Ono što se čak i u nacističkoj Njemačkoj pomno krilo u odabranim krugovima zločinačkih istomišljenika, u fašistoidnom suvremenom Izraelu postalo je javna norma. Tamošnji ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben Gvir, krajnji desničar zadužen za represivni aparat, policiju i državne zatvore, posve otvoreno zagovara ubijanje od 30 do 40 ljudi svake noći u Pojasu Gaze. Iskorjenjivanje svih Palestinaca s lica zemlje, bez obzira na dob i spol, njegov je neskriveni san.
"Nije tajna da sam imao nesuglasice s premijerom Benjaminom Netanyahuom. Vjerujem da bismo trebali provoditi ciljana ubojstva u Gazi svaki dan, 30 ili 40 njih svake noći. Ne trebamo se ograničiti samo na one koji predstavljaju neposrednu prijetnju, jer tamo naprosto postoje ljudi koji ne zaslužuju živjeti. Oni čak uopće nisu ljudi i ne želim ih nazivati ljudima."
Ben Gvir dao je ove izjave gostujući u podcastu "8. listopada", a inicijalna tema bio je Hamasov teroristički napad iz 2023. Ben Gvirov sugovornik bio je Rom Braslavski, kojega je Hamas bio uzeo za taoca te je pušten tek nakon dvije godine zatočeništva, u sklopu sporazuma o prekidu vatre. Tijekom intervjua i voditelj i intervjuirani nosili su značku sa simbolom vješala na reverima, u znak osobne podrške zakonskome proširenju smrtne kazne koju je Knesset odobrio početkom godine. Smrt je jedini program modernoga cionizma i toga se njegovi perjanici uopće ne srame.
Ben Gvir do detalja je opisao kako zamišlja Gazu sutrašnjice, a njegova vizija neobično je podudarna sa svojedobnom Hitlerovom vizijom Europe. "Izraelska moderna naselja izgrađena su diljem Pojasa, a ne samo u Gush Katifu, dok je glavni blok jednostrano evakuiran i s minimalnim brojem Palestinaca, a sve zahvaljujući poticanju intenzivne izraelske imigracije", oduševljen je projiciranim nestankom "pogrešnog" naroda Ben Gvir. "Koliko god je to moguće, protjerajte ih natrag u njihove zemlje", apelirao je, ne definirajući baš precizno odakle su to Palestinci zapravo doseljeni u Palestinu (koja se očito samo slučajno tako zove). Stav Netanyahuova ministra represije i njegovih istomišljenika odavno je poznat: Palestina zapravo ne postoji, njezini prastanovnici uopće nisu narod i samo Židovi imaju pravo, na temelju biblijskih i povijesnih razloga, nastanjivati to područje.
U Pojasu Gaze je, u izraelskoj osvetničkoj ofenzivi koja je uslijedila nakon terorističkog napada Hamasa, već ubijeno gotovo 75 tisuća ljudi, od čega najveći broj civila, žena i djece. Novi zakon, kojim se Ben Gvir i židovski radikali diče kao svojim genijalnim konceptom, proglasio je u ožujku vješanje legalnom kaznom za sve Palestince koji se na okupiranoj Zapadnoj obali usude poduzeti bilo kakvo nasilno djelo protiv Izraelaca koji ih sustavno protjeruju i šikaniraju, no ista kazna ne vrijedi i obrnuto, u slučaju nasilja u izvedbi "odabranog naroda".
Takav rasno-juridički oksimoron nije viđen još od aparthejda u Južnoafričkoj Republici, no Ben Gvir je njegovo izglasavanje u Knessetu proslavio otvaranjem šampanjca i raskošnom tortom u obliku vješala za Palestince na kojoj se kočio natpis: "Snovi se katkad i ostvaruju." Sve djeluje kao skica iz neke literarne groteske, ali nije: stvarnost je, i to u zemlji nekadašnjeg naroda-žrtve.
