StoryEditor
Svijet‘pucaju‘ iz svih oružja

Vlada u Pekingu želi više od 300 milijuna svojih građana izvući iz siromaštva, pripremili su velikodušnu politiku. A imaju i planove s EU-om

Piše Tihomir Rajčić
1. ožujka 2021. - 13:15

Kina se pokazuje kao globalna pobjednica. Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji bojkotirala je istragu o koroni u Wuhanu, izaziva glavobolje američkom predsjedniku Joeu Bidenu, zalupila je vrata moćnom BBC-ju i, što je najvažnije, bilježi stalni gospodarski rast.

Ovako su prestižni poslovni tjednici Wall Street Journal i Financial Times opisali odlučnu politiku Pekinga iza koje se krije tajna mogućeg dugoročnog uspona Kine, koja može "pregaziti" zapad.

Naime, Kina namjerava, poreznim olakšicama, vladinim investicijama, ali i dijeljenjem svježe tiskanog novca "pogurati" domaću potrošnju, koja može pokrenuti oporavak zemlje od korona-recesije, piše najnoviji broj poluslužbenog mjesečnog magazina kineske vlade China Revew.

Ove riječi kriju grubu imperijalnu stvarnost u kojoj službeni Peking ponajprije želi sačuvati komunističku diktaturu, zatim ojačati globalni prestiž Kine. No, prije toga vlada u Pekingu, kako sama ističe, želi više od 300 milijuna svojih građana izvući iz relativnog siromaštva.

Nedemokratska država

Vrlo važno oružje u toj borbi je tiskanje novca.

image
AFP

Iako, gledano iz zapadne perspektive, tiskanje novca vodi u inflaciju, skupoću i ekonomsku propast, kineske vlasti u sljedećih pet godina namjeravaju tiskati novac i doslovno ga dijeliti građanima. Da je tome tako, svjedoči službeni kineski komunistički dnevnik China Daily, koji izvješćuje kako je partijski vrh odlučio da će tiskanjem novca i njegovom podjelom onima s najnižim primanjima nastojati poboljšati život Kineza. Da stvar bude zanimljivija, državne tiskare novca trebale bi "pojačati" i mirovine siromašnijih umirovljenika, te socijalnu i zdravstvenu skrb običnih građana.

Ovu velikodušnu politiku kineska je vlada pripremila još lani. Naime, u svibnju 2020., dakle usred globalne pandemije koronavirusa, China Report otvoreno je najavio da će vlada u Pekingu voditi ekspanzivnu fiskalnu i monetarnu politiku jer bi stezanje imalo negativne gospodarske i političke posljedice.

No, pored državnih tiskara novca, Kina danas može računati i na savezništvo s Europom.

Kako je nedavno ocijenio prestižni britanski The Economist, Kina je na samom kraju 2020. posebnim ekonomskim dogovorom "kupila" Europu, čiji su dužnosnici iznenada "zaboravili" sve mane kineskog režima. "Zaboravili" su da imaju posla s nedemokratskom državom koja ugrožava ljudska prava svojih građana i koja brutalno progoni manjine i sve koji misle drugačije. Štoviše, Europljani su odbili stratešku ponudu novog američkog predsjednika Joea Bidena da Amerika i Europa prema Kini nastupe kao demokratski blok koji će vladu u Pekingu natjerati na promjene. Što je najčudnije, Europa se oglušila i o inicijativu Australije da se otvoreno i pomno ispita primarno žarište koronavirusa u kineskom gradu Wuhanu.

U pozadini ovog iznenadnog "zaborava" je njemačka kancelarka Angela Merkel, koja se pobrinula za to da njemački proizvođači automobila poberu financijsko vrhnje budućeg otvaranja kineskog tržišta prema Europi.

Kolo sreće se okreće

Gledajući stvar iz kineske perspektive, China Report ističe kako Europa ovim dogovorom ulazi na najveće svjetsko tržište od 1,4 milijarde stanovnika, što bi joj trebalo pomoći u oporavku od korona-recesije. S druge strane, u Pekingu se smatra da bi ovaj dogovor trebao pomoći Kini da stekne nova znanja, što je, vrlo vjerojatno, krinka za vrlo uobičajenu kinesku praksu krađe tehnologije. Zato ne treba čuditi što The Economist savezništvo Kine i Europe vidi kao imperijalni uspjeh kineskoga komunističkog režima.

image
AFP

Gledajući čitavu stvar iz perspektive globalnog imperijalnog nadmetanja, The Economist smatra kako službeni Peking ovaj dogovor vidi kao početak globalnog uspona svojeg autoritarnog komunizma i pad demokratskog svijeta slomljenog unutarnjim političkim sukobima. U Pekingu se zato vjeruje da će europski investicijski novac pomoći ostvarenju kineskoga gospodarskog buma, što će, na duže staze, Europu jače vezati uz Kinu.

Zato ne treba čuditi što kinesko vodstvo smatra da će 2021. donijeti stratešku promjenu koja se zbiva jednom u stotinu godina, odnosno da se povijesna sreća okreće u korist Kine.

U takvim okolnostima službeni će se Peking lakše "pripetavati" s novim američkim predsjednikom Joeom Bidenom.

No, ni tiskanje novca ni pragmatična pogodba s Europom nisu jedina kineska oružja u borbi protiv korona-recesije. Treće oružje su bilijuni dolara s međunarodnog tržišta kapitala.

