Češka je dobila general-predsjednika. Ne, nije lažna vijest, niti je riječ o literaturi, o nekoj suvremenoj inačici "Doživljaja dobrog vojnika Švejka". Češka je zbilja dobila generala predsjednika. A nije on ni neka osuvremenjena češka verzija Wojciecha Jaruzelskog, nekadašnjeg poljskog generala-namjesnika izabranog u Politbirou u Moskvi.

Umirovljeni češki general Petr Pavel koji je pobijedio na predsjedničkim izborima karijerno je bio usko povezan s vrhom NATO-a. Na prvi pogled izgleda bizarno da Češka, kojoj se pripisuje izrazito antimilitaristički duh i humorističan odmak od ratne tematike, Češka koja je lani imala zapažene proputinovske demonstracije pod krinkom prosvjeda protiv eskalacije ratnog sukoba u Ukrajini, na predsjedničkim izborima izabere generala, i to NATO generala. No to je (geo)političko novonormalno u srednjoj Europi. U okolnostima geopolitičkog preslagivanja i rata pred vratima (srednje) Europe Pavelov izbor zaslužuje malo više pozornosti.

Kalašnjikov u potiljak

Nije izabrani predsjednik Pavel samo general, već i ratni heroj s certifikatom. Višestruku potvrdu herojstva (u vidu francuskih i čeških ordena) stekao je, nećete vjerovati, kao zapovjednik češkog bataljuna UNPROFOR-a u ratu u Hrvatskoj! Teško je precizno opisati tu herojsku akciju spašavanja francuskih unproforaca iz njihove baze u Karinu, za vrijeme jedne hrvatske vojne operacije koja podsjeća na Maslenicu ‘93., Pavel je se sjeća kao "hrvatske Oluje", vremenski je smještena negdje između prosinca 1992. i siječnja 1993., povijest je nije zabilježila, a izgleda da je se i ne sjeća nitko osim zapovjednika Pavela.

Dok je sa svojim ljudima iz češkog bataljuna jurio iz Knina prema Karinu da spasi blokirane Francuze, heroju Pavelu su čak i balvani iskakali na cestu. A navodno mu je jednom drugom prilikom srpski vojnik držao uperen kalašnjikov u potiljak. Teško je dokučiti zašto, jer misija UNPROFOR-a se i svodila na to da čuvaju stečevine srpske okupacije u Hrvatskoj, a i Pavelov narativ pokazuje veliko razumijevanje za srpsku stvar.

Ali, ako je tadašnja prva dama SAD-a Hillary Clinton izbjegla snajpersku vatru na tuzlanskom aerodromu 1996., saginjući glavu pred letećim mecima i tako jedva preživjela, što se ne bi i tada mladi češki zapovjednik malo poigrao ratnih priča i herojstava. U svakom slučaju, mladi zapovjednik Pavel već tada je dobro znao važnost ratnih priča i medalja u gradnji karijere. Stekao ih je u vojnoj akademiji, doduše s druge strane željezne zavjese, kao specijalac i vojni obavještajac nekadašnje čehoslovačke vojske, uz dakako obavezno članstvo u Komunističkoj partiji. Herojstvo iz rata u Hrvatskoj pomoglo mu je navodno u napredovanju na zapadnoj strani.

Opravdavao sovjetsku intervenciju

No nije Petra Pavela izabranim predsjednikom Češke učinila njegova preddemokratska prošlost, kada je kao mladi čehoslovački vojni obavještajac opravdavao sovjetsku vojnu intervenciju u Čehoslovačkoj, jer tako su govorili u Moskvi, koju se tada slušalo. Nisu ga predsjednikom učinili ni njegovi neviđeni herojski čini u ratu u Hrvatskoj. Predsjednikom ga je ponajprije učinio njegov potpuni prelazak na zapadnu stranu, počevši od sredine devedesetih, najprije kroz brojne obuke i dodatna obrazovanja na britanskim i američkim vojnim školama i sveučilištima, a potom kroz karijeru u strukturama NATO-a.

A presudio je aktualni geopolitički trenutak u kojem je Zapadu, prvenstveno SAD-u, postalo važno da uz izrazito prozapadnog premijera Petra Fialu i u predsjedničkom uredu Češke ima pouzdanog partnera za nastavak rata u Ukrajini i za geopolitička preslagivanja koja su njime otvorena.

Petr Pavel, sa svojim nevelikim predsjedničkim ovlastima, doslovce će biti vojnik NATO-a u uredu češkog predsjednika. I to je njegovo glavno svojstvo, njegova glavna zadaća. Petr Pavel nije predviđen da bude predsjednik s karakterom.

Češka je jedna od onih bivših komunističkih država u kojoj su stare strukture duboke države, povijesno blisko povezane s ruskim obavještajnim službama, više-manje uspješno, do današnjih dana, aranžirale višestranačje – i desnicu i ljevicu.

U posljednjem desetljeću, personifikacija te kombinatorike bili su sada odlazeći predsjednik Miloš Zeman na ljevici i bivši premijer i Pavelov suparnik na predsjedničkim izborima, postkomunistički tajkun Andrej Babiš na populističkoj desnici. Zemana i Babiša povezuje duboka obiteljska i osobna komunistička prošlost (što Zapadu nije bio problem) i suradnički odnos s bivšim čehoslovačkim i sovjetskim tajnim službama, što danas generira proruske politike. A to danas Zapadu jest problem.

Prekid veza s Moskvom

Zato je lustrirani komunist i vojni obavještajac Petr Pavel, koji je morao proći sve NATO provjere, prihvatljiviji SAD-u i NATO-u od mutnog tranzicijskog tajkuna Babiša s jednako mutnim ruskim vezama.

General Pavel je toliko pragmatično prilagodljiv da je postao i gorljivi zagovornik zapadnih gender agendi, što mu je trenutačno dodana vrijednost. Bit će poželjna svjetonazorska protuteža umjereno konzervativnom premijeru Fiali. A u kompletu ih možemo promatrati kao model potpomognutih izbora (od SAD-a i saveznica), kako bi se osigurao prozapadni geopolitički kurs i prekinule duboke veze s Moskvom. Danas u Češkoj. Sutra možda i u Hrvatskoj.