Ben Gvir, kojega je Izraelska vojska svojedobno oslobodila obveze vojne službe zbog preradikalnih stavova, uvjeren je u etnički čisti i siguran Izrael ako njegova stranka Židovska moć ostane na vlasti nakon listopadskih izbora. Krajnje desni ministar cilja osvojiti 15 mjesta u Knessetu, sad ih imaju samo šest. Na izbore 2022. godine Ben Gvir i drugovi izišli su na zajedničkoj koalicijskoj listi s drugom ultranacionalističkom strankom, Religioznim cionizmom, koju predvodi ministar financija Bezalel Smotrich. Ovaj put kandidiraju se odvojeno, jer ankete Ben Gvirovoj Židovskoj moći daju oko 10 od 120 mjesta u Knessetu.
Očito je na svim stranama došlo vrijeme mrzitelja, huškača i verbalnih progonitelja drugih naroda, te dobrovoljnih darivatelja tuđe krvi. Ben Gvir je izvan Izraela uglavnom prononsirani zločinac, kojega se tereti i za nedavni teror nad mirovnim aktivistima u flotili Gaza, te je protiv njega talijansko državno tužiteljstvo podignulo i optužnicu. Živi u naselju Kiryat Arba, u blizini grada Hebrona na Zapadnoj obali, a do izbora 2020. u svojoj dnevnoj sobi držao je portret Barucha Goldsteina, izraelskog doseljenika koji je 1994. ubio 29 Palestinaca otvorivši vatru na mirnu gomilu koja se molila u džamiji u Hebronu.
Svoju djecu Ben Gvir je odgojio na pričama kako je Baruch Goldstein jedan od najvećih izraelskih heroja.
Ne mrzi Ben Gvir samo Arape, nego i pripadnike vlastitog naroda koji ne dijele njegove nazore mržnje, rata i isključivosti. Godine 1995., kad je imao samo 19 godina, pojavio se na televiziji držeći u ruci amblem sa službenog Cadillaca tadašnjega premijera Jicaka Rabina, koji je tad bio metom velike desničarske nasilne kampanje zbog postizanja mirovnog sporazuma iz Osla s Jaserom Arafatom.
"Baš kao što smo došli do amblema, možemo doći i do Rabina", prijetio je Ben Gvir izravno u kameru. Samo nekoliko tjedana poslije, izraelskog mirotvornog premijera ubio je sličan izraelski ultranacionalist nakon mirovnoga skupa u Tel Avivu.
Velik dio današnjeg Ben Gvirova političkog uspjeha proizišao je, međutim, iz njegove normalizacije u javnoj sferi. Premda isključivi luđak i neskriveni generator mržnje, on je prava izraelska posvuduša koja gostuje u kulinarskim emisijama, smije se vlastitim rasističkim vicevima, javno divi rabinu Meiru Kahaneu, koji je također otvoreno zagovarao masovnu deportaciju Arapa iz Izraela, kao i najstrožu zabranu seksualnih odnosa između Židova i Arapa.
Vrata legitimizaciji takvih monstruma i nakaznih političkih stavova otvorio je 2022. godine Benjamin Netanyahu, kad je s njima sklopio koaliciju i potom ih uveo u svoju vladu, da bi onda zajedno pokrenuli otvoreni genocid nad neželjenim narodom u njihovoj zemlji. Hitler je svojedobno istu stvar činio njihovoj subraći po vjeri, no nikad baš ovako otvoreno i transparentno kao Ben Gvir. Eksterminaciju, a potom ubojstvo nekoliko milijuna Židova iz Njemačke i Europe, nacisti su do samoga kraja rata pomno krili služeći se pritom i šiframa poput Endlösunga (Konačnog rješenja), te skrivajući takve planove u svom biranom krugu i tajnim dokumentima. Ben Gvir se svojim ambicijama da posve iskorijeni Palestince otvoreno diči, tjerajući mučeničke sjene milijuna nevino stradalih u holokaustu u još jednu simboličnu smrt.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....