Od početka agresije na Ukrajinu puno se piše o Vladimiru Putinu i analizira njegov karakter. Politolog Mark Galeoti za BBC locirao je sedam ključnih točaka u životu Vladimira Putina koji bi mogli objasniti njegovo ponašanje i u ovome ratu, u koji je uključen i velik dio svijeta, a Putinove prijetnje nuklearnim oružjem s razlogom imaju globalni odjek i strah.
1. Početak treninga džuda 1964. godine
Rođen u Lenjingradu, koji je još uvijek nosio vidljive ožiljke 872-dnevne opsade u Drugom svjetskom ratu, mladi Vladimir bio je mrzovoljan i ratoboran dječak u školi. Njegov najbolji prijatelj prisjetio se da bi se "potukao sa svakim" jer se "nikoga nije bojao".
No, sitnom, ali borbenom mladiću u gradu punom uličnih bandi trebala je neka vrsta prednosti te je s 12 godina prvo počeo trenirati sambo, rusku borilačku vještinu, a zatim i džudo.
Bio je odlučan i discipliniran, a sa 18 godina imao je crni pojas i osvojio treće mjesto na državnom juniorskom natjecanju.
Naravno, džudo se od tada koristi za njegov pomno izgrađen macho imidž, ali je potvrdio i njegovo rano uvjerenje da u opasnom svijetu moraš biti siguran u sebe, ali i shvatiti da, po vlastitim riječima, kada je svađa neizbježna, "moraš prvi udariti, i to toliko jako da protivnik nakon toga ne ustane", piše Mark Galeoti za BBC.
2. Prijavljuje se za posao u KGB-u, 1968.
Općenito, ljudi su izbjegavali ići na Litejni prospekt 4, sjedište KGB-ove političke policije u Lenjingradu. Toliki su mnogi prošli kroz njegove ćelije za ispitivanje na putu u gulag pod Staljinom da je crni humor bio kako je takozvani Boljšoj Dom, "Velika kuća", najviša zgrada u Lenjingradu, jer je čovjek mogao vidjeti Sibir iz njenog podruma.
Čak i tada, kada je imao 16 godina, Putin je otišao ravno na recepciju s crvenim tepihom i upitao zbunjenu radnicu na porti kako se može prijaviti. Rekli su mu da mora služiti vojsku ili dobiti diplomu, a on je čak pitao koja je diploma najbolja za to. Rekli su mu da je najbolja diploma ona pravnoga fakulteta i od tog trenutka Putin je bio odlučan da dobije diplomu prava, nakon čega je uredno unovačen.
Za Putina, prerano sazrelog uličnog svađalicu, KGB je bio najveća banda u gradu, koja je nudila zaštitu i priliku za napredovanje čak i nekome bez partijskih veza. Ali to je također bila prilika da bude veliki igrač - kako je sam rekao govoreći o špijunskim filmovima koje je gledao kao dijete - "jedan špijun mogao je odlučiti o sudbini tisuća ljudi".
3. Okružen je gomilom, 1989.
Unatoč svim njegovim nadama, Putinova karijera u KGB-u nikada nije stvarno procvjetala. Bio je dobar radnik, ali se nije visoko penjao. Međutim, posvetio se učenju njemačkog jezika, što je dovelo do njegovog postavljanja u KGB-ov ured za vezu u Dresdenu 1985. godine. Tamo je živio udoban život u iseljeništvu, ali u studenom 1989. istočnonjemački režim počeo se urušavati šokantnom brzinom.
Masa je 5. prosinca opkolila zgradu KGB-a u Dresdenu. Putin je očajnički zvao najbližu vojarnu Crvene armije da traži zaštitu, a oni su mu nemoćno odgovorili: "Ne možemo učiniti ništa bez zapovijedi iz Moskve. A Moskva šuti."
Putin se nakon toga bojao iznenadnog kolapsa središnje vlasti. Bio je odlučan da nikada više ne doživi ono što je smatrao pogreškom sovjetskog vođe Mihaila Gorbačova - da kada se suočio s otporom nije odgovorio brzo i odlučno.