Naime, kako izvješćuje poslovni magazin Bloomberg Markets, Kina se namjerava otvoriti prema stranom kapitalu i u razdoblju do 2025. privući 15 bilijuna dolara (15 s dvanaest nula) svježega kapitala koji bi trebao dodatno pogurati njezino gospodarstvo i omogućiti podizanje standarda kineskih građana.

Moguće zamke

No, ovaj fantastični iznos, koji je nešto veći od ukupnog kineskog BDP-a, u svojoj pozadini krije moguće zamke. Na prvom mjestu, svježi novac iz inozemstva može dovesti do neracionalnog "pumpanja" novih kredita, što bi povećalo ionako veliko kreditno zaduženje umjesto da novac, potpomognut stranim iskustvom i ekspertizom, potakne razvoj realnog sektora.

Što se tiče ostatka svijeta, smatra Bloomberg Markets, ovo bi otvaranje moglo značiti da će kineska vlada uspjeti "progurati" yuan kao međunarodnu valutu ravnopravnu s američkim dolarom. Uz to bi mogao ići priljev vrlo jeftine kineske radne snage, što na zapadu može donijeti društvene i ekonomske poremećaje. Gledano iz hrvatske perspektive, to bi moglo značiti dolazak znatno jeftinijih kineskih radnika, ali i činjenicu da će nam se u svakodnevnim računicama pored dolara i eura pojaviti vrlo sumnjivi kineski yuan.

Ipak, iza ovako blistave slike kineske globalne moći krije se mračna stvarnost, odnosno činjenica da je Kina još uvijek zaostala zemlja.

Da je tome tako, svjedoče podaci koje donosi službeni dnevnik Komunističke partije Kine People's Daily. Prema tim podacima, vlada u Pekingu lani je organizirala dobrotvorni otkup, a zatim i prodaju poljoprivrednih proizvoda iz siromašnih krajeva zemlje "težak" 75 milijardi dolara. Da stvar bude zanimljivija, kineske su vlasti stvorile čitavu propagandnu mašineriju za prodaju ovih proizvoda.

Hvaleći ovu politiku, People's Daily ističe kako je godišnja zarada od 630 dolara narasla za dva posto – na 642 dolara.

Kad se ovi podaci pogledaju malo bolje, vidljivo je da stotine milijuna Kineza živi u krajnjem siromaštvu s otprilike 1,7 dolara dnevno, što je ispod 1,9 dolara, koje je Svjetska banka propisala kao donju granicu siromaštva. Pri tome je vrlo važno što jedna trećina od oko 550 milijuna Kineza koji žive na selu sebe vide kao siromahe, što znači da vlada u Pekingu mora računati sa 150 milijuna vrlo nezadovoljnih ljudi u ruralnim dijelovima zemlje. Također, iako bujajući kineski gradovi nude bolju perspektivu, u stvarnosti oko petina gradskog stanovništva, otprilike 175 milijuna ljudi, živi na rubu siromaštva.

Zato ne treba čuditi što The Economist jedinim lijekom za ovakvu situaciju u kojoj 325 milijuna Kineza, otprilike šestina stanovništva zemlje, živi u siromaštvu, smatra dosljedne tržišne i liberalno-demokratske reforme.

Siromašni div

Utemeljenost ovog mišljenja pokazuju službeni kineski podaci, ali i službeni podaci Svjetske banke. Prema tim podacima, današnja je Kina siromašni div.

China Report izvješćuje da je usprkos globalnoj pandemiji koronavirusa, koja je "pomela" gospodarstva čitavog svijeta, Kina lanjsku godinu završila u plusu, s 2,3 posto rasta, te da se ove godine može očekivati rast od fantastičnih 7,9 posto.

Ipak, iako, za razliku od zapadnih gospodarstava, Kina raste, taj je rast s obzirom na realne brojeve vrlo malen. To je posebno očito kada se vide podaci Svjetske banke o BDP-u po stanovniku. Prosječni je Kinez u godini prije pandemije koronavirusa zaradio 10.261 dolar, što je znatno manje od prosječnog Europljanina, koji je tada zaradio 46.564 dolara, odnosno prosječnog Amerikanca, koji zaradio 65.297 dolara.

Dakle, Kina je vrlo siromašni div kojeg je pandemija koronavirusa vratila unatrag i razotkrila vrlo rašireno siromaštvo koje se ne može otkloniti ni tiskanjem novca ni europskim ni globalnim investicijama, nego temeljitom društvenom i gospodarskom reformom.

Tako barem misli The Economist, koji smatra kako bi kineske vlasti trebale prestati s praznim propagandnim sloganima o, navodnoj, pobjedi nad siromaštvom.

Poraz zapada

Umjesto toga i umjesto problematične taktike tiskanja novca i imperijalne pogodbe s Europom na račun Amerike, za Kinu i njezine građane bilo bi bolje provesti dosljedne tržišne reforme i omogućiti liberalno-demokratsko otvaranje društva.

No, od svega toga neće biti ništa. Ako je suditi po načinu na koji je lani zgazila Hong Kong, koji je bio važna enklava zapadnih gospodarskih i demokratskih vrijednosti, kineska će vlada i dalje inzistirati na komunističkoj diktaturi i globalnom imperijalizmu.

Takav razvoj događaja mogao bi se pokazati opasnim za Europu, čiji diplomati upozoravaju na to da najnoviji kinesko-europski savez predstavlja poraz zapada.

item - id = 1080877
related id = 0 -> 1147878
related id = 1 -> 1147761
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. prosinac 2021 15:29