snaga u Ukrajini, takva slika bi se razbila. Iz istog razloga Rusi stalno umanjuju posljedice svakodnevnih napada ukrajinskih dronova, koji evo pet noći zaredom padaju na rusku prijestolnicu. Pitanje je do kada to tako može ići.
Prioritet vojne potrošnje sve više stanovništva suočava s ekonomskim nevoljama. Dok Putinov režim koristi sve veće razine potrošnje za održavanje rata, sve je teže upravljati tečajem rublje.
Ruski rubalj je oslabio zbog sankcija koje su uveli Europska unija, Sjedinjene Američke Države i ostali zapadni saveznici kao odgovor na Putinovu invaziju na Ukrajinu u veljači 2022. godine. Rusija je izbačena iz globalnog bankarskog sustava SWIFT, dok su zapadne zemlje blokirale Rusiji pristup nekim njenim stranim rezervama.
Europa zadala najteži udarac
Europa je također zamrznula kupovinu ruske nafte i plina, a u prosincu 2022. godine, G7 se složila o postavljanju cijene za rusku sirovu naftu i rafinirane naftne proizvode, što je dodatno opteretilo rubalj.
Ovaj je tjedan objavljeno kako je Europska unija popunila svoja skladišta plina čak tri mjeseca prije planiranog roka, a gubitak europskih kupaca veliki je udarac za Kremlj. Rusko Ministarstvo financija priopćilo je kako su prihodi od izvoza energije pali za 41 posto u prvih sedam mjeseci ove godine. U međuvremenu je rubalj pao na najnižu razinu u zadnjih 16 mjeseci.