4. Ugovara program "Nafta za hranu", 1992.
Kada se Sovjetski Savez raspao, Putin je napustio KGB, ali je brzo osigurao mjesto desne ruke novom reformističkom gradonačelniku Sankt Peterburga.
Gospodarstvo je bilo u slobodnom padu, a Putin je dobio zadatak sklopiti dogovor kako bi pomogao građanima da prežive, mijenjajući 100 milijuna dolara vrijednu naftu i metal za hranu. Hranu u praksi nitko nije vidio, no prema istrazi koja je brzo onemogućena, Putin, njegovi prijatelji i lokalni gangsteri novac su trpali u vlastite džepove.
Tijekom "divljih devedesetih" Putin je brzo naučio da je politički utjecaj lako unovčiva roba i da gangsteri trebaju korisne saveznike. Kad su svi oko njega imali koristi od njegove pozicije, zašto ne bi i on?
5. Naređuje napad na Gruziju, 2008.
Kada je 2000. godine postao ruski predsjednik, nadao se da će izgraditi pozitivan odnos sa Zapadom – pod vlastitim uvjetima, kao što je sfera utjecaja diljem bivšeg Sovjetskog Saveza. Brzo se razočarao, a potom i razbjesnio, vjerujući da Zapad aktivno pokušava izolirati i poniziti Rusiju.
Kada je gruzijski predsjednik Mikheil Saakashvili najavio ulazak njegove zemlje u NATO, Putin je bio zaslijepljen, a pokušaj Gruzije da uspostavi kontrolu nad proruskom odcijepljenom regijom Južnom Osetijom postao je izgovor za kaznenu operaciju.
Unutar pet dana, ruske su snage slomile gruzijsku vojsku i prisilile Saakashvilija na ponižavajući mirovni sporazum.
Zapad je bio zgrožen, a ipak je američki predsjednik Barack Obama u roku od godinu dana ponudio "resetiranje" odnosa s Rusijom, a Moskva je kao nagradu dobila čak i domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva 2018.
Za Putina je to bio jasan znak da sila boga ne moli – a slabi i nedosljedni Zapad će biti ogorčen, ali će na kraju ustuknuti pred snažnom voljom.
6. Prosvjedi u Moskvi, 2011.-2013.
Rašireno i opravdano uvjerenje da su parlamentarni izbori 2011. bili namješteni potaknulo je prosvjede koji su dobili dodatni zamah kada je Putin objavio svoju kandidaturu za reizbor 2012. godine.
Poznati kao "Bolotnaja prosvjedi", po moskovskom trgu na kojem su održani, predstavljali su najveću eksploziju javnog otpora Putinu do tada. Čvrsto je vjerovao da je prosvjede inicirao, poticao i usmjeravao Washington, optužujući osobno državnu tajnicu Hillary Clinton. Za Putina je to bio dokaz da su rukavice skinute i da se Zapad otvoreno okomio na njega i da je on sada, praktički gledano, u ratu.
7. Izolira se od Covida, 2020.-2021.
Dok se covid-19 širio planetom, Putin je otišao u izolaciju neuobičajenu čak i za individualističke autokrate. Svatko tko ga je želio vidjeti odlazio je u dva tjedna čuvane izolacije, a zatim je morao proći kroz hodnik s ultraljubičastim svjetlom koje ubija klice i biti poprskan dezinficijensom.
Tijekom tog razdoblja, broj saveznika i savjetnika koji su se mogli susresti s Putinom licem u lice drastično se smanjio na šačicu pristaša i srodnih jastrebova. Izložen manjem broju alternativnih mišljenja i jedva da je vidio čak i vlastitu zemlju, Putin je, čini se, "otkrio" da su sve njegove pretpostavke točne, a sve predrasude opravdane, i tu je posijano sjeme invazije na Ukrajinu, piše Mark Galeoti za BBC.
Ponašanje Vladimir Putina u aktualnom ratu, kao i prijetnje nuklearnim oružjem, famozni dugi stol za kojim je primao svjetske političare, komunikacija i distanca s podređenima... mogle bi biti nove točke u analizi Putinova karaktera.
